Radić Clarke je rođen u Santiago de Chileu u obitelji imigranata. Očevi roditelji su s otoka Brača u Hrvatskoj, a majčini iz Ujedinjenog Kraljevstva.


Istaknuo se radovima u toj južnoameričkoj zemlji gdje je projektirao stambene zgrade, ali također i javne namijenjene kulturi, te privremene instalacije.


„Njegove zgrade djeluju privremeno, nestabilno ili namjerno nedovršene, gotovo na rubu nestajanja, ali ipak pružaju strukturirano, optimistično i tiho radosno sklonište“, piše na internetskoj stranici nagrade.




Dizajnirao je paviljon Serpentine Gallery Pavilion u Londonu 2014. godine. Strukturu je činila prozirna ljuska od stakloplastike podržana velikim kamenom iz kamenoloma.


Godine 2017. Radić je osnovao Fundación de Arquitectura Frágil u Santiagu, koja organizira izložbe i istraživačke aktivnosti vezane uz eksperimentalnu arhitekturu. Radio je na zgradi kazališta u Concepcionu, gradu u Čileu, 2018. godine.




Međunarodnu nagradu, koja se dodjeljuje svake godine živom arhitektu za značajna postignuća, ustanovila je obitelj Pritzker iz Chicaga kroz svoju zakladu Hyatt.


Nagrada se dodjeljuje godišnje i često se naziva „Nobelom u arhitekturi“ i „najvišim činom u profesiji“, piše na njenoj stranici. Sastoji se od 100.000 američkih dolara i brončane medalje.


„To mi je velika čast“, rekao je Radić u povodu primanja nagrade. „Ali možda i mala glavobolja jer će vjerojatno značiti puno više medijskog praćenja nego što bih želio.“


U Čileu živi oko 200.000 Hrvata i njihovih potomaka, podatak je Središnjeg ureda za Hrvate izvan Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Ondje su se počeli doseljavati u drugoj polovici 19. stoljeća iz Dalmacije, uglavnom s otoka Brača i Hvara, zbog bolesti vinove loze, krize brodogradilišta i siromaštva. Nastavili su dolaziti u 20. stoljeću.