Mitska je figura u svojoj državi, a protiv Hrvata je spoznao važnu stvar: 'To je bila lekcija...'

Kada su kuglice na ždrijebu za Svjetsko prvenstvo 1998. spojile Hrvatsku, Jamajku, Japan i Argentinu u skupini H, odnos snaga reprezentacija lako se mogao izmjeriti. Projekcije su bile da će Argentina i Hrvatska osvojiti jedno od prva dva mjesta, dok se o reprezentacijama Japana i Jamajke malo toga znalo. Uzmite i u obzir da se radilo o razdoblju u kojem Internet nije bio toliko rasprostranjen, što je Plave Samuraje i Reggae Boyze učinilo velikim enigmama. Ipak, favoriti su učinili ono što se od njih očekivalo, pobijedivši Japan i Jamajku u prva dva kola, pretvorivši treću rundu u reviju revijalnih utakmica.

No Japan i Jamajka imali su za što igrati. I jedni i drugi htjeli su doći do svoje prve pobjede na svjetskim prvenstvima, a svoj cilj je na kraju ispunila – Jamajka, koja je u Lyonu slavila rezultatom 2-1. Semafor je na Gerlandu pokazivao dva imena, onaj Japanca Nakayame te dvostrukog strijelca Theodorea Whitmorea, koji je tako obradovao taj prekrasni karipski otok.

– Što sam osjećao kada sam zabio Japanu? Čistu radost, oduševljenje. Sjećam se da sam čuo publiku, pomislivši – pa mi ovo stvarno radimo na Svjetskom prvenstvu! I sada se nasmiješim kad pomislim na to, pogotovo kada pogledam sažetke utakmice i kada čujem komentatora kako opisuje golove, kaže nam ‘Tappa’ Whitmore, vlasnik 120 nastupa za Jamajku i nekadašnji veznjak Hull Cityja, Sebe Uniteda, Livingstona i drugih klubova.

Utakmica s Vatrenima

Whitmorea smo pobliže upoznali u otvarajućoj utakmici Jamajke protiv Hrvatske, kada su Vatreni golovima Marija Stanića, Roberta Prosinečkog i Davora Šukera došli do svoje prve mundijalske pobjede.

– Hrvatska je tada bila klasna, nadigrali su nas vrlo smireno, pokazavši jaz između debitanata i europskih momčadi. To je bila dobra lekcija za nas, a Šuker je pokazao znanje u finišingu, ističe Whitmore.

Jamajka je golemi posao napravila već u CONCACAF kvalifikacijama, kada su završili na trećem mjestu ispred Hondurasa, Kostarike i Kanade, što ih je gurnulo iznad crte. Kako naglašava Whitmore, rad izbornika, Brazilca Renea Simoesa, galvanizirao ih je to do neslućenih visina u borbi za SP. – U tim kvalifikacijama, sve se vrtjelo oko rada, gladi, dugih kampova jedinstva. Postojala je obiteljska kemija, momčad je živjela i trenirala zajedno, bili smo disciplinirani i pripremljeni. Simoes je donio brazilski stil rada, promijenio je prehranu, a počeli smo igrati prijateljske utakmice u inozemstvu, opisuje Simoesov način rada Whitmore.

Trener na Jamajci

Whitmore nam se javio nakon treninga s momčadi Mount Pleasanta, čiji je trener, a u više je navrata obnašao dužnost jamajčanskog izbornika. Pojasnio nam je i svoje trenerske postulate.

– Cilj je pojednostaviti igru, dati igrači posao koji razumiju te im omogućiti da donose odluke. Treniramo kako bismo imali navike tijekom utakmice, a visoki standardi, iskrena povratna informacija i zaštita fokusa ekipe — to je temelj svega, zaključuje Whitmore, čija je Jamajka i dalje u borbi za Svjetsko prvenstvo.

U play-offu će se naći preko put Nove Kaledonije, a ako ostvare pobjedu u tom susretu, u finalu ih čeka DR Kongo.