Mjeseci koji su prethodili VRO Maslenica: Zadar bez vode, bez struje i pod topničkom vatrom

Zadarski list u nastavcima donosi iscrpni i dokumentirani feljton o Vojno-redarstvenoj operaciji “Maslenica” te složenim vojnim, političkim i sigurnosnim okolnostima koje su prethodile njezinoj provedbi. Kroz autentična svjedočanstva i kronološki prikaz događaja, brigadir Danijel Kotlar čitateljima približava stanje na zadarskoj bojišnici uoči jedne od ključnih oslobodilačkih operacija u Domovinskom ratu.

Nakon stupanja na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. godine, koje su potpisali s hrvatske strane ministar obrane Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea, sporazum je obvezivao obje zaraćene strane da ostanu na dosegnutim položajima. To primirje bilo je preduvjet za početak mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj (Vanceov plan).

Od Sarajevskog primirja vrlo važan i taktički značajan pomak na crti bojišnice bilo je oslobađanje brda Križ 22. svibnja 1992. godine.

Zaštitne snage UN-a (United Nations Protection Forces – UNPROFOR) na okupirano područje Hrvatske došle su u proljeće 1992. godine. Time je započelo djelovanje UNPROFOR-a u Republici Hrvatskoj sa zadaćom mirne reintegracije okupiranog dijela Hrvatske, pa tako i zadarskog zaleđa.

Dana 27. srpnja 1992. godine utemeljena je 7. domobranska pukovnija Zadar. Zadaća pukovnije bila je preuzeti prvu crtu bojišnice od postrojbi koje su rasformirane (159. brg, 134. brg, 164. brg.) ili preustrojene u taktičke grupe (TG 112. brg.), te se pripremiti za realizaciju sporazuma o mirnoj reintegraciji okupiranih područja (tzv. “Pink zona”) pod nadzorom UNPROFOR-a. Također, zadaća je bila izvršiti sve pripreme za ulazak u okupirana sela i omogućiti povratak prognanog hrvatskog stanovništva.

Pripadnici postrojbi morali su biti vojni obveznici iz okupiranih područja ili iz mjesta neposredno uz prvu crtu bojišnice. Popuna se vršila po teritorijalnom kriteriju, uglavnom iz rasformiranih i preustrojenih postrojbi Hrvatske vojske, od kojih se preuzimalo naoružanje i tehnika.

U razdoblju nakon Sarajevskog primirja 1992. godine, srpski pobunjenici nastavili su s ubojstvima, maltretiranjem i protjerivanjem preostalih Hrvata iz zadarskog zaleđa, pljačkajući njihovu imovinu i paleći kuće. Zadar je i dalje bio bez vode i električne energije. Povremeno su topničkim djelovanjem po Zadru nanosili ljudske žrtve i materijalnu štetu. U tome ih nije spriječila ni prisutnost međunarodnih snaga UNPROFOR-a.

Prije donošenja odluke o VRO “Maslenica” iscrpljene su sve političke i diplomatske mogućnosti, uključujući pritiske da UNPROFOR izvrši svoju zadaću. Velikosrpski agresor izigravao je Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, odbijao i kršio pregovore i sporazume o mirnom rješenju rata. Demilitarizacija UNPA zona nije se provodila, UNPROFOR je bio inertan i neučinkovit u provedbi Vanceova Frupeplana, a ubojstva i protjerivanja Hrvata iz UNPA zona nastavila su se bez prekida.

Zbog svega navedenog donesena je odluka o pokretanju akcije “Maslenica”, kodnog naziva “Gusar”. Cilj operacije bio je osloboditi područje Novskog ždrila i Zračnu luku Zemunik te uspostaviti prometni pravac Karlobag – Maslenica – Zadar, čime bi se osiguralo spajanje sjeverne i južne Hrvatske.

Operacija “Maslenica” pripremala se u iznimno složenim političkim, vojnim i gospodarskim okolnostima za Republiku Hrvatsku, uz prometnu i gospodarsku izoliranost juga Hrvatske te ugroženo funkcioniranje osnovnih životnih potreba (hrana, lijekovi, gorivo i dr.).

Do kraja 1992. godine 7. domobranska pukovnija Zadar preuzela je gotovo cijelu crtu bojišnice u zadarskom zaleđu, gdje su se vodile najžešće borbe tijekom akcije “Maslenica”. Prva satnija 1. bojne (planinska satnija) nalazila se na Velebitu sa specijalnim postrojbama MUP-a, a kasnije s 1. gardijskom brigadom “Tigrovi” (Tulove grede – Ruje – Duliba). Ostatak postrojbe držao je crtu bojišnice od Novskog ždrila – Posedarja – Ruplja – Suhovara – Briševa – rubnih dijelova Zadra – brda Križ – Zračne luke Zemunik – Smrdelja – Zemunika Donjeg – Prkosa – Jošana – Zrilića.

Sastav 7. domobranske pukovnije činili su uglavnom branitelji koji su sudjelovali u dotadašnjem tijeku rata, većinom iz okupiranih mjesta zadarskog zaleđa, mjesta na prvoj crti bojišnice te iz samog grada Zadra.

Uz pomoć snaga UN-a trebala se provesti mirna reintegracija okupiranog područja, tzv. “Ružičaste” ili “Pink zone”, povratak u okupirana mjesta te osigurati uvjeti za povratak prognanog hrvatskog stanovništva. Naša postrojba trebala je sa snagama UN-a izvršiti tu zadaću. Paralelno se držala crta bojišnice, položaji su se inženjerijski utvrđivali, provodila su se izviđanja i ostale vojne zadaće.

Krajem prosinca 1992. i tijekom siječnja 1993. godine postupno pristižu zapovjedništva postrojbi koje će kasnije sudjelovati u provedbi VRO “Maslenica”, s ciljem upoznavanja stanja na bojišnici, kretanja i rasporeda neprijateljskih snaga. Dolazi i 40. inženjerijska bojna koja dodatno utvrđuje crtu bojišnice zajedno s domaćim snagama te izrađuje topničke paljbene položaje. U vojarnu Šepurine dovoze se betonski elementi za skloništa. Sve se to odvija u velikoj tajnosti.

Pripadnici 4. gardijske brigade provode dubinska izviđanja okupiranog područja kako bi prikupili što više informacija za kvalitetnu provedbu napada i uspješno oslobađanje teritorija. U jednom takvom izviđanju, 13. siječnja 1993. godine, prema Islamu Latinskom, od pješačke mine poginula su dva pripadnika 3. bojne 4. gardijske brigade, a devet ih je ranjeno (poginuli su Mate Patrlj i Ivan Šabić).

U Zadru se uspostavlja IZM OZ Split te IZM GS OS. Za potrebe sustava zapovijedanja položen je podvodni kabel na relaciji Vinjerac – Seline, čime je osigurana veza između podvelebitskog područja i IZM-a Zadar.

Domobranska pukovnija imala je zadaću da na cijeloj bojišnici zadarskog zaleđa izvrši prihvat postrojbi koje su trebale krenuti u napad zajedno s našim pripadnicima (4. gardijska brigada, borbena grupa 113. brigade, borbene grupe Vojne policije, postrojbe za posebne namjene GSHV-a, otočki bataljun Ugljan i dr.).

Sudjelovali smo u pripremi postrojbi za brzo raspoređivanje na smjerovima napada te u izviđanjima terena. Važno je naglasiti da su sve pripreme, formiranje IZM-a Zadar Zbornog područja Split, dovođenje snaga i početak napada provedeni iznimno brzo i uz potpuno iznenađenje neprijatelja. Iznenađenje je bilo i za naše sugrađane, jer je mobilizacija i popuna postrojbi započela tek tijekom same akcije.

Kako je postrojba bila raspoređena duž cijele crte bojišnice u zadarskom zaleđu i na svim smjerovima napada, njezini su dijelovi bili podređeni nositeljima napada na tim smjerovima. Formirani su operativni sektori koji su zapovijedali dijelovima bojišnice i koordinirali postrojbe u sektoru, pod izravnim zapovijedanjem IZM-a Zadar Zbornog područja Split, kojim je u to vrijeme zapovijedao brigadir Ante Gotovina.