Lovostaj kasni, ribe je sve manje, a evo i što čeka ribare nakon blagdana?

Božićne blagdane smo zaključili, od ulaska u novu godinu dijeli nas tek mali korak. Blagdansko ozračje traje, susrećemo ga na svakom koraku. Dani su kada nam je sve lijepo, kada probleme potiskujemo u drugi plan, ako već ne možemo u zaborav.

Mnogi ne rade, blagdani su spojeni u neradne dane. Među takvima ima i ribara, jer nakon Badnjaka rijetki će poželjeti ribu na pijatu. Barem za neko vrijeme.

Potom slijedi povratak u svakodnevicu, u kolotečinu uobičajenih briga i obveza. Između ostaloga, i u redovno zimsko njurganje ljubitelja morske prehrane.

Nema svježe plave ribe, opet su nam uveli lovostaj… Unaprijed znam što ću slušati.

Ipak, za razliku od prijašnjih godina, lovostaja još nema!

Počet će s prvim danom nove godine, 1. siječnja »točno u ponoć«, u 00.00 sati, kako stoji u službenom državnom glasilu – Narodnim novinama.

Ovozimski lovostaj bit će kraći od prethodnih. Trajati će od 1. do 30. siječnja. Tako stoji u Pravilniku o izmjenama i dopuni Pravilnika o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom.

Slažemo se, malo predugačak naziv da bi čitatelj zapamtio.

Zar ga nisu mogli nazvati »pravilnik o lovostaju«, čuo sam svojedobno komentar u ribarnici.

Što možemo, takav je rječnik birokracije, u nas i u Europi.

Istim dokumentom definiran je i svibanjski lovostaj što će trajati od 1. do 30. dana u tom mjesecu.

Također, propisano je da se u toku veljače ukupan ulov svih vrsta ograničava na 50 tona po plovilu.

Kakvo je stanje na moru i kako se posljednjih mjeseci lovilo, bit će i to previše!

Tko će raditi?

Iz navedenoga proizlazi da bi brodovi plivaričari još nekoliko noći mogli svijetliti – raditi. Hoće li se netko odlučiti teško je govoriti. Vremena nisu najpovoljnija. Ne samo meteorološki!

Zimski ulovi redovito su skromni, a ni jesenski nisu dali obilje.

Uz to, Mjesec je u uzlaznoj putanji.

Noći jesu duge, najduže u čitavoj godini, ali svaka noć donosi više mjesečine, što je nepovoljno za skupljanje ribe. Ostale nepogode s kojima se ribari suočavaju da ne spominjemo.

Na primjer, tune, dupini, skromna pojavnost ribe, njena nezadovoljavajuća veličina…

Tu je i tržište, iako njegov utjecaj nije prevelik. Pritom mislim na maloprodaju.

Nakon predblagdanske navale, potražnja za ribom drastično se smanjuje. Znam iz prethodnih godine, u danima između Božića i Nove godine u ribarnicama vlada pustoš. I ono što se nudi slabo nalazi kupce a, sjećam se, neka su prodajna mjesta ostajala zatvorena.

Za plasman male plave ribe maloprodaja nema velikog značenja, nadasve u razdobljima velikih ulova. Zaradimo za panatiku, rekao mi je svojedobno vlasnik jednog broda.

Za ribare, barem ove s našeg i istarskog područja, najunosniji je plasman na izvozno tržište. I kod kuće mala plava riba ima kupce, uglavnom po solidnoj cijeni.

To je prerada, tvornice ribljih konzervi, a za inćune i pogoni za soljenje. Za ostalo, izlaz su farme tune.

One su veliki potrošači, tune puno jedu, ali njima ribari nerado isporučuju svoje ulove. Njihove otkupne cijene su najniže, a prednost je što uzimaju sve, bez obzira na kvalitetu i vrstu ribe.

Posebno je to dobro rješenje kada je riba miješana, pa ju je teško sortirati. Tržište postoji, to nije sporno, i prihvaća gotovo sve što se ulovi.

Druga je tema jesu li ribari uvijek zadovoljni otkupnim cijenama.

Lovostaj počinje kasnije, što ne znači da će ribari plivaričari raditi do zakonom određenog datuma – 1. siječnja.

Vjerujem, mnogima je počeo kao i prijašnjih godina – na Badnjak. Uostalom, i ribari zaslužuju blagdanski predah.

Potvrđuju to i vlasnici velikih brodova koćara, onih što rade na otvorenom moru srednjeg Jadrana.

Ljudi i brodovi rijetko odmaraju, osim za jesenskog lovostaja i sada, za blagdane, od Badnjaka do Tri Kralja.

U ostatku godine, ako je sve u redu, kopno viđaju otprilike svaka tri, četiri dana.

Zakašnjela statistika

Podsjetimo, unatrag desetak godina, ako ne i duže, lovostaj je počinjao na Badnjak i trajao je do 15. veljače. A još ranije, u nekoliko početnih godina kada je uveden, trajao je od 15. prosinca do 28. veljače.

Uzaludni su tada bili apeli ribara da im se dopusti rad do Badnjaka. Imali su valjano obrazloženje, ponuditi narodu jeftinu svježu ribu, umjesto skupog bakalara.

Nadležni tada nisu pokazivali razumijevanje. Bilo i prošlo, reći će mnogi, nema potreba o tome lamentirati u vremenu današnjem.

Isto tako, složit će se mnogi, na kraju 2025. godine nema potrebe raspravljati o ribarskim ulovima u 2024. A, možda se ipak može…

Nedavno su tek objavljeni konačni Statistički podaci ribarstva i akvakulture za 2024. godinu. Takve se brojke, u pravilu, donekle razlikuju u odnosu na privremene statističke podatke što se objavljuju sredinom godine. Razlike, međutim, nisu prevelike.

Prošlo je dosta vremena od kada smo pisali o ulovima u 2024. godini, pa možemo nešto ponoviti, odnosno objaviti preciznije podatke.

U toj, sada nam već djeluje dalekoj 2024. godini, Hrvatska je imala 6.172 ribara, 2.875 u gospodarskom i 3.297 u malom obalnom ribolovu. Sve tri brojke manje su nego godinu ranije.

Shodno tome, manji je i broj ribarskih plovila – ukupno 6.860, od kojih samo 237 dužih od 15 metara. Godinu ranije u poslu ih je bilo 289.

Takvo smanjenje rezultat je scrapinga na koji se odlučilo mnogo ribara. Stanje alata, također, je u silaznoj putanji, za neke smanjenje je drastično. Povlačnih mreža – koća bilo je 311, a plivarica za malu plavu ribu – srdelara 141.

Broj ostalih plivarica skoro je prepolovljen – pao je na 73, a mreže potegače su nestale, sa 68 na 0.

U analizi ribarstvenih podataka i statistika javnosti su najzanimljiviji pokazatelji o ulovima.

U 2024. godini hrvatski su ribari ukupno ulovili nešto manje od 42.000 tona ribe i ostalih morskih organizama. Značajno manje nego u 2023. kada je ulovljeno 55.000 tona.

Bijele ribe ulovljeno je 2.960 tona, a male plave – 36.360 tona.

Ovogodišnja statistika, što će se objelodaniti negdje početkom ljeta, biti će još poraznija, u to ne treba sumnjati.

Razlika ulova i iskrcaja

Brojku o ulovima treba uzeti s rezervom. Službena statistika ne navodi ukupan ulov, nego ukupan iskrcaj. Tu postoji određena razlika koju čine tune. Glavnina ulovljene tune nije iskrcana, nego je ta riba živa uvedena u kaveze na farmama. K tome, a ribari plivaričari zbog toga glasno negoduju, ove godine tune nisu lovljena u Jadranskom, nego u Sredozemnom moru.

Žale se ribari, tvrde da je Jadran prepun tuna, da ih nikada nije bilo više, a naši ribari odlaze na udaljena lovišta. Tuna puno jede, i to malu plavu ribu, što ona pojede neće završiti u ribarskim mrežama.

Da je u Jadranu ulovljeno 1.000 tona tuna, i to onih manjih od 30 kilograma, što našim ribarima međunarodni propisi dopuštaju, to bi značilo tisuće i tisuće gladnih usta manje. Tune se u svojoj pohlepi rado zalete među ribu što se skupila ispod ribarskih reflektora. Količina je velika, a do hrane dolaze bez prevelike jurnjave za njom.