Pomorsko dobro ili sloboda narodu

Kad se pomorsko dobro, maritimo, daje u koncesiju to je kao kada se topli dom pretvara u hladnu kuću. Kada se pojedincu ograničava slobodan pristup moru to je početak sužavanja kretanja koje se pretače u porobljavanje. Maritimo je biti, a koncesija je imati. Kada koncesija jede maritimo povećava se bankovni konto, a sužava duša. Sužavanjem duše sahne čovjek kao jednodnevni cvijet na suncu ljetnoga podneva. Ako mi u Salima netko ograniči pristup moru, guši mi domovinu, jer domovina je zrak koji se slobodnim izborom diše. Ograničiti mi pristup moru znači umanjivati mi domovinu.

Kad stavim ruku u more, u doticaju sam s cijelim svijetom. Slobodno maritimo predivna je odluka čovjeka koji zna s morem. Kultura Mediterana, kako je divno pisao Predrag Matvejević u bitnoj knjizi Mediteranski brevijar, rođena je u slobodnom pristupu moru. Koncesija plastificira kamene oblutke žala, ukida poeziju, lobotomizira um i dokida umjetnost. Koncesija je zločesta maćeha na mjestu majke prirode.

Slobodno maritimo je ruka pružena drugoj ruci, oko zagledano u drugo oko, lice okrenuto drugom obrazu.

Slobodan pristup moru gradi slobodne i sretne ljude.