JAN KEREKEŠ: 'Publika u Zadru uvijek je predivna'

U Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar izvedena je Godišnjica mature, autorska i redateljska predstava Jana Kerekeša nastala u sklopu Kerekesh Teatra, koja je oduševila zadarsku publiku. Priča je to koja izaziva smijeh, ali i propituje odnose, nostalgično se vraća u mladost i postavlja pitanje – koliko smo zapravo postali ljudi kakvima smo nekad željeli biti?

Jan za naš list priznaje da ga zadarska publika uvijek dočeka s posebnom toplinom, što ga dodatno motivira kao autora i izvođača.

– Publika u Zadru uvijek je predivna i zaista dočeka Kerekesh Teatar kao svoje ljude. Tako je bilo i s Godišnjicom mature, započinje poznati glumac.

Predstava s porukom

Inspiraciju za tekst crpio je iz vlastitih i tuđih životnih situacija, a cilj mu je bio potaknuti publiku na razmišljanje, čak i u trenucima smijeha.

– Iako se ljudi puno smiju, htjeli smo da se na trenutak zamisle kako se odnosimo jedni prema drugima. To je glavna poruka predstave – moramo biti bolji jedni prema drugima, ističe Jan.

Uloga glumačkog ansambla bila je ključna, a zanimljivo je da je Jan sve glumce odabrao još prije nego je napisao tekst.

– Za ovu predstavu sam doslovno zamišljao glumce u situacijama iz djela. Općenito kod biranja glumaca nam je važno da su svi profesionalni, šarmantni i radišni, objašnjava redatelj te dodaje i kako sve više surađuju s glumcima koji nisu vezani stalnim angažmanima u kazalištima, što olakšava produkciju i gostovanja.

Preuzeti režiju i glumu u istoj predstavi izuzetno je zahtjevno, što Jan ne skriva.

– Moram priznati da to nije bilo jednostavno. Nema puno predstava u kojima je šest lica na sceni punih 90 minuta. Teško je bilo režirati i biti dostojan partner na sceni, govori glumac i redatelj koji, ipak, zasluge za uspješan proces pripisuje kolegama.

– Zahvaljujući divnim kolegicama i kolegama rad na projektu je bio zabavan, miran i precizan.

Predstava otvara prostor i za nježnije teme – tajne i sjećanja koja nosimo iz mladosti.

– Mislim da svi nosimo neke tajne u sebi, možda male, ali naše, kaže Jan, koji je emocionalnu dubinu likova gradio povezujući njihovu prošlost s novim saznanjima, a posebno mu je zanimljivo to što publika zna više od samih likova.

– U nekim scenama napetost se može rezati nožem. Doslovno.

Uz izazov režije i glume u istoj predstavi, zahtjevno je bilo i pripremiti premijeru u tek obnovljenoj zagrebačkoj kazališnoj dvorani Scenoteka.

– Scenoteku smo obnovili u kratkom roku i pripremili za pokretanje nove kazališne priče. Iskreno, bilo mi je teško raditi kao redatelj, autor i glumac jer je to bila prva premijera Kerekesh Teatra na tom mjestu. Prije i nakon probe bavio sam se i još i s brojnim administrativnim stvarima, građevinom, uređenjem prostora… no, na kraju se trud ipak isplatio, optimističan je Jan.

Ironija života

Što se tiče umjetničke organizacije Kerekesh Teatar, Jan je u siječnju 2019. godine postao umjetnički voditelj, nakon što je, zajedno sa svojim ocem Ljubomirom Kerekešom, bio izvršni producent (volonter) još od osnivanja 2014. godine.

– Volim sve što radimo u sklopu Teatra, a više od svega volim čuti smijeh publike. Nastojimo u svakoj novoj predstavi napraviti nešto drugačije i pomaknuti i svoje granice. Jako brinemo o promociji i pravovremenom informiranju publike, ističe Jan te se osvrće i na njihov prepoznatljiv izravan humor.

– Naš humor je jednostavan i slobodan. Ne kompliciramo i jako smo životni. U početku je publici malo bio i šok što smo toliko slobodni i što ponekad nema puno kazališne glume, već samo ironija života na kazališnim daskama. U ovih 11 godina već su svi naviknuli na naš humor i znaju da na našu predstavu dolaze isključivo po dozu zabave i smijeha, kako bi barem na trenutak zaboravili na sve tragedije, gluposti i ratove koji su izvan te dvorane.

Za njega je gluma čista igra…

– Biti glumac znači uživati u igri u nekom drugom životu, ponekad govoriti drugačijim glasom i drugačije hodati, drugačije voljeti. Kao glumac komičar, drago mi je da mogu donositi ljudima smijeh i smijati se zajedno s njima, govori Jan, inače vokal varaždinskog metal benda Cold Snap. Iako su kazalište i metal scena potpuno različiti svjetovi, Jan ih uspješno spaja kroz videospotove.

– Volim da spotovi budu kvalitetno snimljeni, da imaju priču i da glumim u njima. Ne dobivam često prilike za ozbiljnije filmske uloge, pa mi spotovi Cold Snapa omogućuju da pokažem svoju ozbiljniju i emotivniju stranu, govori Jan koji smatra kako alternativa zaslužuje malo više javnog prostora.

– Za početak bi bilo lijepo čuti malo metal glazbe na radiju, vidjeti spotove na televiziji i češće vidjeti metal bendove na velikim festivalima. Svega toga je prije bilo puno više nego danas, mišljenja je ovaj svestrani umjetnik koji najavljuje europsku turneju Cold Snapa.

– U siječnju i veljači idemo na turneju u Njemačku, Francusku, Švicarsku, Češku, Poljsku i Slovačku. Jedva čekamo i vjerujem da su takva iskustva dobra i za našu scenu u Hrvatskoj.

Novi putevi

Na pitanje o razlikama između inozemnih i domaćih festivalskih iskustava, Jan ističe kako su one – velike.

– U inozemstvu se metal glazbi pristupa dostojanstveno, sve je preciznije i bolje organizirano. Nema kašnjenja, bolji su tehnički uvjeti, organizatori se bolje odnose prema bendovima, a i vidljivost i promocija festivala je puno bolja. Volimo naše domaće organizatore, ali zasad više dobrih iskustava imamo vani, naglašava vokal Cold Snapa, koji posebno pamti susret s ukrajinskim bendom Jinjer.

– Čuli smo da su bahati, hladni i bezobrazni, a ispali su izuzetno dragi ljudi.

Na pitanje o Varaždinu, gradu s bogatom, ali specifičnom kulturnom scenom, Jan naglašava kako je nekoć bilo bolje, no optimističan je u svom pogledu na budućnost.

– Nekad je Varaždin imao puno jaču i bolju glazbenu scenu, pogotovo rock/metal. Bilo je više koncerata, a često su na njih dolazili i ljudi iz drugih gradova. Danas je toga jako malo, dok mislim da u Zagrebu ima zaista puno sadržaja i različitih programa za svakoga. Naravno, kazališni programi u Varaždinu su sve bolji i sigurno će biti još i bolji kad mi otvorimo kulturni centar, trudit ćemo se približiti se zagrebačkoj ponudi. Zasad uživamo u zagrebačkoj Scenoteci, gdje konačno možemo svaki mjesec izvoditi naše predstave i nasmijavati publiku.

Kao savjet mladim umjetnicima, Jan ističe…

– Pratite trendove, ali se ne povodite za svime. Držite se svoje priče u koju vjerujete i nemojte se zadovoljiti prosječnim ili uvijek ići istim putem. Istražujte razne puteve i načine. Važno je samo da stignete tamo gdje želite, i to s ljudima koji vas podržavaju.

Za kraj, Jan ima jednostavnu želju:

– Da smo svi zdravi što je duže moguće, da nas i sljedećih deset godina jednako vesele iste stvari koje nas vesele i danas i da brinemo jedni o drugima.

Želim da Kerekesh Teatar nasmijava još više ljudi i da se smiju glasno, a da na koncertima Cold Snapa publika skače što više može. I naravno – da se još češće vidimo u Zadru. Hvala vam na interesu i puno ljubavi i zdravlja svima.

Odrastanje uz Ljubomira Kerekeša

– Naravno da mi je tata bio, i još uvijek je glumački uzor i puno mi je pomogao u shvaćanju glume, ali još više me naučio prihvaćati nepravdu, nejednakost, nepotrebne kompeticije i česte ljubomore. Otkad vodim Kerekesh Teatar, shvatio sam koliko nas zapravo ima različitih i koliko je teško ostati normalan. To se sada učim sam, iz dana u dan. Ta škola kod mene nikada neće završiti jer stvarno, prije nego što sam producent, glumac ili redatelj, ja želim biti – čovjek. To mi je najvažnije i nadam se da u tome uspijevam.