Zbog ovoga Nijemci padaju u najjačoj ligi svijeta, a najbolje se snašao 'najveći luzer'

Prije nogometne revolucije koja je četverostrukog svjetskog prvaka pretvorila u momčad nalik Španjolskoj, Elf je mogao ‘trpjeti’ samo jednu vrstu veznjaka – industrijalca. Didi Hamann, Jens Jeremies, Dieter Eilts, Torsten Frings i Lothar Matthaus jednako su uživali u ‘pokušaju’ kreacije, kao i ulascima u kost, a najbliže klasičnom playmakeru bili su Thomas Häßler i Mehmet Scholl, iako ni oni nisu bili bez defenzivnih zadataka. No nakon njemačkog ulaska u nogometno 21. stoljeće, što nije bio lagan proces nakon dvostrukog uzastopnog debakla na europskim prvenstvima, Bundesliga je postala liga koja odgaja tehnički plemenite igrače, napravivši otklon od ‘Fringsa i Matthausa’. Kroz taj sustav je došao i jedan od najskupljih pojačanja u povijesti Premier lige, Florian Wirtz, koji u Liverpoolu prolazi kroz devet krugova pakla. I nije on jedini Nijemac koji zapinje u Premier ligi.

Wirtz je u prvih 11 utakmica za Redse bio totalno nevidljiv i neučinkovit, a prve gol kontribucije zabilježio je prošli tjedan na njemačkom tlu, dva puta proigravši strijelce u visokoj pobjedi protiv Eintrachta. No umjesto da zajaše na tom valu, Wirtz se vratio u anonimnost protiv Brentforda, zapucavši jednu čistu situaciju kod rezultata 1-0. Osobno, nisam opterećen brojkama. Pa i Thierry Henry je u Arsenalu prošao kroz ‘007 šale’, što bi se u eri masovnih medija i društvenih mreža trolalo do iznemoglosti. No kod francuskog napadača se odmah vidjela jasna odlučnost što napraviti s loptom i prostorom, dok Wirtz žuri s odlukama, a kako se utakmica bliži kraju njegova snaga i vizije kopne. Takav Florian nije bio u Bayer Leverkusenu, s kojim je prekinuo dominaciju Bayerna. No pod Alonsom je bio povučena desetka u formaciji 3-4-2-1, a uzmimo u obzir da u Bundesligi ima mnogo više prostora, jer se 70 posto tamošnjih prvoligaša ne zna ili ne želi braniti. Kada se prostor smanjio, smanjila se uloga Wirtza. Njegovi sunarodnjaci Kai Havertz i Timo Werner su s podjednakim epitetima stigli u Chelsea početkom ovog desetljeća. O Havertzu su pričali kao o novom Ballacku, dok je Werner bio novi Klose, Podolski i Klinsmann.

Nije se škrtarilo na pohvalama. Veznjak Havertz je za ‘Apotekare’ zabio 38 golova u svoje posljednje dvije sezone na BayAreni, a u svojoj debitantskoj u Chelseaju – samo devet i to četiri ligaška. Od tih devet, najvažniji je onaj koji je došao u finalu Lige prvaka protiv Manchester Citya, no Havertzov impakt na igru u Premier ligi nije bio značajan. Tek kada je poradio na fizikalijama i snazi, Havertz je počeo rasti, a Arsenal nije nimalo pogriješio kada ga je odlučio zadržati na Otoku. Premier liga je ‘prožvakala i ispljunula’ Tima Wernera, još jednog Nijemca koji je bio predbilježen za najveće stvari. Wernera nije išlo u Stuttgartu, a onda je ‘očepilo’ u Leipzigu, gdje je u sezoni 2019/20 zabio 28 pogodaka, šest manje od Lewandowskog koji je imao nevjerojatan učinak od gola po utakmici. Werner je već bio njemački reprezentativac kada je došao na Stamford Bridge, ali i on ne pronalazi golgetersku formu u Premier ligi. U šanse je ulazio, ali ih nije koristio. U Europi je bio nešto smireniji, ali lakše je igrati protiv Zenita, Seville i Krasnodara nego protiv Brightona, Crystal Palacea i Liverpoola. Werner je imao još jedan pokušaj za revitalizaciju karijere u Premier ligi, ali on je neslavno propao u Tottenhamu, gdje je ponovio istu priču.

Sjajni Ballack

No zašto je u Chelseaju uspio Michael Ballack? Znate zašto. Zbog ‘poštivanja okolnosti’ lige. Ballack je u Bayeru, Bayernu i njemačkoj reprezentaciji imao ‘Lampard’ brojke, ali kada je postao Blues 2006. godine, odlučio se svjesno prilagoditi Franku. Odjednom je Ballack postao razbijač napada, golovima nije bio opterećen, a u duele je obožavao ulaziti. Ballack je u Chelsea došao kao gotov igrač, ‘finished article’, a Bundesliga je u njegovo vrijeme stilski naginjala ka Premier ligi.

Danas je Bundesliga kulturološki puno bliža nizozemskoj Eredivisie, gdje se samo gleda prema protivničkom golu. Wirtz ima dva puta, a na njemu je hoće li postati ‘Ballack’ ili ‘Werner’.

PIŠE: ROBERT HRKAĆ