Slavko Sobin predstavio slikovnicu: Sve što radim dugujem knjigama

U okviru programa »Palača riječi« u Gradsku knjižnicu Zadar stigao je Slavko Sobin, koji je predstavio djeci i javnosti treću slikovnicu iz serijala »Doktor Jabuka i kradljivci osmijeha«.

Razgovor s autorom vodile su knjižničarke Matea Bakmaz i Iva Uskok Breulj. Bakmaz je podsjetila publiku na Sobinov put od djetinjstva u Splitu i violine u glazbenoj školi, preko studija glume u Los Angelesu, do povratka u Hrvatsku, gdje se etablirao kao kazališni i filmski glumac. Pisanje je, dodala je, postalo njegova jednako snažna strast. Uskok Breulj je pak naglasila kontinuitet njegova književnog rada jer je nakon uspješnog serijala »Šapica«, posvećenog prijateljstvu i empatiji, razvio i serijal o »Doktoru Jabuci«, a zadarski mališani iz Osnovne škole Šime Budinića imali su priliku upoznati treći nastavak.

Kroz opušteni razgovor Sobin je priznao da se isprva nije vidio u ulozi pisca, no iskrena potreba za pričom odvela ga je u svijet književnosti – ponajprije one namijenjene djeci.

– Prvenstveno sam glumac, to je ono što mi donosi sreću i što radim. Ali oduvijek sam volio čitati, čitam od svog četvrtog razreda. U Splitu sam znao svaki dan posuđivati drugu knjigu – gutao sam ih. Rekao bih da sve što danas radim radim zahvaljujući tome što sam puno čitao. Čitanje razvija maštu. U nekom trenutku počeo sam pisati jer sam imao osjećaj da želim ispričati neke stvari – o dijeljenju, različitosti, životnoj razigranosti i tako dalje. Djeci i roditeljima se to svidjelo i to me ohrabrilo da nastavim, podijelio je Sobin.

Radnja nove slikovnice smještena je u osnovnu školu Leni Ercegović, gdje učenici drugog razreda jedno po jedno prestaju nositi osmijehe. Je li riječ o bolesti, čaroliji ili nevidljivom kradljivcu? Dok roditelji zabrinuto traže objašnjenje, rješenje pokušava pronaći doktor Jabuka.

Govoreći o svom procesu pisanja, Sobin je objasnio da uvijek kreće od jasne ideje. Kada u glavi posloži temelje priče, samo pisanje ide brzo, ponekad u svega nekoliko dana. No, kako kaže, ključno mu je znati o čemu želi pisati.

– To su uglavnom teme koje se rijetko nalaze u dječjoj književnosti, poput anksioznosti ili pojma ega. Djeca o njima još ne znaju puno, ali kad odrastu mogli bi ih krivo shvaćati. Htio sam te pojmove uvesti u njihov vokabular od samog početka, istaknuo je Sobin te poslao okupljenim mališanima važnu poruku.

– Ako čitate, možete izmisliti nove svjetove. Čitanje razvija maštu, a ona je najvažnija stvar na svijetu, zaključio je Sobin.