VREMEPLOV Barba Tomo Amižić 1971. dao je ključni zamah stolnom tenisu

Od Zadra do Zadra, radni je naslov ekipnog Europskog prvenstva u stolnom tenisu kojemu će naš grad biti domaćin od 12. do 19. listopada. A upravo je Zadar, sada već daleke 1971. godine, bio domaćin prvog turnira najboljih europskih stolnotenisačica i stolnotenisača pod nazivom TOP 12, koji je kasnije postao redovito i cijenjeno natjecanje.

Prilagodba Jazina

Kako je u jednoj od svojih priča iz povijesti zabilježio novinar Bernard Paleka, za prvi takav turnir u Zadru najviše je zaslužan legendarni barba Tomo Amižić (1930. – 2003.), začinjavac zadarskog stolnog tenisa, neumorni širitelj ove zanimljive igre, trener, pedagog, mentor… Ukratko, jedan od zadarskih sportskih (a i uopće) zaslužnika.

Barba Tomo je u onodobnom Zadru, ustrajno i argumentima lomeći i katkad tvrdokorne, okoštale, sportske strukture, osmislio turnir, okupio pojedince i gospodarske subjekte, politici koncizno predstavio ideju, otvorivši svima obzor u odnosu na tadašnji drugačiji pogled na velika sportska zbivanja koja mogu biti nukleus razvoja i sporta i turizma i ugostiteljstva te djelotvorna promidžba svih lokalnih vrijednosti. Danas bi se reklo da je to i početak sportskog turizma.

A taj TOP 12 valjalo je negdje i održati. Stolnoteniske dvorane tada još nije bilo, pa su ostale – Jazine.

– Danima smo radili sve što je trebalo da bi Jazine bile pogodne za stolni tenis. Imao sam nekih 14 godina i svi iz kluba, STK Bagat, ali i mnogi drugi, neprekidno smo bili u Jazinama. Bitno je bilo i zakriliti ostakljene površine, jer se stolni tenis igra pod umjetnim svjetlom. Osim toga, pomno smo sve redove na tribinama morali očistiti od zalijepljenih žvakaćih guma – prisjetio se Želimir Kordiš Žile.

Turnir je dobio predznak Velika nagrada Bagata jer je Tvornica šivaćih strojeva Vlado Bagat omogućila najveći dio nagradnoga fonda. Zanimljivo je i da je turnir kao takav dobio i televizijske minute (komentator Boris Mutić) a signal su preuzimali Eurovizija i Intervizija (udruga televizija tadašnjega socijalističkoga bloka), pa se Zadar veoma lijepo mogao i na taj način afirmirati. Jazine su bile izvrsno posjećene, a osnovnoškolci su u organiziranom dolasku mogli besplatno u dvoranu, što je mnoge poslije i privuklo stolnom tenisu.

Vrhunski igrači

U razvoju zadarskog stolnog tenisa ovaj događaj značio je puno, a na uzgonu pozitivnih vibracija poslije turnira, barba Tomo Amižić iznio je inicijativu i za izgradnju stolnoteniske dvorane, što je i ostvareno. Tijekom sljedećih desetljeća stolni tenis se u Zadru etablirao kao vrlo uspješan sport u kojemu su sustavno nicali brojni vrhunski igrači.

Poslije zadarskoga TOP 12 mnogo ih je bilo koji su govorili kako će i drugo izdanje biti u Zadru. Nažalost – nije! Sljedeći je bio u Zagrebu, a tijek vremena poslije je sa sobom donio i stanovitu dozu zaborava o tom, prije više od pola stoljeća održanom, velikom i za Zadar višestruko značajnom događaju.

Pobjedniku 350 dolara

Iz ukupnoga nagradnog fonda od dvije tisuće i 45 američkih dolara pobjednik je dobio 350, a pobjednica 200 dolara. Usporedbe radi, po tečaju onodobne NBJ tada je to bilo četiri tisuće i 500, odnosno tri tisuće dinara. Novine su tada stajale 80 para, perilica za rublje (Ignisova) tisuću i 440 dinara, hladionik (140 litara) 470 dinara, a jednodnevni izlet s objedom i vodičem u Rimini (Italija) zapadao je 250 dinara.