KRV, ZNOJ, TALENT I SUZE Jedna momčad je 'van okvira' u Južnoj Americi, a neke dijele ove greške

Krv, znoj i suze. I još malo toga. To nam uglavnom donose napete južnoameričke kvalifikacije, iako je krv u ovom slučaju metafora za grubost, prgavost i makijavelizam. Obzirom da se u svakom ciklusu sudara uvijek istih deset reprezentacija, stadioni u La Pazu, Bogoti, Quitu, Limi, Rio de Janeiru, Asuncionu, Buenos Airesu, Montevideu, Santiagu i Maturinu uvijek su poprište derbija koje graniče ‘s gradskim’, jer skoro svi pričaju istim jezikom i igraju istim stilom.

Van okvira je u ovom ‘sazivu’ izišla Argentina, koja je promarširala skupinom s čak 12 pobjeda i 38 osvojenih bodova. Gaučosi jašu na valu tri uzastopna naslova, ali i forme Messija, koji je vodeći strijelac grupe s osam pogodaka. Messiju MLS ritam nije naštetio, a još je dodatno učvrstio kemiju s Alvarezom, Lautarom, Mac Allisterom i Enzom Fernandezom. Argentina se nije puno mijenjala od Katra, ali su se pred kraj kvalifikacija pojavili Nico Paz, Claudio Echeverri, Facundo Buonanotte i Franco Mastantuono, čija se eksplozija doduše tek čeka. No ne treba ulaziti u zamku u koju je upala Španjolska 2014., koja je u Brazil došla zasićena, unatoč klupe pune gladnih i željnih dokazivanja. Brazil se još gradi, a glavni inžinjer u renovaciji je Carlo Ancelotti. Carlovi se obrisi već sada vide, a jasno je da želi modernu momčad u 4-2-3-1 formaciji, s okosnicom Marquinhos-Casemiro-Vinicius-Raphinha.

Neke rebuse još nije riješio, pa su tako ostali otvoreni natječaji za devetku, bekove i desetku, koja se možda vrati Neymaru u naručje. To će se pitati isključivo ‘Neya’, čije je fizičko stanje daleko od idealnog. Ekvador je završio ispred Brazila, a iako su prošli kroz izborničku promjenu, ništa ih nije moglo izbaciti s putanje prema novom velikom turniru. Obrana im ima pet zvjezdica, tu su Hincapie, Pacho i Estupinan, čija fizička i tehnička moć imponira, a nedostatak galantnosti u ostalim fazama nadoknađuju trkom i ‘fightom’.

Peru, Čile i Venezuela ispod crte

Ono što nema Ekvador, Kolumbija ima napretek. Iza Los Cafeterosa je finale Copa Americe, a forma im raste velikom brzinom. James Rodriguez se potpuno izgubio na klupskom planu, ali zato za reprezentaciju igra kao i 2014., kada je postao svjetska senzacija. James ne trči puno, nema veliki radijus kretanja, ali ono što napravi, napravi perfektno. Sjajnim ubačajima pronalazi napadače Suareza, Durana i Cordobu, a tu je i Luis Diaz da ga rastereti svojim prodorima. Kolumbija je na prošlo američko svjetsko prvenstvo stigla kao glavni ‘dark horse’, a isti će teret očekivanja nositi i dogodine. Urugvaj će na Svjetsko prvenstvo putovati bez Luisa Suareza i Edinsona Cavanija prvi put nakon 2002., što izborniku Marcelu Bielsi donosi nevolje. Darwin Nunez je dobro krenuo pod ‘El Locom’, ali brzo je upao u fazu stagnacije, što se osjetilo na čitavoj strukturi momčadi. Ako zapne Darwin, tko će onda napadački potegnuti? Pellistri? Rodrigo Aguirre? Giorgian De Arrascaeta? Tanko je to.

Povratnici na Mundijal, Paragvajci, ostvarili su jednak broj bodova kao Brazil, Urugvaj i Kolumbija, a to su učinili na ‘simeonevski način’, premda raspolažu s nekoliko zanimljivih eksponata, kao što su Diego Gomez, Julio Enciso i Miguel Almiron. Nije ovo Paragvaj kakav je nekoć bio – s Nelsonom Valdezom i Roqueom Santa Cruzom, ali svoje su mane pokušali prikriti čak i pozivanjem 40-godišnjeg Oscara Cardoza, no shvatili su da je to potez očajnika te da nije rješenje oživljavanje starih zvijezda.

Tom su se politikom vodili Čile, Venezuela i Peru, a iako mogu pomoći Alexis Sanchez, Arturo Vidal, Salomon Rondon i Paolo Guerrero, ipak se ne može od njih tražiti da rade posao za petoricu. Pješčani sat im sigurno nije saveznik. Te su se tri reprezentacije našle ispod crte, a u limbu play-offa ugurala se Bolivija, koja je maksimalno iskoristila prednost domaćeg terena. Turisti se danima moraju navikavati na rijedak zrak La Paza i El Alta, a zamislite kako je nogometašima kada moraju 90 minuta trčati u takvim uvjetima, zbog čega često moraju koristiti i boce s kisikom. Prst sudbine kod Bolivije može igrati važnu ulogu. Svoje jedino Svjetsko prvenstvo odigrali su 1994., a drugo bi moglo biti na istom tlu. Američkom. Ako Bolivija dođe do Mundijala, Južna Amerika će imati sedam predstavnika u Sjevernoj Americi. Prikladno za nogometni kontinent.