Kad ljeto traži lagano vino

Vrijeme na moru ne broji se po tanjurima koje smo pojeli, nego po čašama vina koje su nas rashladile i osvježile. Ljeto je, u svojoj neumoljivoj vrućini, majstor preobrazbi – mijenja ritam dana, okus hrane, ali i način na koji doživljavamo vino. Na +35, pod suncem koje kao da ne prašta, teško je zamišljati ozbiljna, slojevita, moćna vina.

U takvom trenutku tražimo lakoću, mineralnost, svježinu, nešto što će nas vratiti u život i dati prostora da hrana, more i prijateljstvo zasjaju.

Tako smo, uz stol na jednoj dalmatinskoj terasi, dočekali naš riblji ručak – divlji brancin i pokoji škamp, jednostavno pripremljeni, ali uz pogled na more uvijek najukusniji.

Iskreno, da je dan bio hladniji ili barem blaži, posegnula bih za nečim punijim – možda za kompleksnijim, odležanim pošipom ili ozbiljnim grkom iz Lumbarde, vinima koja nose snagu i karakter juga.

No, vrućina je odlučila umjesto mene: tražilo se nešto što će kliziti lako, gotovo neprimjetno, a opet ostaviti dovoljno traga da ne bude tek usputna nota. Trebalo mi je vino poput svježijeg, ležernog pošipa, nježnog debita ili pak profinjene zlatarice.

Oskudna ponuda

No, ruka je na kraju posegnula za Malvazijom Deklić – ne zato što je to bilo vino mog prvog izbora, već zato što se u oskudnoj ponudi vina ovog restorana, ovo istarsko ime nametnulo kao najsigurnije utočište.

Pomalo je neobično, gotovo groteskno, da dalmatinski restoran na vinskoj karti nudi istarska i slavonska vina, ali ne i dalmatinska – no što je tu je. U tom trenutku, ta malvazija bila je spas.

Vrijedi se također na trenutak zaustaviti na tom problemu. Restoran u vinorodnoj Dalmaciji koja je vinski toliko bogata i autentična, a da pritom nema nijedno dalmatinsko vino na karti – to je promašaj koji teško mogu razumjeti. Baš kao što ćete u Istri u svakom iole ozbiljnijem restoranu prije svega naići na istarska vina, tako bi i u Dalmaciji naglasak morao biti na dalmatinskim sortama.

Ne radi se tu o uskogrudnosti, već o elementarnoj logici identiteta: vino i hrana regije moraju zajedno činiti osnovu ponude.

Naravno, nisam pobornik isključivosti. Nije dobro ni kada restoran nudi samo vina svoje regije i potpuno ignorira ostatak Hrvatske. Upravo suprotno – raznolikost naših vinogradarskih krajeva je bogatstvo koje treba isticati.

Ali, temelj mora biti lokalni, a ostatak zemlje može i treba biti zastupljen kao nadopuna, kao prilika da gost usporedi, istražuje i usporedi terroire.

Fino i ležerno

Zato me odgovor konobara da »nema potrebe za pošipom jer se on ne prodaje« ostavio u potpunosti bez riječi. Kako može znati što bi se prodavalo kad to uopće ne nude na karti? Takva logika nije samo kratkovidna, nego i uvredljiva za tradiciju dalmatinskog vinogradarstva. Naime, reći da u Dalmaciji »nema potrebe za pošipom« zvuči gotovo kao bogohuljenje – jer pošip je kamen temeljac identiteta ovog podneblja.

No, ostavimo po strani apsurde vinske karte i konobarske mudrosti. Na stolu je bila malvazija Deklić – i upravo je ona toga dana diktirala ritam našeg ručka: fino i ležerno ljetno vino.

Ljetna vina ne trebaju biti velika ni monumentalna, niti tražiti našu potpunu koncentraciju.

Njihova je uloga jednostavnija – da budu živa, pitka, iskrena i nadohvat ruke. Da nam dopuste disati sporije, piti laganije, uživati bez tereta ozbiljnosti. Da ih osjetimo kao produžetak samog ljeta, kao njegovu najpitkiju notu.

A budući da je upravo ova malvazija obilježila ručak i pokazala se kao fin suputnik vrućini, u nastavku je izdvajam kao Vino tjedna.

Deklić, Malvazija Istarska, 2024

Malvazija Deklić dolazi iz vinograda istoimene vinarije u Vižinadi. Vino se odlikuje blistavom slamnato-žutom bojom s nježnim zelenkastim odsjajem, gotovo poput svjetlosti koja se lomi na površini mora u podne.

U mirisu se odmah otvara prepoznatljiv karakter istarske malvazije: cvijet bagrema i akacije u prvom planu, zatim sočni citrusi – grejp i limun – koji donose svježinu i živost. Slijede zrelija žuta jabuka i breskva, dok se u pozadini diskretno javlja egzotični dašak ananasa. Sve zajedno upotpunjuju tanke herbalne nijanse mediteranskog bilja, koje aromi daju ozbiljnost i sloj autentičnosti.

Na nepcu vino djeluje otvoreno i čisto. Najprije se javljaju svijetli citrusi, zatim se šire mekši tonovi jabuke i breskve, povezani nježnom svježinom. Nije riječ o vinu koje traži pažnju slojevitošću, nego o onome koje osvaja iskrenošću i ravnotežom.

Uz brancina se pokazalo upravo takvim: poput pouzdanog prijatelja koji neće preuzeti glavnu riječ, ali će znati podržati i naglasiti ono najbolje u trenutku.

U ustima se vino otvara čisto i precizno: srednje puno tijelo podupire nježnu svježinu, a zajedno daju ritam i jasnoću, dok blaga mineralnost ležerno podiže okus. Tekstura je uglađena, a voćnost jasna, bez težine. Završetak je srednje dug i diskretno slan. Alkohol je nenametljivo uklopljen – dovoljno snažan da podupre strukturu, a opet dovoljno suptilan da očuva eleganciju.

Berba 2024. izdvaja se svježinom, čistoćom voćnih aroma i jasno izraženim sortnim karakterom. Iako posjeduje potencijal za čuvanje od nekoliko godina, riječ je prije svega o vinu koje svoju punu ljepotu pokazuje u mladosti – s vremenom neće dobivati na kompleksnosti, već će postupno gubiti svježinu i voćnost koja ga čini toliko privlačnim sada.

Malvazija Deklić iz 2024. vino je koje nudi tipičnu sortnost spojenu s lakoćom uživanja. Elegantna, iskrena i zavodljiva, ona je upravo onakav suputnik kakav ljeto traži – vino koje ne preuzima scenu, već daje da trenutak zablista u punoj ljepoti.