OPASNOST OD AZBESTA U zamjeni azbestnih krovova - građanima potrebna pomoć

Azbest je desetljećima bio sinonim za kvalitetu i trajnost, a masovno se koristio u brodogradnji, građevinarstvu, tekstilnoj i auto industriji. Danas ga, međutim, poznajemo prvenstveno kao tihog ubojicu, kancerogeni materijal koji može čučati u ljudskom organizmu desetljećima prije ne što pokaže svoje razorno djelovanje.

Projekt

Jedan od onih koji već više od deset godina upozorava na tu opasnost je Nenad Maljković, profesor fizike i politehnike, magistar sigurnosti i dopredsjednik udruge Moj otok. Njegova borba usmjerena je na uklanjanje azbesta s brojnih krovova i fasada koji i dalje stoje na privatnim i javnim objektima diljem zemlje.

Udruga Moj otok pokrenula je 2012. godine projekt »Moja Hrvatska bez azbesta!« na Krku. Od tada su obišli više od 230 gradova i općina, educirali tisuće građana o štetnosti azbesta i načinima njegova sigurnog uklanjanja te potaknuli mnoge lokalne vlasti da stanovnicima financijski pomognu u zamjeni azbestnih krovova. Projekt je s vremenom dobio i pisanu podršku Ministarstva zaštite okoliša te svih hrvatskih županija.

Na predavanjima udruge Moj otok najčešće se okupljaju stariji i socijalno ugroženi građani. Budući da im je često teško financirati uklanjanje azbesta, udruga nastoji pronaći praktična rješenja kako bi se spriječilo širenje opasne prašine.

– U svibnju 2014. kampanja je stigla i u Zadar, gdje je u sklopu akcije Moj Zadar bez azbesta besplatno uređen krov na Domu za odgoj djece i mladeži. U Zadru smo bili nekoliko puta i interes je jako velik kao i u ostatku Hrvatske, a pametni gradovi i općine taj interes iskoriste i građanima barem ponude zbrinjavanje azbesta. Više od dvije trećine JLS-a koje smo obišli to čine, pomažu svojim ljudima, kaže dopredsjednik udruge Nenad Maljković, podsjećajući da je to u konačnici i njihova zakonska obveza.

– Nama nije cilj stvarati paniku, nego pomoći lokalnim zajednicama da se organiziraju te educirati ljude i stvoriti kulturu koja je usmjerena na zaštitu prirode. Ako ljudi masovno odluče skinuti krovove, treba postojati sustav koji će im pomoći, dodaje Maljković.

Problem za sve

Njega je, kako objašnjava, život naveo da se pozabavi ovom temom.

– Sve je počelo kada smo kupili jednu lijepu kućicu u Puntu na otoku Krku, živjeli smo ondje 17 godina. Kad smo došli, na krovu nas dočekao salonit. Ne samo na našoj kući, nego u čitavom susjedstvu. Ja sam bio svjestan toga da neću ništa napraviti ako jedino ja zamijenim krov. Jedan ne može ništa napraviti, ali svi skupa možemo puno.

Podrška tadašnjeg načelnika Općine Punat, čiji je otac preminuo od azbestoze, bila je presudna. Već u prvoj godini, zahvaljujući suradnji s krovopokrivačima, proizvođačima pokrova i Općinom, ondje je uklonjeno više od 200 krovova. Udruga je zatim razvila sustav u kojem su građani dobivali besplatno i zbrinjavanje i novi pokrov, što je bilo privuklo i pozornost medija.

– Mi smo bili razvili sustav u kojem su proizvođači pokrova i sakupljači azbesta i svi koji su sudjelovali u tome nešto davali korisniku, još bi i Općina nešto ponudila, pa bi korisnik profitirao tako da bi dobio besplatno zbrinjavanje i besplatan pokrov, ali toga više nema. No, pošto su moji boduli bili pametni, prepoznali su priliku, a drugi su čekali i mislili da će sutra biti bolje. Međutim, to je trajalo samo od 2012. do 2016. godine. Ja sada držim fige da mi dođemo do toga da ljudi barem mogu besplatno zbrinuti azbestni otpad – to je na koncu problem cijelog društva, a ne pojedinca.

Ima doduše, i danas svijetlih primjera, poput Šolte, gdje se osim sufinanciranja uklanjanja azbestnih krovova, u potpunosti sufinanciraju zbrinjavanje azbestnog otpada i novi pokrov.

Nenad Maljković, osnivač i dopredsjednik udruge Moj otok

Kazeta u Diklu

Sukladno zakonu, građani u Hrvatskoj imaju pravo svakih šest mjeseci besplatno zbrinuti do 200 kilograma azbestnog otpada, što ukupno iznosi 400 kilograma godišnje ili približno 30 kvadrata krova. Praksa pokazuje da se jedinice lokalne samouprave različito ponašaju – neki striktno primjenjuju zakon, a drugi građanima izlaze u susret i preuzimaju i veće količine, smatrajući da je manja šteta progledati građanima kroz prste nego pustiti da se taj otpad nepravilno zbrine.

U Hrvatskoj se, naime, građevinski otpad koji sadrži azbest zbrinjava sukladno Pravilniku o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest te Naputku o postupanju s otpadom koji sadrži azbest. Za to su na prostoru 19 odlagališta otpada u 15 hrvatskih županija izgrađene kazete čiji kapacitet iznosi oko 92.100 prostornih metara, jedna od njih nalazi se i na zadarskom Diklu. U kazete se azbestni otpad odlaže na sanitarno pripremljenu plohu koja je vodonepropusna i prekrivena inertnim materijalom, što onemogućuje bilo kakav negativan utjecaj na okoliš, a iz udruge Moj otok kontinuirano apeliraju na to da se otvori veći broj kazeta, i da se na kraju krajeva prošire njihovi kapaciteti.

– Kazeta nema dovoljno i većina ih je zakrcana, još ih svega nekoliko radi. Mi imamo 21 županiju, neke razvijene županije nemaju tu kazetu koju bi mogle imati, govori Maljković pa upozorava da će na snagu stupiti zakon prema kojem se azbest mora ukloniti, a gradovi i općine neće imati gdje zbrinuti tone i tone otpada. Od 2006. godine mi smo potpisnici Uredbe EU parlamenta i vijeća da ćemo azbest maknuti iz proizvodnje i prodaje, a prije tri godine donesen je prijedlog EU komisije o izmjeni europske direktive o izloženosti azbestu na radu. Komisija poduzima mjere kako bi građane bolje zaštitila i osigurala budućnost bez azbesta u životnoj okolini. Ukoliko dođe do uredbe da se azbest mora ukloniti, država bi trebala financijski pomoći ljudima.

Katastar krovova

Iako je zabrana proizvodnje, prometa i upotrebe azbesta i materijala koji sadrže azbest u Hrvatskoj na snazi od 2006. godine, od 2011. do kraja 2023. prijavljeno je 1.479 profesionalnih bolesti povezanih s azbestom. No, osim onih koji su na poslu bili dugotrajno izloženi azbestu, i dandanas obolijevaju i oni koji nikada nisu bili u doticaju s tim opasnim materijalom, kako upozorava Maljković.

– Znaju mi ljudi reći zašto se bavim ovim kad zbog azbesta umre samo 100-tinjak ljudi godišnje, dok zbog cigareta, primjerice, godišnje umre preko 2.000 ljudi. Ali problem je ako među tih 100 umrlih budem ja ili netko od mojih bližnjih, brojkama se na taj način ne treba igrati, ističe Maljković.

Iako u Hrvatskoj ne postoje službeni podaci o broju zgrada koje sadrže azbest, on procjenjuje da smo po pitanju uklanjanja salonitnih krovova došli na pola puta. Kad bismo se ozbiljno uhvatili u koštac s time, procjenjuje, sve bi se moglo riješiti u roku od pet godina.

– Ja bih rekao da smo na pola puta, koliko god smo azbesta makli, toliko ga još ostaje – a to se odnosi samo na krovove, da ni ne govorimo o vodovodnim cijevima, kanalizaciji, ventilacijama, fasadama koje su koristile azbestne granule, montažnim kućama – to će sve trebati negdje zbrinjavati. Mi smo od samog početka potencirali da se napravi katastar salonitnih krovova, što bi izuzetno pomoglo svima, a i danas na svakom predavanju popisujemo građane koji žele skinuti svoje salonitne krovove i te podatke prosljeđujemo Fondu za zaštitu okoliša, u nadi da će se skupiti kritična masa na temelju koje će se moći povući sredstva iz EU.

Tematsko Vijeće i azbest pod prozorom

Na izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća Grada Zadra, sazvanoj za danas, 25. kolovoza, raspravljat će se o postupanju s azbestnim i drugim opasnim otpadom u Zadru.

Desetoro vijećnika, sedmero s liste SDP-a i troje s Nezavisne liste Enija Meštrovića, podnijeli su zahtjev za tematskom raspravom, a zatražili su da im informacije prezentiraju gradonačelnik Šime Erlić, direktor Čistoće Ivan John Krstičević te predstavnik Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije i Državnog inspektorata.

– Posljednjih dana u javnosti su se pojavile suprotne informacije nadležnih institucija vezano uz navodno odlaganje opasnog azbestnog otpada na području Grada Zadra, konkretno na odlagalištu Diklo. S obzirom na potencijalne rizike za zdravlje građana i okoliš, smatramo nužnim hitno sazvati izvanrednu sjednicu Gradskog vijeća kako bi se utvrdile točne činjenice o postupanju s navedenim otpadom, osigurala transparentnost rada nadležnih gradskih službi, razmotrile mjere zaštite zdravlja stanovništva i okoliša te donijeli odgovarajući zaključci i preporuke Gradskog vijeća, stoji u obrazloženju.

Nakon bure koja se u zadarskoj javnosti podigla zbog azbestnog otpada s Titovog Galeba, u redakciju nam se javila čitateljica koja već godinama s prozora gleda na oštećeni azbestni krov na zgradi nekadašnjeg HAK-a na Relji, koja je u vlasništvu Grada Zadra. I vladajući i oporba svjesni su da ovo nije izoliran slučaj, nego je i dandanas salonitnim pločama pokriven niz privatnih i javnih objekata.

– U zgradi bivšeg HAK-a buknuo je požar u siječnju 2022. godine i svi znaju da je izmrvljeni azbest po krovištu. I HDZ i oporba, svi su svjesni toga, svima sam pisala i apelirala da se to riješi. Do dana današnjeg opći muk, da bi onda odjednom otkrili Ameriku i opasnost od azbesta koji je u vrećama u skladištu, a meni pod prozorom ovo stoji evo više tri i pol godine, ogorčena je naša čitateljica.

Svakih šest mjeseci 200 kg

Ograničene količina građevinskog otpada koji sadrži azbest mogu se zbrinuti u Diklu – 200 kilograma svakih šest mjeseci, a sve iznad toga ide preko ovlaštenih tvrtki.

Kako potvrđuju u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije na području Zadarske županije gospodarenje azbestnim otpadom dopušteno je tvrtkama Odlagalište sirovina d.o.o. i Ciklon d.o.o.

– Odlagalište sirovina d.o.o. ima važeću dozvolu za gospodarenje otpadom izdanu od Ministarstva zaštite okoliša, kojom je ovome društvu dozvoljeno sakupljanje i privremeno skladištenje azbestnog otpada. Ciklon d.o.o. za sanitarnu zaštitu čovjekove okoline također ima ishođenu dozvolu za gospodarenje otpadom, izdanu od ovog Ministarstva, kažu u Ministarstvu te dodaju da je trgovačko društvo Odlagalište sirovina od 2014. godine upisano u Evidenciju reciklažnih dvorišta (tadašnji Očevidnik) pod oznakom REC-9.

– Sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom, prvenstvena namjena reciklažnog dvorišta je odvojeno prikupljanje i privremeno skladištenje manjih količina opasnog komunalnog otpada, reciklabilnog komunalnog otpada i drugih propisanih vrsta otpada od kućanstava. Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem može zaprimati i otpad koji nije nastao na odgovarajućem području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište kao i otpad koji nije nastao u kućanstvu ako osoba koja predaje otpad snosi sve troškove gospodarenja tim otpadom, objašnjavaju u Ministarstvu.