Vedran Breulj uz pomoć kćeri do zubatca od četiri kilograma

Još jednom nam se javio Vedran Breulj, podvodni ribolovac koji je u jednom od svojih posljednjih ribolovnih uspjeha u podvelebitskom kanalu imao najbolju moguću podršku.

Treća sreća

– U zadnje vrime mi se ne da rano dizat’ za u more, pa lagano ispijamo kavu i tek onda krećemo spremat opremu jer smo odlučili zajedničkim snagama ulovit nedjeljni ručak.

Prva pozicija je jako mutna i ne vidim vrh puške pa brzo odustajemo jer smo došli guštati, započinje svoju priču Vedran koji je na ovaj ribolovni pothvat otišao s kćerkom.

– Kraća vožnja nas dovodi na svima dobro znanu poziciju koja ne daje ni ‘R’ od ručka. Kći puna optimizma sugerira na treću točku i gle čuda, tamo je vidljivost par metara.

Već prvi zaron naslućuje prisustvo predatora, nastavlja Vedran sretan s odabirom pošte.

Osmijeh jači od zvizdana

– Izranjam brzo i vičem:

– Tu su!!!

Bez puno razmišljanja i priče ispred nosa mi se našla veća puška uz povik »Ajde ćaćo, možeš ti to!«

Pa ‘ko bi se premišlja? Pripremam zaron, padam na lišinu i jedini mi je zaklon magla od sedimenta koja je sasvim dovoljna. Sramežljivo prilaze, od mališana, pa svi po redu. Iza mene primjećujem veće, ali odluka je pala da ćemo se zadovoljit s ovim koji mi izgleda kao sigurna meta.

Ide šut pa tipično ‘zzzzzzzzzz…’ S površine ga privlačim u ruke i skraćujem mu muke.

A kćerin osmijeh sja jače od zvizdana u podne! Ručak imamo, a dagnje za desert smo ubrali na putu za nazad. Ostalo je još samo malo prženja na putu za nazad i to je bilo to.

Ovaj ulov ne spada u kapitalce i rekordere, ali je svakako meni jako vridan. Ne asistira ti kći svaki dan u moru!, zadovoljno i ponosno zaključuje Vedran.

Autor: Boris Bulić