Trešnje osam eura - 'ko to more platit!?

Kasno proljeće zasigurno je period kada je pijaca najšarenija. Na bancima se ističu crvene jagode i netom prispjele trešnje; zelene se tikvice, blitva, bob… Tu su i rotkvice, nađe se poneki patlidžan, breskva i pomidore, a i lubenice polako dolaze. Međutim, među redovima različitog sezonskog voća i povrća nema neke značajnije gužve.

Među stalnim mušterijama moguće je uočiti pokojeg stranca kojeg je privukla ponuda lokalnih proizvoda pa želi iz prve ruke doživjeti okuse zadarskog zaleđa.

Pohvale turista

Elzbieta iz Poljske pijacom je oduševljena, za prodavače ima samo riječi hvale, no jedna joj voćka ipak nedostaje.

– Ljudi su jako prijateljski nastrojeni, nude nam da probamo proizvode prije nego ih kupimo i to je baš lijepo. Ima dosta dobre lokalne hrane, svježeg voća i povrća, a nađu se i masline i smokve.

Jako volim smokve; nažalost, nismo došli u pravo vrijeme da kušamo svježe, ali i suhe smokve su izvrsne. Volimo obilaziti tržnice jer nude kontakt s lokalcima.

Kupili smo jagode i trešnje za doručak. Šteta je što nemamo mogućnost kuhati u apartmanu pa ne kupujemo baš povrće, ali i ono izgleda jako dobro, ispričala je Poljakinja, dok Sonji iz Austrije manje dalmatinske pijace djeluju pitoreskno i živopisno.

– Kupila sam malo tikvica za ručak, a i trešnje baš dobro izgledaju pa bih se mogla vratiti po njih. Nema nešto previše turista, možda ni ne znaju za ovo mjesto, uglavnom su tu domaći koji kupuju domaće.

Nije ovo velika tržnica, kao one u Istanbulu ili Budimpešti gdje je sve krcato turistima, ali lijepo je i čisto dovoljno, izjavila je.

Nema gužve

Turisti ne žele o cijenama, ne žale se previše. Ipak su na odmoru pa im za kilogram svježeg voća s banka i osmijeh lokalnog prodavača, izgleda, nije problem izdvojiti koji euro više. Odlučili smo, stoga, sami provjeriti kako se kreću cijene te kakva je ponuda sezonskih proizvoda.

Trenutno dominiraju trešnje, a ponekim je prodavačima hrpa ovog slatkog voća i starinska vaga sve što im je potrebno da ostvare profit. Netom kupljene trešnje mahom se crvene iz najlonskih vrećica, a ne mogu im odoljeti ni domaći, ni turisti. Kilogram rumenih trešanja košta osam eura i to je, čini se, konstanta kod svakog prodavača.

Jagode se prodaju u košaricama po cijeni od tri eura, dok je za kilogram bresaka i marelica potrebno izdvojiti po šest eura. Što se povrća tiče, tikvice se prodaju po dva eura, a pomidore, patlidžan, blitva i bob po tri.

Premda nitko ne stoji u redu, niti se može govoriti o kakvoj navali, mirisi i boje zadarske pijace privlače posjetitelje i postaju sastavni dio turističkog iskustva, pružajući uvid u prehrambene navike lokalaca.

I dok će se netko još uhvatiti za glavu i novčanik, preračunavajući eure u kune, očigledno ima i onih kojima je svježe voće za doručak na balkonu, po mogućnosti s pogledom na more, nešto što nema cijenu.

Tko zna, možda su lokalci turistima, osim sezonskog voća, prodali još nešto – filozofiju »ko to more platit« zbog koje su prve trešnje, koliko god koštale, još i slađe.