Morske orgulje arhitekta Bašića - omiljena zadarska razglednica: 'One su mnogo više od projekta'

Zadarske Morske orgulje prvi su put zasvirale prije dvadeset godina. Svojom melodijom 35 cijevi uronjenih u more pozivaju na opuštanje i uživanje u snazi vjetra i mora. Upravo je slika s Morskih orgulja omiljena razglednica naših posjetitelja, mjesto kojem se mnogi iznova vraćaju.

Prije dvadeset godina, točnije 15. svibnja, poznata instalacija akademika Nikole Bašića, probudila je nešto dublje od pukog interesa stručne i opće javnosti – Morske orgulje su postale svjetski fenomen.

Odjeknule svijetom

– U mnogim interpretacijama Morske orgulje nisu viđene samo kao tehnički domišljato rješenje koje spaja arhitekturu, hidrauliku i glazbu, već kao poetičan odgovor na ranu 21. stoljeća – stoljeće koje je obilježeno bukom, nesanicom, zagađenjem osjetila i rastućim gubitkom orijentacije u prostoru i identitetu. Orgulje su, naprotiv, ponudile ono što je suvremeni čovjek počeo gubiti: osluškivanje, usporenje, tjelesno i mentalno prisustvo u prostoru, kazao je akademik Bašić istaknuvši kako je recepcija u inozemnim publikacijama potvrdila njihovu globalnu relevantnost.

Američki New York Times ih je uvrstio na popis »52 mjesta koja treba posjetiti« (2016.), ističući ih kao jedinstven primjer gdje »more piše glazbu, a prostor postaje instrument«. Talijanski Domus, referentni časopis za arhitekturu i dizajn, pohvalio je njihovu suzdržanu monumentalnost i sinergiju prirodnih i ljudskih sila, nazivajući ih »najtišim arhitektonskim remek-djelom Europe«. BBC Travel objavio je reportažu u kojoj je Morske orgulje predstavio kao jedan od najneobičnijih javnih instrumenata na svijetu, ističući njihovu »hipnotičku sposobnost da okupe ljude u tišini i slušanju«.

Njemački Der Spiegel uvrstio ih je u članak o najinovativnijim urbanim intervencijama Europe, dok je francuski Le Monde istaknuo njihovu sposobnost da reinterpretiraju mediteranski identitet kroz »arhitekturu koja pjeva bez riječi«. Na specijaliziranim arhitektonskim i dizajnerskim platformama poput ArchDaily i DesignBoom, projekt je opisan kao »raskrižje umjetnosti, tehnologije i emocije«, uz naglasak na važnost njegove integracije u svakodnevni urbani život.

Arhitektura senzibiliteta

– U tom su smislu Morske orgulje mnogo više od projekta. One su postale medij – prostor slušanja, kontemplacije, ali i zajedničkog doživljaja grada. Njihov međunarodni odjek nije odraz puke atrakcije, nego potvrda jedne dublje istine: da arhitektura, kad je doista ukorijenjena u duh mjesta, kad se oslanja na univerzalne impulse ljepote, mjere i osjeta, prelazi sve granice jezika, struke i kulture. One su, kako bi rekao Italo Calvino, »nevidljivi grad« pretvoren u zvuk. I u tom su zvuku, svijet i Zadar pronašli zajedničku točku, naglašava Bašić.

Morske orgulje u Zadru predstavljaju jedan od paradigmatskih doprinosa suvremenoj arhitekturi senzibiliteta – praksi koja nadilazi utilitarnost, vizualnu spektakularnost i formalnu autonomiju, te se umjesto toga usmjerava na poticanje osjetilne svijesti, refleksije i osjećaja pripadnosti. U vremenu ubrzane produkcije prostora koji često gube doticaj s kontekstom i ljudskom mjerom, ovaj projekt otvara polje arhitekture kao iskustvene umjetnosti – one koja nije samo gledana, već slušana, doživljena, čak i utjelovljena.

– Svojim dizajnom, koji spaja prirodni ritam mora s precizno moduliranim akustičkim mehanizmom, Orgulje aktiviraju arhitekturu kao medij tišine, osluškivanja i introspekcije. One utjelovljuju ono što arhitektura senzibiliteta promiče: nježnost prema mjestu, suzdržanu poetičnost forme, taktilni i auditivni kontakt s okolišem te mogućnost neinstrumentalnog boravka u prostoru. Morske orgulje ne traže da ih se »koristi« – one pozivaju na prisutnost, na bivanje, na slušanje svijeta. Njihova metaforička snaga proizlazi upravo iz njihove sposobnosti da prostor pretvore u značenje. Arhitektonski detalj postaje semantička gesta: kamene stube nisu više samo element urbane opreme, već notna linija grada; pukotina u njima nije oštećenje, već instrument; more nije prijetnja, nego kompozitor. Ova poetika mjesta osnažuje lokalni identitet Zadra, ali istovremeno komunicira univerzalno – to je glazba prirode, dostupna svakome bez prijevoda, zaključuje akademik Bašić.