Zadarski studenti o običajima u svojoj zemlji: Česi na Uskrsni ponedjeljak vrbom 'bičuju' djevojke

Uskrs kao središnji i glavni događaj kod svih kršćana slavi se uz čitanje biblijskih tekstova, molitvu i ostale liturgijske obrede koji podsjećaju na taj sveti događaj. Međutim, za mnoge Uskrs nije samo vjerski blagdan, već i snažan podsjetnik na obitelj, dom i tradiciju. Ali što kad je ta obitelj daleko, kilometrima? To se pitaju i neki od stranih studenata koji su u Zadar pristigli u okviru Erasmus i Ceepus programa. Uz studentske obveze i kilometre koje ih dijele od doma, kratak posjet nije opcija, stoga će mnogi provesti blagdane u našem gradu, s novim prijateljima.

ODRŽAVAJU TRADICIJU

Inače, Zadar u srcu nose mnogi studenti kojima je naš grad bio drugi dom – dom u kojem su stekli brojna poznanstva od kojih neka traju i za cijelog života. Naravno, odvajanje od obitelji i prijatelja lakše se podnosi uz toplu dobrodošlicu domaćina, zadarskih studenta koji su se, kako smo saznali od naših sugovornika na razmjeni, pokazali i više nego gostoljubivima.

Pavel Čamrda, Adéla Čížková i Dorothea Mildová iz Češke, Claire Vedeau iz Francuske i Jessica Yuranny Cellini iz Italije, studenti su koji su u Zadar stigli početkom drugog semestra prije dva mjeseca, a kako nam kažu, oduševljeni su našim gradom, Sveučilištem, srdačnim Zadranima i najviše od svega blizinom mora koje je, takoreći, tik do učionica.

Upravo taj dojam koji su studenti stekli prilikom dolaska, olakšat će im ove blagdane koje većina njihovih vršnjaka provodi uz obiteljski stol dok se oni nalaze u novoj sredini, okruženi različitim kulturama i običajima. Usprkos tome, Uskrs za njih ne gubi svoje značenje. Kroz male rituale, održavanje tradicija koju nose sa sobom i zajednička druženja, pronalaze način da unesu duh blagdana i stvore osjećaj doma – u Zadru.

Uskrs je blagdan koji se značajno razlikuje od regije do regije, a naši studenti iz Češke, Pavel, Adéla i Dorothea govorili su nam o uskršnjim običajima koje nam donose iz svoje zemlje. Zamijetili su kako se razlikuju i običaji koji se provode u gradu i na selu. Kako kažu, sve manje se drži do običaja u gradu, dok na selu još žive tradicije koje stariji prenose na mlađe naraštaje.

Pavel nam je kazao kako u Češkoj imaju mnogo običaja vezanih uz uskršnje blagdane, pa nam je tako spomenuo kako se u Češkoj Uskrs još naziva »Velikonoce«, što znači velika noć, a spoj je slavljenja uskrsnuća Isusa Krista i starijih običaja koji slave proljeće, plodnost i novi život.

Dorothea Mildová, Adéla Čížková i ​ Pavel Čamrda iz Češke, Jessica Yuranny Cellini iz Italije, Claire Vedeau iz Francuske

BIČ ZA ZDRAVLJE

– U tjednu koji prethodi Velikoj noći, svaki dan ima svoje značenje, a nekad su naši stariji tih dana čistili kuće i dimnjake, spremali svoje domove, ali i svoja tijela jer su postili do Uskrsa. Imamo »zeleni četvrtak« koji obilježava Posljednju večeru i jede se zelena hrana poput špinata. Veliki petak, dan je žalosti i posta, a neki posjećuju izvore za koje se vjeruje da imaju ljekovita svojstva. Nakon toga, slijedi »bijela subota«, dan tišine i pripreme koji završava uskrsnim bdjenjem, objasnio nam je Pavel dodavši da je Uskrs dan za crkvena slavlja i svečane obroke u krugu obitelji.

Jedan od zanimljivijih čeških običaja koji je Pavel podijelio s nama zove se »Pomlázka«, a veže se za Uskrsni ponedjeljak. Riječ je o tradiciji prema kojoj dečki grančicom vrbe lagano po leđima udaraju svaku djevojku na koju naiđu. S obzirom na buđenje prirode i proljeće, ova neobična praksa potječe iz obreda plodnosti.

– Postoji tradicija koja je vrlo posebna u Češkoj, a vrlo čudna strancima. Riječ je o tome da na Uskršnji ponedjeljak dečki ispletu štap od grančice vrbe, kojim šibaju djevojke. Iako je čudno i zvuči kao da je riječ o nasilnom običaju, uistinu nije. Šibanje označava želju da djevojke, žene, ostanu zdrave, mlade, vitalne i plodne. Zauzvrat kao zahvalu, one vežu šarene vrpce na šibe, daruju oslikana jaja ili nas časte kolačima, slatkišima i pićem. Također, ovaj običaj označava završetak uskrsnih blagdana, kazao nam je Pavel dodavši da se običaj većinom odvija u selima, a manje u gradovima.

Adéla i Dorothea, koje također dolaze iz manjih mjesta nedaleko od Praga, kazale su nam kako se taj običaj izvodi i kod njih, a za njega se pripremaju tako da djevojke peku kolače, dekoriraju kuću i boje jaja. Ne samo za Uskršnji ponedjeljak i posjet dečkiju, već i za cijeli taj tjedan u kojem se slavi Uskrs.

VRIJEME OBNOVE

– Najljepši nam je običaj bojanja jaja. Svaka obitelj ima svoj način na koji boji jaja koristeći različite tehnike – cvijećem i ljuskicama luka. Spremamo i puno hrane, a za dečke također spremamo jedna poseban kolač u obliku janjeta, kazala nam je Dorothea dok nam je Adéla kazala kako nju najviše raduje jedan poseban aspekt ovog običaja.

– Postoji određeno vrijeme kada se očekuje dolazak dečkiju i šibanje, a to bi bilo recimo od sedam ujutro do podne. U slučaju da dečki kasne, onda ih djevojke s balkona zalijevaju vodom. Meni se osobno jako sviđa taj dio, kazala nam je kroz smijeh Adéla.

Ovaj je običaj, kako nam kažu, društveni događaj, jer se okuplja veći broj muškaraca i žena koji se kasnije druže. U nekim obiteljima, muškarci taj običaj izvode doma i ne odlaze na ulice, ali izvođenjem ovog običaja prizivaju zdravlje za svoju obitelj.

Češki studenti kazali su nam kako se velika važnost posvećuje i tradicionalnoj hrani, pa se tako sprema »Mazanec« tj. slatki kruh s grožđicama i bademima. »Beránek« je spomenuti biskvitni kolač u obliku janjeta, a također se sprema i pečena janjetina, šunka, kao i druga svečana jela. Na obiteljskim stolovima uvijek su lijepo ukrašena jaja – simbol novog života.

Studentica iz Italije, Jessica, istaknula nam je kako se običaji u njezinoj zemlji razlikuju od regije do regije. Talijani Uskrs doživljavaju kao vrijeme obnove i zajedništva, a diljem Italije održavaju se brojne procesije koje prikazuju muku i uskrsnuće Isusa Krista. Posebno su poznate procesije u gradovima poput Rima, Firence, Napulja i Siculiane na Siciliji, gdje sudionici nose kipove, pjevaju i mole.

PROCESIJE

– Na sjeveru i jugu Italije, Uskrs se razlikuje jer na primjer, na sjeveru su više posvećeni tom religioznom aspektu blagdana. U mom gradu, blagdani započinju u četvrtak i traju do ponedjeljka. Imamo vjerske obrede, procesije u kojima se sudionici oblače u tradicionalne nošnje. Svakako, razlika je između gradova i manjih mjesta. Procesije su velike i dugo traju, a također organiziramo i koncerte gdje se pjevaju samo vjerske pjesme. U Italiji, Uskrs je vrijeme posvećeno duhovnosti i religiji, kazala nam je Jessica opisavši nam kako provode sam Uskrs.

– Na dan Uskrsa, vjernici odlaze u crkvu. Često odlaze mlađi, jer stariji moraju pripremiti puno hrane za obiteljski ručak. Taj ručak jako dugo traje, jako puno se jede… kao i na Božić. Na stolu se često nalaze jela poput janjetine, artičoka i različitih pita od povrća, uz nezaobilazne slastice kao što je »Colomba di Pasqua« – kolač punjen bademima i šećernom glazurom. Većina slatkih jela sastoji se samo od jaja, brašna, šećera i orašastih plodova jer su ljudi prije bili siromašni i nisu imali ništa osim tog, kazala nam je Jessica dodavši da se najviše pravi Ciambella, tradicionalni kolač ili slatki kruh u obliku prstena.

Ipak, studenti s kojima smo razgovarali ove godine neće uživati u obilju svojih uskršnjih obiteljskih stolova. Uskrs će provesti u Zadru. Claire i Jessicu, posjetit će njihove u obitelji, kojima će pak pokazati grad koji će nositi u srcu nakon ove Erasmus avanture. Isto tako, neki od studenata kojima obitelj ipak neće doći, pokušat će rekreirati slavna jela svojih majki, pa će tako Dorothea pokušati napraviti jedan uskršnji kruh u obliku janjeta, a Pavel rekreirati običaj šibanja »Pomlázka. Pavela čeka dug dan, a djevojke već planiraju kako će ga zaliti vodom. On se pak nada da da će dobiti ukrašeno jaje ili slatkiš.

Uskrs će tako, bar ove godine, stranim studentima biti nešto drukčiji, ali ono sržno ostaje s njima – tradicija i zajedništvo, bez obzira gdje se nalazili.

Zajedništvo u obitelji

Nešto više o uskršnjim običajima u Francuskoj saznali smo od Claire, koja je naglasila kako se Uskrs u Francuskoj ne razlikuje mnogo od onog u Italiji i kako se obilježava s puno simbolike, hrane i dječjih radosti dok traže skrivena uskršnja jaja u dvorištima.

– Imamo dva načina proslave ovog blagdana, jedan koji se odnosi na društveni dio, a drugi koji se odnosi na vrijeme provedeno s obitelji. Što se tiče ovog vjerskog dijela, značajna je naša prisutnost u crkvi na misama, a s druge strane je zajedništvo obitelji tih dana. Sve radimo zajedno, idemo na misu, kuhamo i dijelimo hranu. Međutim, ovo je poseban blagdan za djecu jer je mnogo aktivnosti usmjereno baš na njih. Dekoriramo kuću i dvorišta te ukrašavamo jaja i izrađujemo male maske za djecu koje stavljaju na lice dok traže jaja po dvorištu. To je najveseliji dio slavlja, kazala nam je Claire predstavivši i tradicionalnu hranu koju serviraju tih dana na obiteljske stolove. Najčešće su to uskršnje pite s jajima u sredini, što je jako popularno, kao i janjetina za glavno jelo, uz čokoladna jaja i uskrsne kruhove.