Tekstil Zadar mora platiti 41 tisuću eura zakupnine

Tvrtka Tekstil Zadar d.o.o. mora platiti čak 41.498,15 eura tvrtki Državne nekretnine d.o.o. zbog toga što nisu platili zakupninu za 13 mjeseci korištenja poslovnog prostora u najstrožem središtu grada, na samom Narodnom trgu. Naloženo je to presudom Trgovačkog suda u Zadru koji je odredio da tuženik nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.976 eura. Tužiteljica u ovom sporu je bila Republika Hrvatska, činjenicu koju je Tekstil Zadar pokušao osporiti, ali sud je to odbio. Zanimljivo je i što Tekstil Zadar u ovom postupku uopće nije obrazložio zbog čega nisu platili ovih 13 mjesečnih zakupnina.

U obrazloženju presude se navodi kako je poslovni prostor površine 82 metra četvorna u Ulici Mihe Klaića 1 u Zadru, u vlasništvu tvrtke Državne nekretnine, a koju nekretninu je tuženik u razdoblju od svibnja 2020. do lipnja 2021., kada je iselio iz navedenog poslovnog prostora zbog požara, koristio bez pravne osnove i nije im plaćao zakupninu.

Tko je trebao podnijeti tužbu

– Tekstil Zadar smo više puta pozivali radi naplate predmetnog duga koji je za tih 13 mjeseci iznosio 41.498,15 eura. Ovakvim ponašanjem tuženika umanjena nam je imovina. Mjesečni iznos naknade za korištenje ovog poslovnog prostora je određen prema Odluci Ministarstva državne imovine te sukladno očitovanju Grada Zadra, prema kojima je početni iznos zakupnine za lokaciju u blizini 30,00 eura/m2, a što za površinu od 82,00 m2 iznosi 3.075 eura, pojašnjavaju u Državnim nekretninama.

Tekstil Zadar se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prije svega ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, s obzirom na to da da je od 1. svibnja 2020. ovlast upravljanja poslovnim prostorom uključivo i naplate zakupnine prenesena u korist Državnih nekretnina.

– Nesporno je da je između Grada Zadra kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca zaključen Ugovor o zakupu ovog poslovnog prostora od 16. veljače 2009. Državni ured za upravljanje državnom imovinom je 27. ožujka 2015. stupio u posjed poslovnog prostora i dao ga na korištenje Tekstilu Zadar, sve na način da za korištenje izdaje račune. I prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. listopada 2009. posjed tuženika do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora je pošten te takav posjednik nije u obvezi platiti naknadu za korištenje tuđe stvari, naglašavaju iz Tekstila Zadar koji je osporio i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da isprave ne odgovaraju stvarnom stanju iznosa zakupnine koja se na tržištu mogla ostvariti za zakup označenog poslovnog prostora.

Iz Županijskog državnog odvjetništva, koje u ovom sporu zastupa tužitelja, RH, priložili su u prilog aktivne legitimacije Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljen između RH i Državnih nekretnina od 21. svibnja 2018. kojim su ovoj tvrtki predani na upravljanje stanovi, poslovni prostori i rezidencijalni objekti. U odnosu na navode Tekstila Zadar da je bio pošten posjednik do zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora ističu kako je RH u više navrata putem Državnih nekretnina pozivala tuženika na plaćanje predmetnih računa.

Ugovor ništetan

Trgovački sud je utvrdio kako prigovor Tekstila Zadar za nedostatak aktivne legitimacije nije osnovan. Grad Zadar i tuženik su sklopili Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na razdoblje od 1. ožujka 2009. do 1. ožujka 2014., no presudom ovog suda od 18. studenog 2014. je, uz ostale, i ovaj ugovor utvrđen ništetnim, a ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda od 7. veljače 2018.

– Tuženiku je bilo poznato da predmetnu nekretninu koristi bez ovlaštenja odnosno bez osnove, tako da se smatra nepoštenim posjednikom i to za cijelo razdoblje za koje tužiteljica potražuje utuženi iznos. Budući da je Tekstil Zadar u utuženom razdoblju koristio ovaj poslovni prostor tužiteljice, te ju je time onemogućio u njegovu korištenju, dužan je tužiteljici, kao vlasnici, naknaditi korist koju je imao za vrijeme posjedovanja njene stvari, navodi se u presudi u kojoj je odbijen i prigovor zastare koja nastupa u roku od tri godine. Tužba je podnesena samo mjesec dana uoči isteka tog roka.

Sud je prihvatio i visinu tužbenog zahtjeva, koju je Tekstil Zadar tek paušalno osporio, a koja je utvrđena Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. prema kriterijima Grada Zadra koji su određeni prema adresi, položaju, površini, djelatnosti i početnoj cijeni. RH, odnosno Državnim nekretninama pripadaju i zatezne kamate, a koje počinju teći od dana podnošenja zahtjeva tužiteljice za mirnim rješenjem spora u kojem zahtjevu je sadržan zahtjev za isplatu utužene naknade, a koji je tuženik zaprimio 8. veljače 2024.

IZ PRESUDE

Tuženiku je bilo poznato da predmetnu nekretninu koristi bez ovlaštenja odnosno bez osnove, tako da se smatra nepoštenim posjednikom i to za cijelo razdoblje za koje tužiteljica potražuje utuženi iznos. Budući da je Tekstil Zadar u utuženom razdoblju koristio poslovni prostor tužiteljice, te ju je time onemogućio u njegovu korištenju, dužan je tužiteljici, kao vlasnici, naknaditi korist koju je imao za vrijeme posjedovanja