Porast razine mora prijeti Poluotoku, obali, turizmu: 'Plavljenje obalnih gradova je sve češća pojava'

Interdisciplinarni tim istraživača s Tehnološkog sveučilišta Nanyang (NTU) u Singapuru i Tehnološkog sveučilišta Delft u Nizozemskoj objavio je nedavno kako su izradili projekcije prema kojima bi razina mora, ako stopa globalnih emisija ugljikovog dioksida (CO2) nastavi rasti i dostigne scenarij visoke emisije CO2, vrlo vjerojatno porasla između 0,5 i 1,9 metara do 2100. godine. Gornji kraj raspona ove projekcije je 90 centimetara viši od najnovije globalne projekcije Ujedinjenih naroda da će razina mora zbog emisija CO2 porasti od 0,6 do jednog metra. Vjerojatnost da će razine mora ovoliko porasti iznosi 90 posto, ističe se u nedavnoj studiji NTU-ijeva tima objavljenoj u znanstvenom časopisu Earth’s Future.

Foto: Arhiva ZL

Morska razina ovisi o toplinskom širenju oceana, topljenju ledenjaka i polarnog ledenog pokrova te promjenama u kruženju vode na kopnu. Uz to, emisije CO2 doprinose globalnom zagrijavanju, dok tektonski procesi poput podizanja ili spuštanja kopna utječu na regionalnu razinu mora.

Tektonski procesi

– Projekcije Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) temelje se na najnaprednijim statističkim modelima na globalnoj razini, no one ne uzimaju u obzir ključne lokalne čimbenike poput vertikalnih pomaka kopna prouzročenih tektonikom. Nedavno objavljeni rad (Grandey et al., 2024) pokušava poboljšati procjene fuzijom različitih modela, ali ključni problem leži u tome što se oslanja na modeliranje umjesto na empirijska mjerenja. Nepreciznost ili eventualne pogreške u modelima povećavaju nesigurnost i prenose se iz jednog modela u drugi. Primjerice, IPCC modeli imaju određena ograničenja i nedostatke u predviđanju dinamike topljenja ledenog pokrova i regionalnih utjecaja, dok neizvjesni društveni i ekonomski čimbenici dodatno otežavaju prognoze, kaže prof. dr. sc. Nina Lončar, redovita profesorica na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru komentirajući studiju timova s tehnoloških sveučilišta u Singapuru i Delftu.

Nina Lončar, profesorica na Odjelu za geografiju/Foto: Privatna arhiva

– Iako IPCC modeli daju koristan globalni okvir, njihova primjena na lokalnoj razini, poput Zadra, zahtijeva dodatne analize zbog tektonskih i hidroloških specifičnosti regije. Jadransko more nema uniforman porast razine mora, pa se tako npr. Venecija i delta Poa spuštaju, dok se dijelovi srednje i južne Dalmacije mogu podizati. Ovakve regionalne varijacije IPCC modeli ne uzimaju u obzir, što znači da se globalne prognoze ne mogu jednostavno preslikati na Jadran. Razlog tomu je što se Hrvatska nalazi na Jadranskoj mikroploči, čiji pomaci mogu prouzročiti lokalne promjene razine mora. Zadar se nalazi u seizmički aktivnom području, gdje rasjedi utječu na vertikalne pomake, a samim time i relativnu morsku razinu, pojašnjava prof. Lončar.

Dodala je kako su nedavno objavili rezultate istraživanja provedenog u sklopu HRZZ projekta SEALeveL koje je pokazalo je da lokalni tektonski procesi utječu na relativnu promjenu morske razine. Najizraženiji primjer je potres iz 1667. godine, koji je podigao obalu Dubrovnika za 40 – 60 cm, što je privremeno smanjilo učinak globalnog porasta razine mora.

Plavljenje obale

– Plavljenje obalnih gradova morem postaje sve češća pojava, a posebno su ugrožena niska obalna područja poput Zadra. Najčešće plave uski obalni pojasevi tijekom olujnih plima i ekstremnih vremenskih uvjeta. Područja označena na karti su već prepoznata kao najugroženija područja od podizanja mora i plavljenja obale i u Akcijskom planu provedbe prirodnih rješenja u prilagodbi klimatskim promjenama na području Grada Zadra iz 2021. godine. Treba naglasiti da su zbog niske obale Krešimirova obala i Obala kneza Trpimira izložene čestim poplavama uslijed plime, osobito u zimskim mjesecima. Za sada plavljenje mora ima najveći utjecaj na komunalnu infrastrukturu i kulturna dobra. Jedan od primjera za to je poplava u Zadru koja se dogodila 29. listopada 2018. godine kada je poplava zabilježena duž gotovo čitavog obalnog dijela Zadra, a štete su bile vidljive na području zadarskog Poluotoka gdje je jako jugo uništilo mol, podsjeća ova stručnjakinja za geomorfologiju koja se bavi promjenama okoliša i morske razine.

FOTO: CLIMATE CENTRAL

Jedna od ključnih metoda je istraživanje dinamike promjena razine mora kroz geološku prošlost, budući da što bolje razumijemo prošlost, to možemo preciznije predvidjeti budućnost.

– Porast razine Jadranskog mora za oko jedan metar imao bi ozbiljne posljedice za obalna područja Zadarske županije, osobito niske zone poput zadarskog Poluotoka i ostalih spomenutih dijelova, kao i dijelova priobalnih naselja. Najveći rizici uključuju češće i intenzivnije poplave koje uzrokuju ekstremni vremenski uvjeti, oluje i visoke plime. Oni bi mogli redovito prouzročiti plavljenje priobalnih područja, poput onoga viđenog u Zadru 2018. Došlo bi i do oštećenja infrastrukture, cesta, komunalne infrastrukture i kulturne baštine, poput povijesnih dijelova Zadra. Priobalni turizam, glavna gospodarska grana regije, mogao bi trpjeti zbog gubitka plaža i poplava u turističkim zonama, ističe prof. Lončar te dodaje kako porast razine mora može dovesti i do gubitka obalnih ekosustava, ali i ugroziti brojne komercijalne i ribarske luke.

Zaslanjivanje pitke vode

– Zaslanjivanje tla i izvora pitke vode predstavlja dodatni problem prouzročen porastom razine mora, napominje prof. Lončar dodajući kako bi u Zadarskoj županiji posebno mogla biti pogođena priobalna područja s plitkim podzemnim vodama i poljoprivrednim zemljištem. Ulazak morske vode u podzemne izvore može, kako ističe, smanjiti dostupnost pitke vode te ugroziti poljoprivredu, osobito na područjima s intenzivnom obradom tla.

Foto: DINO STANIN/ PIXSELL

– Mjere prilagodbe na očekivani porast razine mora trebaju se temeljiti na stvarnim podacima i lokalnim specifičnostima. Jedna od mjera za Zadar bila bi izgradnja zaštitnih struktura odnosno postavljanje valobrana na kritičnim točkama, poput Obale kneza Trpimira, ili povišenje obalnih zidova, što je skuplji i složeniji zahvat. Općenito, za grad Zadar, ali i Zadarsku županiju bitno je kontinuirano praćenje lokalne dinamike tla, povećanje odvodnih kapaciteta odnosno unaprjeđenje kanalizacijskih sustava i sustava oborinske odvodnje kako bi se spriječilo brzo nakupljanje vode tijekom ekstremnih vremenskih uvjeta, očuvanje prirodnih barijera, izrada lokalno prilagođenih indeksa ranjivosti, planiranje zaštite obalnih područja te razvoj sustava ranog upozorenja i edukacija stanovništva, naglašava prof. Lončar.