ZADRANI ŽELE URBANE VRTOVE! 'Urbani vrtovi mogu zaživjeti u svega nekoliko mjeseci...'

Kada bi usred grada mogli vrtlariti, saditi voće i povrće i baviti se uzgojem poljoprivrednih ili cvjećarskih kultura da li bi ste bili spremni zasukati rukave i zaprljati ruke? Pitala je to Zadrane udruga “Eko – Zadar”. I dok brojni Zadrani zapravo čekaju pravu aktivaciju gradskih vlasti u rješavanju pitanja manjka zelenih površina u gradu, brojene svjetske metropole odavno su zagazile u urbanu arhitekturu, koja povezuje prirodu sa potrebama gradskog okoliša.

Bilo da se radi o modernim rješenjima, kao što je vertikalna šuma u Milanu ili tisućljetni aztečki vrtovi u meksičkom Xochimilcu, zelene i urbane strukture uvijek su egzistirale jedne do drugih. Ono što je danas izazov, ali i imperativ, osmišljavanje je modernih rješenja koje ta dva svijeta spajaju u jedno, kako bi se zadovoljile potrebe rastućeg urbanog stanovništva.

Upravo su zato brojni hrvatski gradovi, nažalost svi mahom u sjevernijim dijelovima, odlučili prigrliti koncepte urbanih vrtova kako bi gradskom stanovništvu omogućili pristup zelenim površinama i olakšali uzgoj hrane. Upravo na pitanje “Da li je došlo vrijeme za urbane vrtove i društveni vrt u Zadru?” na javnoj tribini u organizaciji udruge “Eko – Zadar” odgovore je pokušala dati Cvijeta Biščević.

Snažna urbanizacija

Za sve one koji to još uvijek ne znaju, po pojmom “urbani vrtovi” ili “gradski vrtovi” podrazumijeva se dodjela vrtnih parcela građanima na korištenje od strane gradske uprave putem javnog natječaja, bilo izravno ili posredstvom neke od udruga. Društveni su vrtovi, kako im naziv i govori – izrazito društveno usmjereni i od korisnika se očekuje sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima vrtlarske zajednice poput održavanja radionica ili brige o zajedničkom prostoru, te aktivno sudjelovanje u upravljanju vrtom.

– Cijela je Jadranska regije, izuzev Rijeke i Pule bez takvih sadržaja. Područja su to pak snažne urbanizacije, a Zadar ima jako dobre predispozicije za urbane vrtove, naročito jer je ovo kraj koji baštini tradiciju uzgoja poljoprivrednih kultura. Klimatski i društveni aspekt ovakvih projekata također nije zanemariv, jer utječe na režime oborina, vjetrova i požara. Tipologija zelene infrastrukture zato se i sve više gura u zakonodavnom okviru, a urbani su vrtovi zato jako dobro rješenje, započela je Biščević, dodavši kako puno elemenata u realizaciji takvih projekata ovisi o političkoj volji i načinima rješavanja imovinsko – pravnih pitanja koja prate sve urbane projekte.

Urbani su vrtovi danas iznimno popularni, naročito kada se organiziraju kao vertikalni vrtovi na stambenim zgradama, koji su naročito popularni u rastućim urbanim sredinama, gdje ne postoje veće parcele za tradicionalno vrtlarstvo. Održive stambene zgrade zato su, ne samo moderna arhitektonska rješenja, već istovremeno projekti za pošumljavanje gradova koji pridonose regeneraciji okoliša i urbane biološke raznolikosti, bez štetnog utjecaja gradnje na okoliš.

Cvijeta Biščević

Tradicionalno i moderno

“Bosco Verticale” u Milanu primjer je jednog urbanog vrta, jer na njihovim terasama posađeno je više od 800 stabala, 4.500 grmova i 15 tisuća biljaka iz širokog raspona grmova i cvjetnih biljaka raspoređenih prema sunčevoj izloženosti fasade, a nedavno su proslavili svoj deset rođendan. A da je urbano vrtlarenje način života dokazuje jedan od najbrže rastućih gradova na svijetu – Mexico City, koji u samom svojem srcu njeguje tisućljetnu tradiciju vrtlarstva u urbanoj sredini. Južni, gusto naseljeni dijelovi Mexico Cityja, svakodnevicu već stoljećima dijele sa zamršenim sustavom kanala ekološkog parka Xochimilco, rezervata od 400 hektara koje datiraju u astečku civilizaciju. Dokaz su simbioze urbanog i prirodnog i izvor domaćih poljoprivrednih proizvoda za milijune stanovnika meksičke prijestolnice, koja ovisi o marljivim poljoprivrednicima.

– Neki su se gradovi priklonili strategiji određivanja urbanih vrtova kao obvezne sastavnice urbanističkih planova. Bilo da se urbani vrtovi daju na upravljanje ekološkim udrugama ili sa građanima potpisuju pojedinačnu ugovoru, na takvim prostorima zajedno egzistiraju poljoprivredna i društvena sfera, rezimirala je Biščević, napomenuvši kako projekti urbanih vrtova imaju veliki potencijal participativnog planiranja budućnosti grada između samih građana i lokalne politike.

– Kod mnogih građana postoji potreba da dođu u kontakt s prirodom, prvenstveno kod onih kategorija koje nemaju vlastito zemljište ili poljoprivrednu površinu. Od začetka inicijative, ovisno o administrativnim i imovinsko – pravnim preprekama, te ponajviše inicijativi Grada, urbani vrtovi mogu zaživjeti u svega nekoliko mjeseci. Kad govorimo o ovoj tematici, vrlo je malo građana zapravo dobro informirano o tematici urbanih vrtova i ekološke arhitekture uopće. No, interes i želja postoje, iako zapravo žude za vlastitim površinama, a ne toliko za prostorom koji bi s drugima dijelili, dodala je Biščević, naglasivši kako u drugim gradovima postoje liste čekanja za njihovo korištenje.

Nives Rogoznica

Dalmacija bez urbanih vrtova

Što se tiče ankete udruge “Eko – Zadar”, Ukupno je prikupljeno 176 anketnih upitnika, a 63 posto osoba koje su ispunile upitnik izjavilo je kako bili zainteresirano koristiti vrtnu parcelu u sklopu gradskih vrtova ukoliko bi Grad Zadar raspisao natječaj za dodjelu parcela, a njih 64 posto njih iskazalo je interes za korištenjem društvenog vrta.

– Izostanak urbanih vrtova naročito je prisutan u Dalmaciji, a studija udruge “Eko – Zadar” istodobno je pokazala kako među 10 hrvatskih gradova s najvećim brojem stanovnika samo Split i Zadar, drugi i peti grad po broju stanovnika, još uvijek nemaju uspostavljene urbane vrtove. Dalmacija je bez gradskih vrtova, pojasnila je Nives Rogoznica uz udruge.

– Prostorno – planski uvjeti u Hrvatskoj jako su teški da bi se formirali drugi oblici urbanih vrtova osim onih klasičnih. U Europi postoje cijeli jestivi parkovi, uređena područja koje obrađuje zajednica građana, ali su otvoreni svima. U nas se pak treba s takvim sadržajima tek uspostaviti dublja identitetska veza, te razviti svijest i poštovanje prema javnim površinama, kako se s njih ne bi kralo ili ih se devastiralo. U gustom se urbanom tkivu, pojašnjava, teško mogu naći veliki prostori za urbane vrtove. Oni se zato mogu graditi na ravnim krovovima zgrada, kao i balkonima stambenih zgrada.

– Urbana poljoprivreda sadržava cijeli niz projekata i inicijativa, koji se itekako mogu realizirati na privatnim površinama. U savršenim bi se primjerima, pametnim planiranjem i arhitektonskim rješenjima na krovovima mogu uspostaviti čitave farme, nasadi gljiva, cvijeća ili pak ljekovitog bilja. To su takozvani vertikalni vrtovi, koji su sve popularnija rješenja u velikim urbanim sredinama, naročito u novogradnji. Takva rješenja naročito pomažu kod problematike “toplinskih otoka” s kojima se suočavaju stanovnici skoro svih gradova na svijetu, zaključila je Biščević.