Predstavljena velika monografija '125 godina planinarstva na zadarskom području'

Foto: MISLAV KLANAC

U atriju Providurove palače Planinarsko društvo Paklenica upriličilo je svečano predstavljanje dugo očekivane monografije »125 godina planinarstva na zadarskom području«. Uz to, popraćena je i prigodnom izložbom koja vjerno dočarava povijesni hod i duh planinarskog entuzijazma na ovim prostorima. Predsjednica društva, Morana Vuković, u uvodnom govoru prisjetila se kako su iza ove monografije ostale godine pokušaja i nade — od zamisli povodom 100. obljetnice, pa sve do nerealiziranih planova za 120. obljetnicu. No, to ta ideja je konačno realizirana ipak u godini jubileja 150. godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj.

– Zahvaljujemo autoru Mladenu Masaru koji je tijekom protekle četiri godine uložio veliki trud kako bi napravio ovu prvu knjigu, što nipošto nije bio lak zadatak s obzirom na složenost planinarstva, društva, života i svega onoga što planinarenje predstavlja. Posebno sam zahvalna našem Društvu, članovima i Upravnom odboru na stalnoj podršci ideji izrade monografije. Također, hvala svima koji su omogućili njezino izdavanje – Gradu Zadru, Zajednici tehničke kulture Zadarske županije, Športskoj zajednici Zadarske županije, HGSS-u, HPS-u, te turističkim zajednicama Grada Zadra, Zadarske županije i Općine Starigrad-Paklenica, kao i Parku prirode Velebit i Nacionalnom parku Paklenica, kazala je Vuković, dodajući kako svi zajedno dijele entuzijazam, altruizam i ljubav prema planinama, zajedništvu i svemu onome što planinarstvo donosi.

Upravni odjel za kulturu i sport, kao i Odsjek za tehničku kulturu pratili su cijeli proces nastanka monografije, a pročelnica Dina Bušić pozdravila je sve okupljene u ime Grada Zadra, kazavši kako gotovo ne poznaje osobu iz Zadra koja nije barem formalno ili neformalno član PD Paklenice, ili nekoga tko ne uživa u ljepotama Velebita, planine koje inspirira generacije; baš kao i ostala prekrasna područja naše Županije. Aida Barišić iz Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) i članica HPK Sv. Mihovil iz Šibenika, koji ove godine slavi 30 godina postojanja, podijelila je kako je čitajući ovu monografiju naišla na 144. stranici na spomen sudjelovanja njihove ekipe u ekspediciji koja je tragično završila gubitkom života njihovog predsjednika Zlatibora Prgina, što ju je posebno dirnulo. Nakon toga uslijedila je projekcija dokumentarnog isječka o gradnji skloništa na Stapu od 1981. do ’82. godine. Zatim je autor Mladen Masar podijelio svoja iskustva stvaranja ovog grandioznog štiva.

Predstavljanje monografije

Snimio: Mislav Klanac

17.01.2025. 08:25

Galerija

Foto: Mislav Klanac

Počeci planinarenja

– Odradio sam preko 40 razgovora s osobama koje su podijelile svoje materijale i priče. Svima od srca zahvaljujem, posebice legendama poput Siniše Primožića, Livija Kotlara i Vaje. Večeras su mnogi od njih ovdje. Posebne zahvale idu i onima koji su ustupili svoje fotografije, privatne bilješke i planinarske dnevnike. Primjerice bez zapisa Branka Škotija, koji više nije među nama, ne bi mogao pružiti uvide u planinarstvo tijekom 1950-ih i usporediti ih sa suvremenim. Pročitao sam preko 15.000 novina i velike količine ostale literature, a zanimljivo da mi je po prvi put podjednako bila dostupna i digitalizirana literature zahvaljujući mojim kolegama, podijelio je Masar koji radi kao knjižničar, te za kraj dodao u šaljivom tonu da kao član PD Paklenice može reći kako nije upao u loše društvo. Član istog društva, Domagoj Diklić, dodao je kako tijekom posljednjih godina bilježe rekordan broj novih planinara jer je, kako navodi, u ljudskom nagonu je potreba za povratkom u prirodu i bijeg od užurbanog gradskog života i stresa. Recenzentica Antonija Mlikota pohvalila je Masarov znanstveni pristup koji će, prema njezinim riječima, biti vrijedan izvor za buduće istraživače.

– U prvom dijelu knjige donosi se obilje činjenica o počecima planinarenja u Zadru i vizijama tadašnjih pionira — Velebit su isprva promatrali s parobroda, a prvi su izleti bili tek očijukanje s planinom prije nego što su s radom planinarskih društava postali ozbiljniji poduhvati. Posjećivali su i otoke poput Dugog otoka i Strašne peći, unatoč nedostatku pristaništa, a istraživali su primjerice koja je koža najbolja za cipele i snalazili se. Posebno su me oduševile fotografije Radivoja Simonovića, liječnika iz Sombora, koji se već 1903. zaljubio u Velebit i snimio predivne albume toga doba. Planinari su tada spavali u pastirskim stanovima ili u šumi, ovisno o gostoprimstvu pastira. Zanimljivo je i da Talijani između dva svjetska rata počinju doživljavati Velebit kao destinaciju za skijanje, primjerice na Malom Alanu, kamo su dolazili autima koliko je cesta dopuštala, pa su čak postojale i skijaške reprezentacije. Ipak, na mene je osobno najsnažniji dojam ostavio prikaz 90-ih, gdje Masar ističe »alternativne planinare« poput Vaje, Smilje, Vuke i Maria Ramića, koji su činili duh vremena kojeg pamtimo.

Recenzent Davor Kovačić istaknuo je da zadarska planinarska povijest počinje 1899. osnivanjem Planinarsko-turističkog društva Liburnija, koje obilježava i početke hrvatske speleologije te gradnju prvih planinarskih objekata. Objasnio je i kako se Zadar na prijelazu stoljeća doživljavao ambivalentno — neki su ga smatrali nazadnim, dok su drugi hvalili njegovu razvijenu infrastrukturu i uvođenje električne energije. Društvo Liburnija igralo je važnu ulogu u razvoju turizma i planinarstva, a Planinarsko društvo Paklenica osnovano je 1960. godine i od tada nastavlja tu tradiciju prenoseći mlađim generacijama ljubav prema Velebitu.