PRIČE IZ 2024. (7) Mladić iz Benkovca organizirao zbrinjavanje Zadranina

Kraj godine pravo je vrijeme za rezime svega što smo doživjeli, učinili i naučili u proteklih 366 dana. Na tisućama stranica svakodnevno smo donosili na stotine lijepih i onih manje lijepih priča, ali danas želimo izdvojiti samo ono najbolje – ono što nas je podignulo, inspiriralo i podsjetilo na snagu ljudskosti.

Donosimo vam deset članaka i deset pozitivnih i inspirativnih priča koje ste čitali u protekloj godini, sa željom da ćemo zajedno ući u novu godinu s još više optimizma i nade. Svaka od priča nosi svoju posebnu poruku – o hrabrosti, ljubavi, upornosti, zajedništvu i neizmjernim mogućnostima koje se otvore kada vjerujemo u bolje sutra.

Nadamo se da će vam ove priče biti izvor inspiracije, ali i podsjetnik da čak i u najizazovnijim trenucima uvijek postoji prostor za dobrotu i promjenu na bolje.

Mladić iz Benkovca organizirao zbrinjavanje Zadranina

Nezahvalna situacija u kojoj se našao Zadranin Ivan Barešić dobila je sretan epilog, a sve zahvaljujući 18-godišnjaku iz Benkovca i gospođi iz Nina. Očajnički apel gospodina Barešića prenosio se društvenim mrežama i različitim medijima. Spletom nesretnih okolnosti, prijetila mu je sudbina beskućnika, budući da je bio prisiljen napustiti dom u kojem je stanovao.

Međutim, nije gospodin Barešić tražio pomoć za sebe, već za svoju mezimicu Kiku, petogodišnju kućnu mačku. Tražio je nekoga tko bi pričuvao Kiku u slučaju da on završi na ulici, kako bi voljena maca bila sita i sigurna.

U međuvremenu, priču o njegovoj situaciji pročitao je mladić koji je svojom aktivnošću održao lekciju iz empatije i puno starijima od sebe. Borna Mamić, osmanaestogodišnjak iz Benkovca, organizirao je humanitarnu akciju zbrinjavanja Ivana Barešića i njegove ljubimice. Angažirao se, raspitivao se, zvao, tražio. Istraživao je ponudu stanova i soba u Zadru i okolici kako bi pronašao prikladan smještaj u samo nekoliko dana. Potraga je bila itekako izazovna, a Borna se suočio s nizom odbijanja i neprespavanih noći.

Nakon mukotrpne potrage, konačno se javila jedna gospođa iz Nina koja je pristala ugostiti gospodina Barešića na nekoliko mjeseci, dok ne jenja turistička sezona. Unatoč spasonosnom pozivu, Borna je znao da njegov posao nije bio gotov. Kontaktirao je dotičnu gospođu kako bi se uvjerio da je smještaj u Ninu dobra opcija. Potom je gospodinu Ivanu obećao pomoći s useljenjem i prijevozom stvari.

Organizirao je prijevoz kombijem, došao po Barešića i Kiku te ih uspješno prebacio u Nin. Osim toga, Borna i njegova obitelj nabavili su i prevezli hranu, mačju hranu i higijenske potrepštine koje će gospodinu Ivanu i Kiki koristiti neko vrijeme. Sudbina je htjela da Barešić, osim krova nad glavom, pronađe i društvo i okruženje baš prema svojoj mjeri. Gospođa koja ga je primila ljubiteljica je mačaka i sama ih nekoliko uzdržava.

Originalni članak pročitajte na poveznici.