PRIČE IZ 2024. (10) Pečenjara Brkljača proslavila 50 godina

Kraj godine pravo je vrijeme za rezime svega što smo doživjeli, učinili i naučili u proteklih 366 dana. Na tisućama stranica svakodnevno smo donosili na stotine lijepih i onih manje lijepih priča, ali danas želimo izdvojiti samo ono najbolje – ono što nas je podignulo, inspiriralo i podsjetilo na snagu ljudskosti.

Donosimo vam deset članaka i deset pozitivnih i inspirativnih priča koje ste čitali u protekloj godini, sa željom da ćemo zajedno ući u novu godinu s još više optimizma i nade. Svaka od priča nosi svoju posebnu poruku – o hrabrosti, ljubavi, upornosti, zajedništvu i neizmjernim mogućnostima koje se otvore kada vjerujemo u bolje sutra.

Nadamo se da će vam ove priče biti izvor inspiracije, ali i podsjetnik da čak i u najizazovnijim trenucima uvijek postoji prostor za dobrotu i promjenu na bolje.

Pečenjara Brkljača proslavila 50 godina

U Zadarskoj županiji postoji više mjesta gdje se može pojesti dobra janjetina, ali jedno mjesto u samom gradu posebno se ističe. Pečenjarnica Brkljača, sinonim je za pečenu janjetinu i odojka. Pečenjara Brkljača proslavila je pedeset godina postojanja, pedeset godina obiteljskog posla kojeg su pokrenuli još davne 1974. godine, počevši od nule.

Mile i Jadranka Brkljača, posao su započeli još u Rašteviću, ali ih je život odveo u drugom smjeru. U poslu im pomaže i sin Sebastijan koji se brine za nabavu i za, kako kažu, sve što treba.

– Pa i nije neka duga tradicija, što je to pedeset godina, našalio se odmah na početku Mile koji nam je kazao kako je noćima, u prognaničkoj kući na Sinjoretovu, mislio o tome kako će započeti posao u podrumu.

– Bio sam par godina u Australiji, pa kad sam se vratio u Raštević otvorio sam gostionicu 11. lipnja 1974. godine. Potrefilo se da nastavimo ovdje u Zadru, slučajno isto na 11. lipnja. Kako smo mi naučili raditi na selu, a bili smo tad u tuđoj kući, razmišljao sam svaku noć kako ću tu započeti peći u podrumu kuće.

Noćima bi mi dolazila ta misao, jutrima odlazila. No, jednom sam donio konačnu odluku da krećem i sad kad se sjetim tog početka… to je bilo nevjerojatno! Kao da smo džabe dijelili.

Onda su ljudi imali novaca, standard je bio veći, ljudi su čekali po dvije ure bez problema. Međutim, ono što je bitno, to je da smo mi ozbiljni u ovom poslu, znamo ovo raditi i meso je prva klasa, kazao nam je Mile.

Originalni članak pročitajte na poveznici.