VIŠE OD BRODA Šarini su živjeli s 'Princem Zadra': 'Godinama smo radili s njim, živjeli, dizali...'

Brodovi su za otočane puno više od prijevoznog sredstva, mostovi su to koji ih povezuju s ostatakom svijeta, a ni za vlasnike i posadu brodovi nisu samo posao, već i vjerni suputnici. Baš zato, šira je javnost još potresena zbog nemilog događaja, nasukavanja katamarana naziva »Princ Zadra«, u petak navečer u blizini otoka Premude dok je plovio na redovnoj liniji Zadar – Premuda – Silba – Olib. S obzirom da se to dogodilo uoči produženog vikenda, na brodu je bilo 70-ak putnika, a nasreću, podsjetimo, svi su pravovremeno evakuirani i bez ozljeda. Unatoč pokušajima spašavanja, brod je potonuo sljedećeg dana.

»Antonija« umjesto »Princa«

Taj je katamaran bio u vlasništvu obiteljske tvrtke Miatours iz Zadra koju je 1992. osnovao kapetan i ekonomist Miro Šarin, a nakon njegove smrti, poslovanje su preuzela njegova djeca Mirjana, Ivan i Anamarija. »Princ Zadra« plovio je uspješno s njima od 2003. godine, a riječ je o katamaranu izgrađenom 1989. godine u u Norveškoj, u brodogradilištu Fjellstrand. Bio je dugačak 34 metra, širok 9,5 metara i mogao je primiti do 300 putnika. Imao je dvije palube, bio je klimatiziran, imao je i audio/video sustav, kiosk bar, dječji kutak, prostor za kućne ljubimce te toaletni prostor za invalide i posebne potrebe.

Za obitelj Šarin ovaj je katamaran zasigurno bio jedan od simbola zajedničkog truda, nasljeđa i povezanosti, stoga ih je ovaj događaj itekako emotivno pogodio.

– Najbitnije je da se nikome ništa nije dogodilo, hvala Bogu. Mi smo mala obiteljska tvrtka, ovaj je brod kupio pokojni otac 2003., mi nastavljamo to što je on započeo. To jest brod, ali on je nama bio puno više od broda. Godinama smo radili s njim, živjeli, dizali se… Velik dio posade s njim je od prvog dana, ti su ljudi s njim cijelo vrijeme, rade s njim, ustaju, idu leći… Kad se nešto ovakvo dogodi, normalno da je teško, kazala je u suzama Mirjana Šarin, direktorica Miatoursa.

Ovo jest udarac za tvrtku, no nadaju se kako neće poljuljati uspješno poslovanje, a otočani su već osigurani, na ovaj liniji plovi »Antonija«.

Objava Silbenjana

Koliko je otočanima značio ovaj brod, pokazuje, između ostalog, objava na stranici Silba Vibra u kojoj je naglašeno da im je »Princ Zadra« bio – dom i obitelj.

– »Princ Zadra«, njegova posada i Uprava uvijek su bili mnogo više od prijevoza na kopno i na otok. Brod nije bio samo brod, »Princ« je za nas bio utočište i dom. Posada nije samo posada, ona je obitelj, smijeh, doskočica u prolazu, dug razgovor na dugom putovanju. Uprava nije ona siva i teška uprava, zlica koju se bojiš bilo što pitati. Uvijek su bili tu za nas; kad treba pomoći, kad treba uskočiti, financirati programe, ubaciti liniju, slušati otočane i njihove potrebe, biti na raspolaganju za razgovor i sastanak. Za Zadrane je »Princ« svaki petak poslijepodne, kad nakon radnog ili školskog tjedna uzbuđeno ploviš prema vikendu, otoku i odmoru, prema obitelji. Svaka nedjelja popodne, kad se nakon vikenda vraćaš, pun sjete, prepričavaš događaje koji su se odvili preko vikenda. Za one koji rjeđe dolaze, »Princ« je rjeđe, ali veće uzbuđenje i rjeđa, ali veća sjeta. Kad od velikogradske vreve ideš na onaj dio kopna usred mora, izoliran od briga i pun veselja koji te čeka i tamo je samo za tebe. Kao što je Zadranima posada uža obitelj, tako je njima šira obitelj, ona koja će im i najveći kufer ugurati tamo gdje nitko ne bi mislio da će stati. »Princ Zadra« za nas je nezapamćeno više od broda i prijevoza na otok. Oni su naš dom i obitelj, nebrojeni sati na stepenicama i šanku uz kavu i zdravicu, povelik broj šala i ozbiljnih razgovora, pozamašan broj osmijeha, popriličan broj kompromisa i golema i neograničena ljubav. Fotografija zahvale od Alavija Silba nastala je kad su nam tijekom pandemije koronavirusa redovito uskakali i pomagali, kako god su mogli, kao prava obitelj. Sada im se ponovno i teška srca zahvaljujemo za sve ove godine zajedničke plovidbe. Zahvaljujemo se i svima koji su sudjelovali u akciji spašavanja u petak navečer, posebno mještanima otoka Premude. Opraštamo se od najboljeg i najkomotnijeg broda na Jadranu jer takvi se više u brodogradilištima ne rađaju, a našoj brodskoj obitelji, također najboljoj na Jadranu, želimo da iz ovog trenutka izvuku najbolje što mogu i da ne slušaju zle jezike, jer takvih uvijek ima i uvijek će ih biti. Tu smo za vas, kao što ste i vi uvijek bili tu za nas, naveli su Silbenjani u objavi.

Brodovi i ljudi

Na koncu, Veljko Žuvanić, posjednji predsjednik bivšeg Mjesnog odbora Premuda, kazao je da je sve prošlo dobro s obzirom na to što se sve moglo dogoditi.

– Ljudi su u šoku, posebno oni koji su bili na brodu, neki su natučeni, no prošlo je bez krvi i lomova. Naravno, nije ugodno biti na brodu koji tone, bilo je gadno, ali svi su priskočili u pomoć. Čekali su 15-ak minuta, reagirali smo momentalno, taj je brod trebao pristati za par minuta na Premudu pa su oni koji su čekali na rivi odmah javili što se događa, relativno brzo se sve organiziralo i odradilo, saznajemo od Žuvanića.

»Princ Zadra«, zaključimo, bio je simbol povezanosti, zajedništva i svakodnevnog života otočana. Gubitak broda duboko je pogodio i obitelj Šarin za koju je nasljeđe, kao i otočane koji su ga doživljavali dijelom svog identiteta. Ipak, najvažnije je da su svi putnici i posada iz ove nesreće izašli neozlijeđeni, a brza reakcija zajednice pokazala je koliko su brodovi i ljudi povezani čvrstim, gotovo neraskidivim vezama.