Ljubo Majica o ponovnoj aktualizaciji plaćanja akcija spašavanja: Svatko ima pravo biti spašen

Akcijama spašavanja unesrećenih planinara, zaljubljenika u prirodu i more,koji se iz godine u godinu na vrleti Velebita i bespuća Jadrana upućuju u japankama i s napuhancima, moglo bi odzvoniti. Naime, opet je aktualno pitanje volonterskog statusa HGSS-ovaca, koji se redovito izlažu opasnostima kako bi spasili unesrećene. Dok je u nekim drugim zemljama takav posao jako dobro uređen i plaćan, bilo da je riječ o nesreći koja se dogodila ponašanjem unesrećene osobe ili zbog klimatskih nepogoda, u Hrvatskoj su HGSS-ovci u svojim prepoznatljivim crvenim odorama, koje viđamo diljem Lijepe Naše, primarno volonteri.

Koliko god se njihov rad, trud i odricanje cijenili, ne prestaju rasprave o tome kako bi se njihove akcije ipak trebale naplaćivati, prvenstveno kako bi ih se moglo pošteno kompenzirati za sav njihov trud, ali i da bi se sustav Gorske službe spašavanja izdigao na novi nivo i priljevom financijskih sredstava iz akcija spašavanja osigurala njihova opstojnost i veća neovisnost od lokalnih zajednica, čije subvencije danas, uz donacije građana, čine najveći dio njihovog proračuna.

No, sami volonteri HGSS-a ističu kako u sustavu ne sudjeluju da bi bili plaćeni, već zato što cijene vrijednost ljudskog života.

Spašavanje za sve

Na stranu plaća za akcije spašavanja, kazao nam je pročelnik Stanice gorske službe spašavanja Zadar Ljubo Majica, kojeg smo pitali za njegovo mišljenje na ovu temu. Pitanje kompenzacije rada HGSS-a aktualna je tema već nekoliko godina, a svake se ljetne sezone, kada je tradicionalno i najviše posla za volontere HGSS-a nanovo aktualizira. Volonterima HGSS-a puno je važnije da se njihov radni status kod redovnih poslodavaca bolje zakonski uredi u odnosu na volontiranje u HGSS-u i opsežnu obuku i usavršavanja koja prolaze.

– To je pitanje zakonske regulative i zahtijeva detaljnu analizu stanja i eventualnih modela po kojem bi se nešto takvo i radilo, što nadilazi nadležnost HGSS-a kao službe kojoj je temeljna djelatnost prevencija nesreća i spašavanje u nepristupačnim područjima. Stvara se dojam da HGSS spašava samo neodgovorne pojedince, poglavito strance i jasno nam je zašto ovakve teme interesiraju javnost, međutim, činjenica je da je velika većina naših akcija usmjerena ka našim državljanima pa se postavlja pitanje opravdanosti takvog narativa. Isto tako, napominjem da svatko ima pravo biti spašen u nesreći, bez obzira kako je ona uzrokovana i bez obzira gdje se nesreća dogodila. HGSS je služba javnog značaja i obavlja putem svojih javnih ovlasti djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku i to će nastaviti raditi i dalje, naglasio je Majica, a u javnosti se barata iznosom od 500 eura za sat rada spasiteljske ekipe.

– HGSS stanica Zadar ima više nego dobru suradnju s jedinicama regionalne i lokalne samouprave na području Zadarske županije koji kontinuirano pomažu naš rad. Financiranje je redovito i u dogovorenim iznosima i u potpunosti pokriva troškove rada stanice Zadar, dodao je Majica, naglasivši kako volonterski status spasioca nije predmetom njihove primarne zabrinutosti.

46 volontera

Volonterstvo i riječi »primjereno platiti« ne mogu ići u istu rečenicu. Članovi HGSS-a su osobe koje se bave ovom aktivnošću zato što to žele.

Foto: Andrej Brašnjić

– Naš motiv nije novac i svatko od nas ima svoje poslove od kojih živi. Zakonom o HGSS-u i ostalim pravnim aktima regulirano je financiranje službe i njenih stanica. Naravno, organizacija veličine i važnosti HGSS-a i njezinih stanica ne može funkcionirati bez dijela profesionalnog kadra, ali tu se najvećim dijelom radi o administrativnom osoblju nužnom za svakodnevno funkcioniranje kako službe tako i stanica. Stanica Zadar ima jednu zaposlenu osobu na mjestu administratora, a ostalih 46 članova uključujući i mene, su volonteri, naglasio je Majica dodavši kako mjesta za napredak svakako ima i o tome će zasigurno biti riječi u narednom periodu, a to se naročito odnosi na položaj pripadnika HGSS-a u radnom odnosu kod poslodavca.

– Naše su obuke dugotrajne, a naše akcije nemaju zadano vrijeme trajanja pa nerijetko naši članovi moraju uzimati godišnje odmore i koristiti slobodne dane za obuku ili odlazak na višednevne akcije. Željeli bismo da se naš volonterski rad honorira takvim beneficijama, a ne financijski jer, ponavljam, naš motiv nije novac i mi ovo ne radimo radi novca, zaključio je Majica, koji je zajedno s kolegama na našem području od početka godine imao 53 akcije spašavanja.

– Uzimajući u obzir, trošak vozila, goriva, amortizacije i zamjene opreme, kao i tekuće troškove radi se o iznosu od oko 30 tisuća eura do sad u 2024. godini, dodao je Majica.