Europski dan dan darivanja organa i tkiva obilježava se s ciljem podizanja svijest šire javnosti o važnosti donošenja odluke o darivanju organa, a Hrvatska je među vodećim zemljama, posebice nakon 2007. i pristupanja Eurotransplantu, međunarodnoj neprofitabilnoj organizaciji koja koordinira dodjelu i razmjenu organa na principu solidarnosti zemalja članica.


Razmjena i dodjela organa u Eurotransplantu provodi se po principu reciprociteta, što znači da Hrvatska za bolesnike koji su na listi čekanja, dobije onoliko organa koliko ih prijavi.




“Hrvatska je danas u Eurotransplantu vodeća zemlja po broju donacije organa od kadaveričnih donora, odnosno preminulih osoba kojima je dokazana smrt mozga”, ističe dr. Jasna Brezak, voditeljica Odjela za koordinaciju transplantacija i eksplantacije iz KBC-a Zagreb.


Donacija organa sa živih donora u nas je zastupljena sa svega 3 posto, za razliku od nekih drugih zemalja kao što su Nizozemska i Belgija u kojima je taj udio viši od 40 posto, navodi.


Visoka svijest


“Građani Hrvatske imaju visoko razvijenu svijest o važnosti donacije organa poslije smrti. To je rezultat duge prakse, jer smo lani proslavili 50 godina transplantacije organa u KBC-u Zagreb“, ističe Brezak. Dodaje kako je do danas u toj ustanovi provedeno više od 3300 transplantacija.


Naročito ističe važnost transplantacije organa u djece koja se u provodi samo u KBC-u Zagreb, pa je ove godine obavljeno sedam transplantacija u pedijatrijskih bolesnika, što je izvrstan rezultat.


U Hrvatskoj inače djeluje pet transplantacijskih centara – uz KBC Zagreb tu su centri u KBC Rijeka, KB Merkur, KB Dubrava i KBC Osijek.


Kad je riječ o tome tko može biti donor organa, u Hrvatskoj je na snazi zakonska odredba o pretpostavljenom pristanku za donaciju organa poslije smrti.


Svatko je potencijalni donor


“To znači da svatko od nas može biti donor organa ukoliko nam se dokaže smrt mozga, a znamo da je smrt mozga ujedno i smrt osobe. Kada nastupi smrt mozga gubi se integrativna funkcija mozga i mi smo tijelo u kojem srce i pluća rade zahvaljujući respiratoru i održavanju tj. postupcima reanimacije organa a ne čovjeka”, pojašnjava Brezak.


No, dodaje, no unatoč postojećem zakonu bolnički koordinator za transplantaciju uvijek pristupa obitelji preminule osobe te ih zamoli da razmotre mogućnost da donacijom i transplantacijom organa svog preminulog člana obitelji spasi život pacijentu koji čeka na presađivanje nekog organa.


“U tom razgovoru im objasnimo da je dokazana smrt mozga, koji su klinički i paraklinički testovi rađeni, predočimo im medicinsku dokumentaciju, tako da svi u obitelji razumiju što se dogodilo, zašto se život njihovog voljenog člana obitelji nije mogao spasiti. Na taj se način stječe povjerenje i 79 posto razgovora završava sa odgovorom – da, suglasni smo s donacijom”, kaže Brezak.


U Hrvatskoj postoji i registar nedarivatelja organa, u koji se upisuju svi oni koji ne žele biti donori, o čemu prethodno trebaju obavijestiti svoj obiteljskog liječnika. U registru je zasad oko 3000 građana, kaže dr. Brezak.