U pripremu odupiranja neprijatelja uključili su se i brojni građani: Danonoćno su izgrađivani zakloni...

U nedjelju, 6. listopada obilježava se 33. godišnjica žestokog napada na Zadar. Tenkovi JNA pokušali su iz devet pravaca ući u grad. Tri mjeseca Zadar je bio bez struje i vode. Zadrani i hrvatski branitelji iz drugih krajeva Hrvatske obranili su grad na njegovim prilazima, na mjestima koja su danas sastavni dio grada. U šest nastavaka donosimo 8. poglavlje »Zadar je obranjen« iz monografije »112. brigada HV Zadar – Od dragovoljačkih odreda do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske« autora pukovnika Marka Čuline i pukovnika Dušana Nikitovića u kojem se detaljno otkriva tijek akcije.

Odmah po dolasku 4. gardijske brigade u Zadar formirano je zajedničko zapovjedništvo s 112. brigadom, smješteno u privatnim kućama na Mocirama. Ovakvo zajedničko zapovjedništvo hitno je u suradnji s Izvršnim vijećem Skupštine općine Zadar poduzelo niz mjera koje su imale za cilj uvezivanje priprema svih društvenih struktura i građana u jedinstven sustav obrane grada Zadra.

Psihološki efekt

Zapovjedništvo 112. brigade u pripremi za obranu grada Zadra izdvojilo je skupinu časnika Hrvata koji su napuštajući JNA pristupili 112. brigadi sa zadaćom objedinjavanja i borbenog djelovanja rajonskih štabova u gradu, na blokadi vojarni i njihovu osvajanju. Na čelo ove skupine časnika postavljen je Rodoljub Barić. Na taj način zapovjedno su rasterećena Zapovjedništva 4. i 112. brigade, kojima je osnovna zadaća bila obrana grada na njegovom prednjem kraju i sprječavanju prodora neprijateljskih snaga u sam grad.

U pripremu obrane uključene su sve civilne strukture i građani Zadra. Danonoćno su izgrađivani zakloni, skloništa, prepreke oko vojarni JNA. U vrlo kratkom roku zaštićene su gotovo sve kulturne vrijednosti i spomenici koji su bili meta terorista. Vreće pijeska, tisuće njih, posložene su duž trgova i ulica, podruma i pročelja zgrada, kako bi se zaštitili građani i tisućljetna povijesna baština Zadra. Koordinaciju ovih aktivnosti provodio je Štab građevinske operative koji je objedinjavao rad svih građevinskih tvrtki iz Zadra. Poduzete su i druge mjere na jačanju i konsolidiranju obrane.

Radio Zadar je neprekidno obavještavao pučanstvo grada o mjerama i postupcima koji se poduzimaju, čime se donekle smirivala napetost i smanjeni odlasci iz grada. Dodatni pozitivni psihološki i moralni efekt na stanovništvo izazvalo je osvajanje dijela vojarni, a poglavito osvajanje skladišta naoružanja i vojne opreme Turskih kuća.

Zapovijedi

Usprkos svim problemima i teškoćama, slabostima kojih je bilo, upletanju raznih struktura u sustav zapovijedanja, pojavama malodušnosti i defetizma, grad i njegovi branitelji spremno su dočekali kraj rujna i bitku za njegovu obranu i končano oslobađanje.

Snage branitelja u neposrednoj obrani grada bile su sljedećeg sastava: 4. gbr (1. i 3. bojna) sa oko 370 ljudi, Specijalne postrojbe PU Zadar »Poskoci« s oko 80 ljudi, 112. brigada sa postrojbama za vatrenu podršku i PZO sa oko 300 ljudi, Rajonski štabovi 112. brigade u gradu i ojačanja sa oko 500 ljudi.

Obranu šireg prostora i mjesta u zadarskom i biogradskom zaleđu vršila je 112. brigada, kao i kontrolu zadarskog i biogradskog akvatorija sa ONB. Zapovjedno mjesto 4. i 112. brigade smješteno je u privatnoj kući u rajonu Mocira, udaljeno oko 500 metara od prednjeg kraja obrane. Borbeni raspored snaga u neposrednoj obrani Zadra bio je ešaloniran na snage za neposrednu obranu, snage za blokadu vojarni, snage za vatrenu podršku i pričuvu. Snage za neposrednu obranu duž linije talijanskih bunkera činile su 4. gardijska brigada, specijalne snage PU »Poskoci« i dijelovi 112. brigade.

Pojedine postrojbe dobile su vrlo određene zapovijedi. Prva bojna 4. grb zaposjela je crtu obrane Dračevac – Ploče – Stipčevića kosa – magistrala. Bojnoj su pridodana 2 voda Rajonskog štaba »Istok«. Mjesto Crno koje se nalazi u rajonu obrane ove bojne branila su 2 voda rajonskog štaba. Brojno stanje bojne sa pridodanim ojačanjima iznosilo je 270 ljudi.

Podjela teritorija

Treća bojna 4. grb dobila je zadaću obrane na prvoj crti Musapstan – Ćubrijan – zaseok Žodani. Ova je bojna imala i pričuvni položaj osloncem na liniju talijanskih bunkera na crti obrane Bili Brig – Grbica tt. 102 – crkva u Bokanjcu. Bunkere su, temeljem zapovijedi zapovjednika 112. brigade, prethodno za obranu uredili pripadnici rajonskih štabova. Bojna je bila ojačana vodom branitelja iz Kruševa. Ukupno brojno stanje bilo je oko 250 ljudi.

Specijalna postrojba PU »Poskoci« imala je zadaću obrane prostora od Bokanjca do Dikla i sprječavanje prodora JNA iz pravca vojarne Šepurine. Snage za blokadu vojarni i sprječavanje izlaska JNA iz njih sačinjavale su postrojbe rajonskih štabova ojačane dijelom specijalnih snaga 112. brigade, točnije vodom snajperista i vodom za protuoklopnu borbu. Ukupno stanje ovih snaga iznosilo je oko 500 ljudi.

Snage za vatrenu potporu sačinjavale su uglavnom postrojbe 112. brigade i djelovale su s određenih položaja. »Bitnica MB 120 mm sa vatrenog položaja na Punti Bajlo. »Vod LRL – 128 mm s vatrenih položaja na Punti Bajlo. »Vod POLO 9K- 11 sa vatrenih položaja na Pločama, Bokanjcu i Puntamici. »Vod Bst sa vatrenih položaja na Bilom Brigu. »2 voda MB 82 mm s vatrenih položaja u zadarskom Dračevcu i Crvenim Kućama. »VBR – oganj s vatrenih položaja na Vitrenjaku (koji je djelovao u završnoj fazi bitke za Zadar). »Oruđa za PZO koja su djelovala sa 8 vatrenih položaja od Bibinja do Puntamike.

Ukupno brojno stanje unutar postrojbi vatrene potpore iznosilo je oko 150 ljudi. Pričuvne snage u neposrednoj obrani grada sačinjavao je Vod vojne policije i interventni vod 4. gbr s ukupno oko 50 ljudi. Proizlazi da su angažirane snage u neposrednoj obrani grada duž bojišnice od Zadarskog Dračevca do Dikla dugoj oko 12 kilometara brojile oko 600 ljudi.

Neprekidne borbe

Tehnička nadmoć protivnika može se prikazati samo na simboličan način i u omjeru koji zbog nedostajuće borbene tehnike, nije moguće brojčano iskazati. Jedina povoljna okolnost za postrojbe i branitelje na prvoj crti obrane bila je činjenica što se ona naslanjala na liniju starih talijanskih bunkera koji su poslužili kao izvrstan zaklon od granatiranja i raketiranja neprijateljskog topništva i zrakoplovstva.

Od dana dolaska 4. gardijske brigade u Zadar 17. rujna 1991. i uspostavljanja neposredne crte obrane grada pa do kraja rujna, protivnik je gotovo svakodnevno topnički djelovao po našem prednjem kraju obrane i gradu Zadru. Borbeni zrakoplovi su vršili stalno nadlijetanje i izviđanje naših položaja, kao i položaja 112. brigade, koja je danima vodila teške i neprekidne borbe u zaleđu Zadra i Biograda.

Dolazak promatrača mirovne misije iz Europske zajednice u Zadar, rezultirao je učestalim pregovorima sa zapovjedništvom JNA o prekidu vatre i uspostavi primirja. U pravilu ti su se pregovori vodili na zahtjev JNA, kada bi njihove snage pretrpjele značajnije poraze od strane branitelja, te su ta primirja koristili za konsolidiranje, popunu i pregrupiranje svojih snaga za daljnje napredovanje prema Zadru.

Koncem rujna protivnik je započeo koncentričnim napadima duž cijele operacijske osnovice u zaleđu Zadra i Biograda. Svojim pomoćnim snagama, ojačanim dijelovima 9. oklopnog bataljuna, počeo je napad na položaje 112. brigade kako bi se na taj način, taktikom iscrpljivanja i vezivanja, oslabila moć branitelja i ostvarili povoljni uvjeti za izvršenje glavne zadaće – napad na Zadar i njegovo osvajanje.

PREGOVORI

Dolazak promatrača mirovne misije iz Europske zajednice u Zadar, rezultirao je učestalim pregovorima sa zapovjedništvom JNA o prekidu vatre i uspostavi primirja. U pravilu ti su se pregovori vodili na zahtjev JNA, kada bi njihove snage pretrpjele značajnije poraze od strane branitelja