Goran Katuša iz Zadra se vratio u svoj rodni kraj kako bi djedovinu obnovio i otvorio turistima

Kameni ledenjak koji se izdiže iznad zaselka Katuše u Medviđi dobro je poznato odredište brojnim domaćim planinarima i turistima, koji ponukani ljubavlju prema prirodi redovito pohode ovaj jedinstveni krški fenomen s kojeg puca pogled na cijelu Bukovicu i Ravne kotare, Velebit, Prominu, a za lijepa vremena čak i na Dinaru. Kameni ledenjak je jedinstvena vapnenačka formacija impozantnih dimenzija. Svojom formom predstavlja jedinstveni orijentir u prostoru koji je vidljiv izdaleka.

Nakon što je stavljen u turističke karte benkovačkog kraja, njegova popularnost samo raste, a u njegovom podnožju svoju turističku priču polako plete Goran Katuša, koji se iz Zadra vratio u svoj rodni kraj te je djedovinu zajedno s roditeljima obnovio i otvorio turistima.

Posjetili smo ga zato na njegovu imanju, saznali buduće planove, ali i porazgovarali o teškoćama koje ga more u nastojanjima da oživi svoj komadić raja u Bukovici.

Osobita krajobrazna vrijednost

Odrastajući uz kameni ledenjak, kazao nam je na početku razgovora, nikada nije mogao niti zamisliti da bi taj kraj jednoga dana bio turistički poželjna destinacija. No, stalni upiti i pozivi za posjetima brzo su ga razoružali. Stotine posjetitelj prošle su uz njegovu kuću i uputile se strmim brdom do kamenog ledenjaka otkad je stavljen na turističku kartu.

Dokaz je to, dodaje, ne samo njegove jedinstvenosti i privlačnosti, već i činjenice da se uz malo truda može stvoriti nova turistička priča i to u kraju koji je i dalje zapostavljen. Mali, raštrkani zaselci, pomislit će te, malo toga mogu ponuditi modernim turistima, no Katuša nam kaže kako je malo najbolje. Bez gužve, dobrog signala i Wi-Fija uz vonj ovaca iz obližnjih staja.

– Kameni je ledenjak dugo vremena bio nepoznanica, sve dok mu nisu zaprijetile raznorazne devastacije, što smo teškom mukom uspjeli osujetiti. On je sada zaštićen kao osobita krajobrazna vrijednost te je pokrenut postupak pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije da se proglasi geološkim parkom koji može služiti kako edukativni krajobraz na kojemu se vidi djelovanje vode kroz protok vremena u vapnenačkim stijenama od pukotina od par milimetara do pukotina dubine i dvadesetak metara.

Proglašenjem geološkog parka ovaj zapostavljeni prostor dobio bi jednu novu vrijednost za koju se nadamo da će postati temelj za mnogo više turističkih priča u ovome selu i pripomoći ostanku ili pak doseljavanju novih susjeda, započeo je Katuša koji već pet godina nudi smještaj u turizmu u obiteljskim tradicijskim kamenim kućama koje oduševljavaju posjetitelje iz cijeloga svijeta.

– Kao i svaki drugi ruralni kraj i uz Bukovicu se vežu brojne legende, a za kameni se ledenjak govorilo da, kada je bog vidio kako se ljudi u ovom kraju pate zbog manjka vode i teškog, krškog kamenitog krajolika, odlučio u stijenama napraviti lokve.

Kada je đavao vidio da je ljudima lakše, svaku je pukotinu otvorio noktom kako bi voda otekla dalje, kazao nam je Katuša, dok pogledom gledamo prema Velebitu i Crnopcu, koju se, zakriveni s tek nekoliko oblačaka savršeno vidjeli.

Autentično selo

Popularno je ovo izletište, pojasnio nam je Katuša, za planinare, koje autobusi iskrcaju u Karinu podno kanjona rijeke Bijele. Oni se potom pješke, preko kanjona zapute do najvišeg vrha Bukovice – Jurišinke na Kunovcu visine 674 metra i do kamenog ledenjaka, gdje su mnogi znali i prespavati u iskonskom ambijentu netaknute prirode.

No, sve je to, na njegovu veliku žalost, prestalo, kada su krški krajolik Bukovice počele presijecati vjetroturbine. Razočaran činjenicom da tajnovita igrališta njegova djetinjstva sada služe nekoj drugoj svrsi, čeka bolje dane kada bi se vratio robinzonskom turizmu i posjetiteljima mogao ponuditi istinsko iskustvo netaknute prirode.

– Ovaj prostor je bogat mirom i prirodom. Najvažniji su to naši resursi i osnova na kojoj gradimo naše turističke priče u ovom kraju. Bukovica kakvu poznajemo svakim danom sve više nestaje, no, na sreću, barem se i dalje družimo kao i u stara vremena. Primjećujem da to i turisti i posjetitelji traže, tako da prijateljima planinarima ponekad izađem ususret i na svom imanju vrlo rado besplatno dozvolim da naprave večeru i organiziraju druženja, dodao je Katuša.

Bukovica je krško područje koje se nalazi u trokutu između Benkovca, Obrovca i Knina. Omeđena je Karinskim morem te rijekama Zrmanjom i Krkom.

– Kao pioniri bavljenja turizmom na ovome području svjedoci smo reakcija naših gostiju na ovaj kraj koje su više nego pozitivne. Zbog toga je vrlo bitno da sačuvamo preostale ljepote i resursima upravljamo u korist prirode, a ne profita.

Jer, svatko tko se u ovom kraju bavi turizmom to radi iz ljubavi, a ne želje za novcem. Za razliku od primorskih krajeva, u našem se siromašnom kršu malo toga može komercijalizirati toliko da bi bilo vrijedno neke velike zarade, pojašnjava nam Katuša, dok sjedimo u sjeni njegove kamene kuće.

Prirodni fenomen

Bolja prezentacija i lakša dostupnost kamenog ledenjaka za veće grupe posjetitelja, objasnio nam je, samo je početak priče kojom želi ponovno oživjeti svoje selo. Za njegova su djetinjstva, prisjetio se, kuće bile pune ljudi, djece, a živjelo se od poljoprivrede. U svakom zaseoku po 40 – 50 ljudi, dovoljno blizu da budu svakom na pomoć, dovoljno daleko da jedni drugima ne ometaju poljoprivredne i stočarske radove.

– Prvi korak k boljoj prezentaciji samog kamenog ledenjaka svakako bi bilo obnavljanje i uređenje same pristupne ceste selu, koja je jako uska i nikako ne može primiti autobuse kojima nam planinarske udruge i turisti ovdje žele stići.

Turizmom sam se i počeo baviti kako bih promovirao svoj rodni kraj i njegove ljepote. Što se tiče lokalnih institucija i turističke zajednice, u razgovoru s istima smatram da prepoznaju probleme s kojima se susrećemo živeći u ovome selu koje je najudaljenije od samog grada Benkovca.

Njihova podrška je do sada većinom bila na obećanjima, ali smatramo da smo na dobrom putu da se neke stvari poprave u fizičkom smislu i da nam se izađe ususret u našim kreativnim naporima. Neke stvari ne možemo riješiti bez njihove podrške, kao što je na primjer lokalni put koji je preuzak i za osobne automobile, a mi sve češće primamo zahtjeve i za prolazak autobusa, rezimirao je Katuša koji jedva čeka dan kada će svi jednakim očima gledati ljepote uz koje on živi.

Proveo nas je zato do samog kamenog ledenjaka, na nadmorsku visinu od 650 metara, pokazao nam razmjere svoje zemlje, ali i ispričao i pokoji mit koji se uz taj kraj veže. Kameni je ledenjak, brzo smo shvatili, uistinu jedinstveni prirodni fenomen do kojeg vam iz Katuša treba tek 10-ak minuta lagane šetnje u dobroj obući.

A pogled je vrijedan svakog napora. Tulove grede, vrh Ćelavac, Sveto Brdo i Crnopac čine vam se kao na dlanu. A, s druge strane prema moru puca pogled prema šibenskom i zadarskom arhipelagu.

– Od Velebita do Italije s jedne strane i od Promine do Učke najljepša je ovo točka Dalmacije, a Jurišinka kao najviši vrh Bukovice je na tek 674 metra.

Budućnost turizma

Godinama je Katuša na svojem imanju organizirao međunarodni volonterski kamp i to na lokaciji takozvane »Viline doline«, koja se nalazi na brdu Kunovac. U sklopu »Viline doline« je uređeno izletište s terasama, kaminima, kamenim stolovima gdje danas borave tek rijetki planinari, kojima Goran svesrdno ustupa svoju imovinu na korištenje.

Nažalost, rezignirano nam je kazao Katuša,nakon mnogo uloženog vremena i novca, projekt nije nastavljen jer je priroda devastirana izgradnjom vjetroturbina i njihovom iritirajućom bukom.

– Kuću smo uredili u autohtonom stilu tipičnim za Bukovicu. Pet smo godina u turizmu i imamo samo pozitivne impresije. Iako je turizam u ovaj kraj zašao godinama kasnije u odnosu na obalne krajeve, danas sve više shvaćamo da smo mi budućnost turizma u našoj regiji, jer nudimo ono čega na moru nema – mir i tišinu.

Želja nam je u budućnosti vidjeti da naši brojni razgovori s predstavnicima lokalne zajednice iz Benkovca napokon urode plodom i da nam se pridruže u podizanju ove već prepoznate turističke priče na novu razinu, nada se Katuša.

Bolji put ka selu bio bi i bolji put k turizmu, uvjeren je Katuša. Iako se turizam u Bukovici i Kotarima oslanja na samodostatnost, nada se boljoj povezanosti s centrom Benkovca.

– U planu nam je registrirati i OPG s ponudom hrane. Sve sam ovdje napravio iz čistog gušta, ne potrebe za zaradom jer već imam vlastiti posao s kojim sam zadovoljan. Na ovom području koje ima masu neiskorištenih vrijednosti naš bi agroturizam bio dodana vrijednost za benkovački turizam.

Nije laž kazati da je obala postala sterilna, a zaleđe atraktivno. Poanta sela ono je što naši gosti traže i njima ne smeta miris sela i miran način života.

Blizu nam je rijeka Krka, Zrmanja i Krupa, Karinsko more i otvoreni pravci bez gužve prema Plitvičkim jezerima te Šibeniku i Zadru, zaključio je Katuša, dodavši da sve gdje on vidi nedostatak turist vidi prednost za što mirniji odmor.

– Kod nas je naglasak na domaćem. Gostu ne nudimo samo smještaj, već i proizvode našeg polja. Od susjeda kupujemo domaće proizvode, a već sada planiramo obnoviti i za turizam otvoriti ostatak našeg imanja koji tek čeka svoja ulaganja, dodao je Katuša.