NP Paklenica obilježio Međunarodnu noć šišmiša: Oni su vaši prijatelji!

Nacionalni park Paklenica ove je godine obilježio »Međunarodnu noć šišmiša« ispred Upravne zgradeParka na adresi Dr. Franje Tuđmana 14a u Starigradu. Manifestacija se obilježava već 28 godina zaredom u okviru Sporazuma o zaštiti europskih populacija šišmiša (EUROBATS), s ciljem podizanja svijesti o važnosti očuvanja ove jedinstvene skupine životinja – jedinih sisavaca koji mogu letjeti.

Foto: Andrej Brašnjić

Pokazatelji zdravlja okoliša

– Šišmiši su iznimno važni za svjetske ekosustave jer sudjeluju u obnavljanju tropskih šuma, oprašivanju mnogih biljaka i kontroli populacije noćnih kukaca, čime služe kao pokazatelji zdravlja okoliša. Na globalnoj razini, šišmiši čine oko četvrtinu svih sisavaca, s više od 1.300 različitih vrsta. U umjerenim klimatskim zonama, uključujući Hrvatsku, šišmiši se hrane isključivo kukcima i paucima. Njihova staništa variraju od špilja i šuma do napuštenih objekata, a najčešće se hrane u šumama, iznad livada, travnjaka, iznad vode ili oko svjetiljki, ovisno o vrsti. Gubitak skloništa i smanjenje lovnih područja predstavljaju glavne prijetnje njihovom opstanku, ističu iz NP Paklenica, naglašavajući kako je u Hrvatskoj zabilježeno 33 vrste šišmiša, od kojih su sve strogo zaštićene zavičajne vrste prema Zakonu, a na području Nacionalnog parka Paklenica živi 24 vrste šišmiša.

Iako o šišmišima postoje brojni mitovi, poput onih da su slijepi, sišu krv ili se pletu u kosu, stvarnost je daleko od tih zabluda, kako ističe Nikica Bušljeta iz NP Paklenica.

Zbog tih mitova i zabluda, kao i zbog njihove ugroženosti, pripremljeni su edukativno-zabavni sadržaji, uključujući edukativne i kreativne radionice, igre i nagradni kviz, a s prvim mrakom organizirana je i šetnja s bat detektorima kako bi svi zajedno upoznali čarobni svijet šišmiša i njihove zvukove.

Foto: Andrej Brašnjić

Program je započeo kratkim predavanjem o šišmišima prilagođenim djeci različitih uzrasta, koje je održao Nikica Bušljeta. Nakon toga, kako nam priča djelatnica Mihovila Milin, sudionici su imali priliku izrađivati šišmiše od papira i slamki te bojati bedževe, dok su za najmlađe osigurali i gotove bedževe koje su dijelili. Za kraj, organizirali su i nagradni kviz s vrijednim nagradama.

– Kada je pao mrak, krenuli smo u avanturu s bat detektorima. Ti uređaji omogućuju nam da zabilježimo frekvencije na kojima komuniciraju šišmiši. Iako šišmiši ne dolaze izravno k nama, možemo ih čuti i prepoznati vrste po specifičnim frekvencijama koje uređaj bilježi. Naši bat detektori funkcioniraju na određenim frekvencijama i omogućuju nam da »dozivamo« šišmiše. Oni emitiraju te zvukove, iako ih mi ne možemo čuti, a zvukovi se bilježe uređajem. Svaka vrsta šišmiša ima svoju jedinstvenu frekvenciju, što nam omogućuje prepoznavanje različitih vrsta, objasnila je Milin, te dodala kako se te frekvencije kreću od 25 do 120 Hz.

Foto: Andrej Brašnjić

O raznolikosti šišmiša, kao i o njihovoj ugroženosti i posebnosti, govorio je Nikica Bušljeta.

Ugroženost

– Svi šišmiši su ugroženi. Najčešći problem, između ostalog, je primjerice izgradnja vjetroelektrana na njihovom putu od staništa do hranilišta. Zanimljivo je to da jedan mali šumski šišmiš može u jednoj noći pojesti i do 3 tisuće komaraca, što ga čini prirodnim insekticidom i vrijednim saveznikom u očuvanju ravnoteže ekosustava, kazao je Bušljeta, dodajući kako šišmiš može pojesti jednu trećinu svoje ukupne tjelesne mase jer mu je potrebno jako puno energije za let.

Osim toga, govorilo se o fizičkoj građi šišmiša, dok su kasnije korišteni uređaji za ultrazvuk kako bi se sudionicima pokazalo kako to funkcionira u praksi. Naime, ti uređaji, kako pojašnjava Bušljeta, omogućuju detekciju šišmiša putem ultrazvučnih frekvencija koje oni ispuštaju, što pomaže u preciznom određivanju o kojoj se vrsti radi.

Foto: Andrej Brašnjić

Budući da su šišmiši jedini sisavci koji aktivno lete, Bušljeta je objasnio njihov princip letenja.

– Postoje i druge životinje koje »lete«, poput lemura i određenih gmazova, ali šišmiši su jedini sisavci sposobni za aktivni let. Šišmiši lete pomoću svojih prstiju, kojih imaju pet, baš kao i ljudi. Ti prsti su povezani opnama, odnosno membranama, koje su dobro prokrvljene, što im omogućuje vješto kretanje zrakom, objašnjava Bušljeta, dodajući kako, prema njegovom mišljenju, šišmiši bolje lete od ptica jer im pokretanje prstiju omogućuje veći stupanj manevriranja.

Također, istaknuo je kako šišmiši imaju još jednu »​super moć«, pored letenja, a to je podizanje ili spuštanje tjelesne temperature ovisno o uvjetima. Tako, primjerice, prilikom hibernacije, ako im se približite dovoljno, možete vidjeti kako se lagano tresu jer tako podižu svoju tjelesnu temperaturu, slično kao i mi kada se tresemo uslijed velike hladnoće.

U NP Paklenica, kako ističe ravnateljica Natalija Andačić, posljednjih desetak godina obilježavaju ovu hvale vrijednu manifestaciju koja se u svijetu održava 28 godina u kontinuitetu s ciljem senzibiliziranja javnosti i educiranja, posebice djece, o važnosti zaštite prirode i očuvanja vrsta koje u njoj žive.

Razne aktivnosti

– Ovaj vikend, posljednji u kolovozu, posvetili smo šišmišima u cijelom svijetu. Naši djelatnici i stručni suradnici iz promotivnih i stručnih službi pripremili su raznovrsne aktivnosti za djecu, uključujući predavanja, bojanke, izradu šišmiš maski i drugih kreativnih sadržaja. Osim toga, organizirali smo nagradni kviz u kojem djeca mogu odgovarati na razna pitanja i osvajati nagrade, a mogu se i fotografirati u ulozi šišmiša.

Foto: Andrej Brašnjić

Organizirali smo i potragu za šišmišima uz pomoć specijalnih uređaja, bat detektora, koje istraživači koriste kako bi prema frekvenciji zvuka odredili o kojoj vrsti šišmiša je riječ. U svijetu postoji više od 1.300 vrsta šišmiša, dok je u cijeloj Europi zabilježeno 45 vrsta, od kojih čak 24 vrste nastanjuju Nacionalni park Paklenica, istaknula je Anadačić, dodajući kako su šišmiši svojevrsni bioindikatori zdravog okoliša.

Prisutnost šišmiša ukazuje na očuvanu i zdravu prirodu, s obzirom na to da su vrlo osjetljivi i često ugroženi. Hrane se kukcima, a s obzirom na suvremene prijetnje kao što su upotreba pesticida, zagađenje i gubitak staništa, i kukci su danas ugroženi.

– Ljudi se često boje šišmiša, ali trebali bi biti sretni kad ih vide u blizini svoje kuće, jer jedan šišmiš može u jednoj noći pojesti i do 1000 komaraca. Šišmiši su vaši prijatelji, poručuje ravnateljica NP Paklenica, Andačić.