Festival suvremenog plesa Monoplay stigao do svog posljednjeg dana

Festival suvremenog plesa Monoplay stigao je do svog posljednjeg dana. Jučer održan okrugli stol na temu 100 godina Labana u Hrvatskoj okupio je studente Plesnog odsjeka ADU iz Zagreba, bivše učenike Plesnog odjela Glazbene škole B. Bersa, te ostale plesne umjetnike koji su dolazili tijekom svog  rada u kontakt s teorijom i praksom Rudolfa Labana, pionira modernog plesa u Europi. Razgovor je vodila Maja Đurinović iz Zagreba, predavač scenskog pokreta na Odsjeku za glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, gdje je 2014. birana u zvanje izvanrednog profesora. Pokretač je i diplomskog studija Neverbalni teatar.  Na Plesnom odsjeku ADU u Zagrebu vodi kolegij Povijest hrvatskog plesa.

U maloj dvorani Kazališta lutaka izveden je kratki i vrlo tjelesni prikaz predstave Ikar autora Josipa Bišćana, studenta Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, smjer Neverbalni teatar. Nakon njega u velikoj dvorani kazališta Silvia Marchig izvela je predstavu Sol nagrađenu Nagradom hrvatskog glumišta prije tri godine. Vrlo suptilna predstava sastoji se od plesnih i dramskih elemenata, te su čak vrlo umješno upleteni i elementi flamenco plesova. Autorski radovi Silvije Marchig smještaju izvedbu u područje preklapanja plesa, performansa, glume i ostalih medija, uvijek u potrazi za intenzivnim izvedbenim doživljajem. Posvećena je suradnjama i ljubavi ljudi s kojima je radila na projektima otkuda su korišteni kostimi koji su u predstavi. Publika ju je ispratila dugim i toplim pljeskom.

Večeras, u nedjelju 25. kolovoza program započinje u 19 sati prikazom plesnih filmova tri zadarske autorice: Stošije Zrinski, Josipe Štulić i Matee Bilosnić.

Prvi film pod nazivom Figurine Stošije Zrinski prikazuje nastup figurice od plastelina u modernom izvedbenom prostoru. Auditorij je pun i publika s interesom promatra pokrete plesačice nadahnute Preludijem, Op. 28, br. 15 Frédérica Chopina. Kadrovi se izmjenjuju između izvedbe figurice i ljudske plesačice, ujedno i autorice filma, pri čemu oboje utjelovljuju iste kvalitete pokreta i crpe inspiraciju iz istog izvora. Figurine je jedan od prvih eksperimentalnih filmova autorice i česta početna inspiracija za druga umjetnička ostvarenja.

Beštija, plesni film Josipe Štulić nastao u suradnji s Vladimirom Miketom spaja izvođače Zadarskog plesnog ansambla i vokale zbora Fige. Nastavlja se na autorski solo Beštija te uključuje kolektiv plesačica koje su u paralelnoj stvarnosti čarobnice, čuvarice i zaštitnice netaknute prirode. Stvaranje novih i poštivanje starih rituala poziva na mističnu ženstvenost, transcedentnost, beskarajnu otvorenost i tajnovitost istovremeno.

Film Matee Bilosnić Sun Her Set istražuje međuigru između ljudskog pokreta i prirodnih krajolika, neprimjetno spajajući koreografiju s okolišem. Ad hoc razvoj pokreta omogućuje tijelu da spontano reagira na lokaciju i atmosferu. Postojanost promjene oblikuje odnos između pokreta i krajolika koji ga inspiriraju. Izvođač je Nataša Kustura, a snimatelj Vladimir Miketa.

U 20:00 na poljani Branka Stojakovića ispod lipe zadarska plesna scena pod mentorstvom Nataše Kusture izvest će kratke solo uradke pod zajedničkim nazivom Sva naša tijela. Nastupit će Korina Oltran, Mia Šare, Anđela Matulić, Nina Pavić. Sva naša tijela kratka je plesna izvedba, baš poput kratkih priča Georgija Gospodinova, u kojoj četiri plesačka tijela govore o odnosu. Koža, Podne, Kolovoz i Rukavica kao prepoznatljivi elementi Gospodinovog jezika, postaju motivi i početne točke kreiranja plesnog jezika. Apsurdnost postojanja zajedno, u dvoje, troje ili nikako, sam bez ikog, svoj, njihov, gol ili pametan. Sva naša tijela otvaraju prostor upravo tijelu, postavljaju pitanje o njegovom odnosu s vremenom i traže odgovore kroz odnose, sa sobom ili drugim.

U 21 sat u velikoj dvorani Kazališta lutaka započinje predstava Aleksandra Aceva.U svom performansu Lucy nije bila tako davno autor govori o nastanku i razvoju ljudskog tjelesnog izraza kroz milijune godina. Kao početak priče on uzima ostatke kostiju takozvane Lucy, legendarnog skeleta koji jos uvijek služi kao najstariji dokaz ljudske bipedije. Ljudski hod kao jedan od najpresudnijih dogadaja ljudske evolucije je nakon nekoliko milijuna godina prakticiranja dobio neograničen broj varijacija i nijansi. Na razkrižju evolucije, anatomije, svakodnevnog funkcioniranja i kazališta Aleksandar Acev pokušava  kroz praktičnu demonstraciju i verbalna objašnjenja dati odgovore na elementarna pitanja o genezi ljudske tjelesne  ekspresije i komunikacije.

Aleksandar Acev je mimičar, koreograf i profesor fizičkog teatra. Nakon školovanja u Amsterdamu, Berlinu, Los Angelesu i Zagrebu radio je kao izvođač i predavač na brojnim projektima i s brojnim institucijama diljem Europe. Trenutno predaje tjelesno oblikovanje za glumce i redatelje na Privatnom sveučilištu Anton Bruckner u Linzu i na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču.

Festival Monoplay potpomognut je sredstvima Zaklade Kultura nova, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Zadarske županije.