Preminula Tina Nikpalj (91), žena koja je na svoj način pisala povijest zadarskog nogometa

Foto: Knjiga Drage Marića - 100 godina nogometa u zadarskom kraju

Tina Nikpalj preminula je u Zadru u 91. godini. Njenog života prisjetio se novinar Bernard Paleka prigodnim tekstom objavljenim na internetskoj stranici Sportske zajednice Grada Zadra.

Skromna, vrijedna i poštena žena, osoba koja je za nogomet u Zadru desetljećima davala cijelu sebe. Na njezinim je plećima, u njezinim je rukama bio cijeli »ekonomat« Nogometnoga kluba Zadar (onoga koji je ne tako davno i formalno prestao postojati), a o igralištu u Stanovima da se i ne govori. Obitelj Nikpalj obitavala je u kući na sjeveroistoku igrališta i Gospođa – tako su je svi zvali, baš svi – vješto je kombinirala svoje kućne, obiteljske obveze i posao. A posao joj nije bio jednostavan. Održavanje opreme za nogometaše, majice, gaćice, kopačke, trenirke, šugamani, štucne… Kod Gospođe sve je to bilo uvijek na broju, uredno posloženo uz prezime svakoga igrača, svakoga trenera. Nikad ništa nije nedostajalo, a bilo je to – sjetimo se – doba koje je dijelom obilježeno i oskudicom.

Pa onda voditi računa o balunima. Ni njih nije bilo u izobilju, ali ne daj Bože da onaj tko je bio zadužen za balune nije Gospođi donio baš sve! A tek igralište! Pomične štrcaljke i gumena crijeva valjalo je razmjestiti da se pokrije cijeli teren. Od četiri ujutro, do kasne večeri… Košenje trave ipak je prepustila nekom drugom (obično bi priskočio netko iz obitelji ili Jakov Pinčić). I još, Gospođa je uvijek na vrijeme pripravila napitke. Ovisno o godišnjem dobu hladnu limunadu ili čaj. Napitci za bogove…

Gospođino poimanje posla koji je obavljala podrazumijevalo je požrtvovnost, odgovornost, ozbiljnost. I komunikacija joj je bila na razini onoga tko sve razumije, sve vidi i komu ne treba ništa posebno objašnjavati. Igrače i trenere doživljavala je kao vlastitu djecu i tako ih i tretirala, a oni – Gospođo, vi ste naša mama.

Gospođa Tina dala je veliki doprinos zadarskom nogometu. I nažalost, ona i obitelj ostali su bez Borisa, jednoga od Gospođine djece. Boris bio je nogometaš, a kad je došlo vrijeme za to, stavio je svoje srce na branik Domovine. I položio život za nju. Otputovala je Gospođa… Počivala u miru.