Savjeti za predivne oleandre

Oleander se odlikuje tamnozelenim lišćem suženog i dugog oblika, ali prije svega bogatim i šarenim ljetnim cvatovima koji traju nekoliko mjeseci. Boje cvjetova kreću se od nijansi bijele, ružičaste, boje marelice, crvene i žute. To je rustikalna, otporna biljka koja voli toplu i umjerenu klimu.

Uzgoj u vrtu

Kao i sve mediteranske biljke, voli položaje na punom suncu. Idealno mjesto za sadnju je svijetlo, zaštićeno od vjetra i blago zasjenjeno tijekom najvećih vrućina. Tlo, međutim, mora biti bogato humusom i dobro drenirano. Budući da je rustikalna biljka, neće mu trebati posebna njega ili pažnja. Njegov je uzgoj u vrtu jednostavan i zahtijeva samo redovito zalijevanje, posebno u prve dvije godine života biljke kako bi se ukorijenila.

Osjetljiv je na niske temperature pa se kod nas na otvorenom uzgaja duž Jadrana dok se u kontinentu uzgaja kao lončanica koja se tijekom hladnijih mjeseci unosi u kuću. Može podnijeti do –5 °C, a kratkotrajno čak do –10 °C. Dobro podnosi gradska onečišćenja i nalete vjetra. Vrlo je otporan na sušu premda vlažna tla i navodnjavanje stimuliraju rast. Što se tiče hranjivosti tla, nema velikih zahtjeva. Uspijevat će i na siromašnim, pjeskovitim, suhim tlima.

Kako bi oleandar svojim bujnim grmom i mediteranskom ljepotom izazivao divljenje i uljepšavao svaki prostor, dobro je slijediti iduća tri savjeta za uzgoj te očaravajuće biljke.

Oleandar se sadi u proljeće u ilovasto, dobro drenirano tlo, na osunčani položaj. Ako se sadi u posude, one moraju biti dovoljno duboke da oleandar može razviti korijen. Kako bi održao lijep, grmolik oblik biljke, preporučuje ga se nakon cvatnje orezati, prikraćujući prošlogodišnji rast biljke.

Oleandri vole mnogo vode što se može vidjeti i po latinskom imenu roda Nerium, što dolazi od grčke riječi nerion, a označava vodu, vlagu. I na svome prirodnom staništu oleandri dolaze u vlažnim dolinama te duž riječnih nasipa. Međutim, oleandri mogu podnijeti i sušu. Kod zalijevanja biljaka u posudama treba osigurati dovoljno vlage od proljeća do jeseni, a zimi tlo treba održavati gotovo suhim.

Najjednostavnije se razmnožava reznicama tako da se uzmu vršni ili postrani izboji koji ne nose cvatove (oko 20-25 cm) i koji su malo odrvenjeli pri bazi, uklone se listovi na donjem dijelu izboja i stave u staklenku s vodom (u koju je dobro staviti nekoliko komada drvenog ugljena).

Rezidba

Rezidba se sastoji u skidanju suhih grana i uvelih cvjetova. S vremena na vrijeme može se prakticirati oštrije obrezivanje kako bi se oživjeli stariji primjerci. U tom slučaju, grane se moraju rezati 15-25 centimetara od baze. Mjera opreza koju je potrebno poduzeti je zimska zaštita mladih biljaka. Bolje je nastaviti s malčiranjem podnožja grmlja od suhog lišća i pokrivanjem biljke prozračnom plahtom. U područjima s blagom klimom, oleandri najbolje uspijevaju na otvorenom terenu uz druge mediteranske biljke za živicu, poput agruma, agapantusa i jorgovana. Ove biljke uljepšat će živice i rubove, stvarajući doista evokativnu atmosferu.

Je li otrovan?

Najizrazitija karakteristika ovog grma je njegova otrovnost: oleander je otrovna biljka koja sadrži kardioaktivne glikozide, zvane kardenolidi, u svim svojim dijelovima (nadzemnim i drugim) koji mogu promijeniti srčani ritam i prouzročiti aritmije. Nerijetko se može pročitati o slučaju trovanja, pogotovo kada su u pitanju djeca. Stoga je bitno s oleandrom postupati oprezno, izbjegavati spaljivanje ili korištenje dijelova biljke u bilo koju svrhu. Početni simptomi trovanja oleanderom uključuju povraćanje, koje može ograničiti apsorpciju toksina, nakon čega slijede poremećaji srčanog ritma kao što su sinusna bradikardija i ventrikularne aritmije. U slučaju trovanja, nužno je odmah kontaktirati liječnika, koji može dati konkretne savjete i primijeniti raspoloživi protuotrov za liječenje trovanja.