»Na dobro van došla Badnja veče!«

Rođenje Isusa Krista – Božić kršćanski svijet slavi od davnina, a dan Isusova rođenja smatrao se i početkom nove godine. Brojni običaji i vjerovanja, koji su vezani za taj omiljeni kršćanski blagdan, i dalje se čuvaju i poštuju u zadarskom zaleđu. Na očuvanju božićnih običaja i tradicije rade i u KUD-u Radovin, jednom od najpoznatijih i najaktivnijih društava iz mjesta s oko pet stotina stanovnika u općini Ražanac. Prema riječima Ivice Dundovića, voditelja društva i istinskog zaljubljenika u tradiciju, božićni blagdani imaju posebno mjesto u godišnjem krugu običaja.

Pepeo od badnjaka ukopavao se u vrt

– Božić se smatrao najuzvišenijim blagdanom, pripreme su trajale mjesecima ranije. Iako se živjelo teško, za taj dan nije ničeg falilo i svi su, barem na kratko zaboravili svoju surovu svakodnevicu, govori nam Dundović, ističući kako se čak mjesec dana prije Božića sjekao hrast, koji se palio na Badnju večer.

– Tri komada hrasta, obično cera, dužine otprilike oko dva metra, posjekla bi se mjesec ranije i držala oko kuće da se suše. Na Badnji dan, gospodar kuće sa sinovima unio bi ih u dom uz riječi: »Dobra veče! Na dobro van došla Badnja veče! Na dobro van doša Božić, Stipanja, Ivanja, Mladinci, Mlado lito, da nan rodi novo žito.« Ukućani bi na to odgovarali: »Bože daj«, objašnjava Dundović, dok Krsto Beretin dodaje kako je domaćica u tom trenutku posipala badnjak, na putu do ognjišta.

– Badnjaci su gorili kroz sve božićne dane te ih se nije smjelo dirati. Zadnji ugarci ostavili bi se za ložiti na Novu godinu i Tri kralja, a pepeo se ukopavao u vrt, priča Beretin.

Ni metla u kući nije radila…

– Nakon stavljanja badnjaka na ognjište, molili su svi ljudi oko njega, a obavezno je uslijedila posna večera uz neizostavne fritule. Sve se kadilo tamjanom, a u kući je stajala svijeća ubodena u zrnje raznih žitarica. Po završetku večere, svijeća se gasila kapanjem kruha umočenog u crno vino, pojašnjava voditelj radovinskog KUD-a, dok je Zorko Bolonja naglasio kako se zrnje nakon Božića davalo kokošima i drugim životinjama kao hrana.

Božić, kao središnji i najsvetiji dan provodio se u krugu obitelji, bez ikakvih poslova, a čak ni metla u kući nije radila do Svetog Stjepana.

– Obiteljski se išlo na ponoćku i božićnu misu, a nikakav rad nije dolazio u obzir. Kroz božićnu osminu, svaki dan se igralo kolo, okupljalo se po kućama i dvorovima, družilo se uz pjesmu i dobru kapljicu, priča nam Dundović, dodajući kako običaje treba sačuvati od zaborava jer su dio našeg identiteta i kulture.