Unatoč »mirisu« rata u Siriji nisu osjećale strah, fascinirala ih gostoljubivost i povijest

Doživljavanje različitih kultura može biti poučno, inspirativno i prosvjetljujuće. Jedan od najboljih načina za učenje o drugim kulturama je kroz putovanja u razne zemlje. Putovanja povećavaju naše znanje, proširuju naše vidike te nam daju novu perspektivu života. Pomažu nam naučiti povijesne i geografske činjenice brojnih mjesta, a također su od velike koristi za naš osobni razvoj.

Iz svih tih razloga velik broj ljudi uživa u putovanjima i upušta se u njih koliko god je u mogućnosti. Tako su i dvije profesorice Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Željka Šiljković i izv. prof. u miru Teodora Vigato, velike zaljubljenice u putovanja i koriste svaku moguću priliku kako bi posjetile neku novu državu.

Brojni ljudi biraju putovati u atraktivne i poznate destinacije, no ove dvije profesorice se najviše vole upuštati u neobična putovanja, a posljednje takvo im je bilo nedavno kada su na desetak dana posjetile jednu od najstarijih i kulturno najbogatijih zemalja Levanta – Siriju. S obzirom na to da je većini ljudi sirijski način života nepoznat, odlučili smo kroz razgovor s profesoricama s Odjela za geografiju naučiti nešto više o sirijskoj kulturi, običajima i svakodnevici.

Posjetile razne gradove i sela

– Planirale smo ići na sjeveroistok Turske, međutim, u to vrijeme je došlo do napada Turaka na Kurde, pa nam se to učinilo riskantno i odlučile smo putovati negdje bliže. Nekako nam se Sirija učinila najzgodnija, a taman se i otvorila za turiste koji su napokon mogli slobodno dolaziti, doduše ne u velikom broju, objasnila je Šiljković dodajući da su od zemalja na tom području već posjetile Iran, dok je ona individualno posjetila i Izrael.

Unatoč dugotrajnoj krizi i teškoj političkoj situaciji u Siriji, Šiljković i Vigato nisu bile zabrinute oko ovog putovanja te se ni u jednom trenutku svog boravka u ovoj interesantnoj zemlji nisu osjećale ugroženo.

– Uopće me nije bilo strah, doživjela sam rat u Zadru tako da znam da svaki rat ima svoje zakonitosti. Ako se puca na jednom mjestu, onda je mirno na drugom mjestu. Mi smo išle preko agencije, tako da sam znala da nas neće poslati na riskantna mjesta. Osim toga, informirale smo se i za vrijeme našeg putovanja nije bilo nikakvog pucanja, objasnila je Vigato te naglasila da bi znale čak i noću izaći u šetnju bez ikakvog straha.

– Što se tiče samog procesa putovanja, putovale smo preko njihove agencije. Obično kad idemo na putovanja nastojimo izabrati domaću agenciju iz zemlje u koju dolazimo te biramo koja je najkvalitetnija. Tako smo napravile i za Siriju u koju se ni ne može doći samostalno bez agencije, svako malo se nalazi neki »checkpoint« na kojem je potrebno pokazati propusnicu, i tako dalje, kazala je Šiljković dodajući da je agencija preuzela potpunu brigu o njihovom prijevozu i rješavanju propusnica.

Profesorice su posjetile razne gradove i sela diljem Sirije iz kojih su izašle pune novih doživljaja i priča, a imaju i favorite među posjećenim mjestima.

Norije u gradu Hama i »Dolina kršćana«

– Najviše volim norije u gradu Hama, one su me oduševile. Bile smo kratko u tom gradu, no stvarno je bilo predivno. Imala sam osjećaj kao da sam u nekakvoj oazi mira u zelenilu. Norije su očuvane, život teče mirno, ima puno domaćih turista koji dolaze u šetnju uz rijeku Orontes. Prepuno je kafića i restorana, imate osjećaj kao da ste ušli u neku novu Siriju – možda onakvu kakva je bila u prošlosti ili kakva će biti ponovno u budućnosti, opisala je Šiljković te dodala da je grad Hama bio kratki predah od razrušenih dijelova Sirije, a Vigato je jednaki kratki predah doživjela u tzv. »Dolini kršćana« te je opisala Siriju kao izuzetno gostoljubivu i predivnu zemlju punu prijateljski raspoloženih ljudi.

– Ljudi su stvarno prekrasni, srele smo brojne zanimljive i pristupačne stanovnike. Svi su jako ljubazni, a imam i primjer za to. U Damasku sam zabunom otvorila pivo i krenula ispričati to konobarima, a Željka im je tada rekla da nema veze što sam ga otvorila jer mi je danas rođendan. Nakon deset minuta, oni su se vratili s čak dvije rođendanske torte za mene, ispričala je oduševljena Vigato.

Šiljković nam je opisala kako izgleda sirijski način života.

– Njima dan uglavnom počinje oko devet sati ujutro i traje do kasno u noć. Kada je jako vruće oni se povuku i uopće ih nema po ulicama, manje više su u parkovima ili uz rijeku. Međutim, život kreće čim navečer zahladi, tada su ulice prepune, oni zapravo žive noću. Najviše se skupljaju ispred džamije. Zanimljivo je što nemaju klasične kafiće u kojima se sjedi, već kavu piju na ulici, rekla je Šiljković te je opisala način na koji su i one uspjele postati dio njihove svakodnevice.

– Bile smo u jednom selu u kojem smo otišle do trgovine. Djeca su se odmah skupila oko nas i počela pričati s nama. U jednom trenutku smo sjele na zidić i imale smo osjećaj kao da smo u nekakvoj sredini koja nam je skroz bliska, sjedile smo opušteno, kao u nekom starom dalmatinskom selu. Uronile smo u njihovu svakodnevicu i postale dio nje u tom kratkom periodu, ispričala je Šiljković.

Sirija poput feniksa

Što se tiče izgleda gradova i ulica, profesorice su objasnile da su svi sirijski gradovi zapravo spoj Mediterana i arapskog utjecaja uz turske elemente. Prema njihovim riječima, stari dijelovi grada sastoje se od uskih i kamenih ulica u kojima vrvi život. Posjetile su brojne gradove, no ulazak u pojedine dijelove zemlje je bio zabranjen.

– Nismo smjele ući u pojedine dijelove u kojima se još uvijek nalazi teroristička skupina, to su zabranjeni dijelovi i nije pametno zadržavati se u njihovoj blizini. Jedan takav primjer je pokrajina Idlib. Na granicama s tom pokrajinom ne stoji ni vojska ni policija, jednostavno se zna da se tamo ne ulazi kako bi se zaštitilo turiste da im se nešto ne dogodi, objasnila je Šiljković dodajući da u toj zemlji ima općenito jako malo turista.

Profesorice su svjedočile teškim scenama razrušenih kuća, zgrada i ulica.

– To nije samo jedna srušena kuća, ima ih jako puno i moram priznati da to nije ni ugodno ni lako vidjeti. Mene je najviše dirnula Palmira – tamo nema ljudi, sablasno je, prazno, nigdje ničega, a vidi se da je nekada bilo života i da je to bilo pravo turističko mjesto. Toliko se toga srušilo tamo da sam na neki način osjetila prolaznost svega i svih civilizacija, kazala je Vigato.

– Sirija je jedna od najkulturnijih i najciviliziranijih zemalja kroz povijest. Kroz nju su protutnjale stotinu različitih vojski i hordi, zaprepasti vas količina mržnje koja je sve to uništila, zapravo je neshvatljivo da može postojati tolika nemjerljiva mržnja. Međutim, Sirija se zapravo kroz cijelo to vrijeme obnavlja poput nekakvog feniksa, uvijek iznova niče. Ja sam optimistična oko njihovog feniksa – mislim da nije nestao, vjerujem da će se vratiti, samo je bitno da se nitko izvana ne miješa u Sirijce i da ih se pusti da žive na miru, zaključila je Šiljković.

Na kraju ovog ugodnog razgovora, ove dvije simpatične profesorice savjetovale su svima koji bi htjeli jednog dana putovati u Siriju da se najprije dobro informiraju te da dođu na to područje sa što manje europocentrizma. Njihovo iduće putovanje je već u procesu planiranja, neke od ideja za sljedeću destinaciju su Alžir i Uzbekistan, no, kažu, moraju se još dogovoriti, a mi nestrpljivo čekamo čuti dojmove čim se vrate u Hrvatsku!