Sirija je izuzetno gostoljubiva zemlja puna fascinantne prošlosti

Zanimljivo putopisno predavanje puno zapisa o fascinantnoj prošlosti jedne od najstarijih i kulturno najbogatijih zemalja Levanta održano je jučer u Multimedijalnoj dvorani na Novom kampusu.

Naime, prof. dr. sc. Željka Šiljković i izv. prof. Teodora Vigato predstavile su svoje impresije s nedavnog putovanja u Siriju zahvaljujući organizatorima Hrvatskom geografskom društvu Zadar i Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru.

Propusnice provjerava vojska

Uz opširne zapise o nevjerojatnoj prošlosti ove zemlje, predavačice su pričale i o tragičnim događajima i naporima da ratom opustošena zemlja i njen narod ponovno stanu na put društvenog i ekonomskog razvoja, ali i o nizu zanimljivih događaja i dojmova u raznim gradovima i selima te susreta s gostoljubivim narodom.

Tako su predavačice velikom broju okupljenih ljudi opisale sirijski način života, način odijevanja, njihove običaje te izgled gradova i ulica.

– Iako put do Sirije ne iziskuje puno vremena, to je jedna od destinacija u koje se putuje tek u mirovini. To je bio i naš plan, međutim, izbila je kriza zbog koje se par godina nije moglo putovati u tu državu. Prije dvije godine se ponovno otvorilo, predložile smo jedna drugoj otići tamo i eto, otišle smo i sada imamo zanimljivu priču, izjavila je Željka Šiljković te istaknulal kako je Sirija je inače izuzetno gostoljubiva zemlja.

– Nismo imale nikakvih problema i nismo se ni u jednom trenutku osjećale ugroženo. Međutim, ne možete se slobodno šetati po toj državi. Na puno mjesta se nalazi »check point« na kojem se mora pokazati propusnica kako bi se slobodno išlo dalje, a to najčešće provjerava vojska, kazala je Šiljković.

Damask i Dioklecijanova palača

Dok je profesorica Šiljković najveći dio svog predavanja posvetila povijesnim i geografskim činjenicama, profesorica Teodora Vigato je pričala o svojim dojmovima putovanja te o iskustvima s ljudima koje je srela u ovoj zanimljivoj državi te je, između ostalog, na slikovit način opisala sirijski glavni grad Damask.

– Damask me podsjeća na bilo koji mediteranski grad s uskim ulicama, a najviše me podsjetio na Dioklecijanovu palaču u Splitu. Njihovo glavno sastajalište je centar grada u kojem se nalazi džamija. Cijeli život se odvija točno ispred te džamije, tamo se sastaju i druže. Primijetila sam različit način odijevanja žena – nema tipičnih arapskih žena, većina ih nosi marame, međutim, donji dio odjeće nije nužno po njihovoj vjeri nego nose uske traperice, tajice, kratke košulje…to je neka blaža varijanta muslimanskog načina odijevanja, kazala je Vigato.

Obje profesorice su izuzetno zadovoljne svojim iskustvom putovanja u ovu državu. Upoznale su brojne zanimljive ljude, novu kulturu te posve drugačiji način života.