Cjepivo AstraZenece prvo se izbjegavalo, a sad je i odbačeno. Doznajemo što je presudilo

Isporuka ovog cjepiva izvan EU-a obustavljena je već i ranije. Ono nije dostupno za upotrebu u Australiji od ožujka 2023., iako je njegova upotreba već bila ukinuta u lipnju 2021. godine zbog široke dostupnosti novijih cjepiva.

Izvjesni rizik

Iako se ovo adenovirusno cjepivo općenito pokazalo sigurnim i učinkovitim, nosilo je rizik od rijetke, ali ozbiljne nuspojave – tromboze s trombocitopenijom. Taj rijedak sindrom javljao se kod dvije do tri osobe na 100.000 cijepljenih, a u svijetu je rezultirao s više smrtnih slučajeva.

U Hrvatskoj je jedan smrtni slučaj i službeno potvrđen kao »vjerojatna« posljedica cijepljenja AstraZenecinim cjepivom. Stručnjaci, međutim, ističu kako slučaj AstraZenecinog cjepiva ne znači da će mRNA cjepiva »izgurati« adenovirusna cjepiva kao manje sigurna, jer i ona imaju svojih prednosti.

– To je cjepivo pokazalo više neželjenih i težih učinaka nego druga cjepiva protiv COVID-19, mRNA cjepiva su se ipak pokazala boljim i sigurnijim. U pogledu imunosti, AstraZenecina cjepiva bila su dobra, ali javljali su se tromboembolijski događaji jer je to cjepivo u ljudi s jednim genetskim poremećajem izazivalo da nakon kontakta s takvim adenovirusima dobiju trombozu.

Naročito su u mlađih žena znali biti zahvaćeni venski sinusi glave, što je onda vodilo u teško stanje, ponekad i smrtni ishod, podsjeća riječki imunolog, prof.dr. Zlatko Trobonjača. Iako je AstraZenecino cjepivo bilo dobro i učinkovito, zbog takvih situacija se izbjegavala njegova primjena, a na kraju je i odbačeno.

Ipak, Trobonjača ističe kako adenovirusna cjepiva i dalje imaju svoje važno mjesto u medicini, i ne treba očekivati da će ih nova generacija cjepiva jednostavno izgurati iz upotrebe. Adenovirusna će se cjepiva, kao i lijekovi na tom principu, tvrdi imunolog, i dalje koristiti.

Razvitak znanosti

– Imate slučaj da se virusom sličnim adenovirusu unosi gen u liječenju ALS-a (Amiotrofična lateralna skleroza) kod djece. Novi lijek, koji se primjenjuje umjesto Spinraze, djeluje na tom principu. Koristi se adenovirus koji zarazi neuron, neuron zarazu unese u gen koji kodira protein odgovoran za preživljavanje neurona, i na taj način, ovisno koliko se neurona inficira, usporava se razvoj bolesti.

To je težak postupak, mora biti strogo kontroliran, nosi svoje rizike, i nije trajni, može samo usporiti napredovanje bolesti. Uz to, riječ je o izuzetno skupoj terapiji, ali se za razliku od Spinraze može dati svoj oboljeloj djeci, ističe Trobonjača.

U mnogim bolestima ide se k tome da se u organizam unose geni kao genska terapija, a najbolji nositelj gena je virus koji ima mogućnost ulaska u stanicu, samo ga treba usmjeriti na točno određeni tip stanica gdje želite da se taj gen unese, tumači imunolog.

– Ako imate gen u stanici, imate funkcionalnu stanicu i proizvodnju nekog proteina ili enzima koji nedostaje. Tako se u cjepivima unosi genska šifra da bi stanica proizvodila protein protiv kojeg želiš da se stvori imunost.

To se želi postići i s rakom, da u stanicu unesemo gen koji kodira određeni protein tipičan za određenu vrstu raka, i da se onda stvori imunost protiv tog proteina koja bi ubijala i stanice raka koje bi imale takav protein. To je smisao cijepljenja protiv raka, zaključuje dr. Trobonjača.

Prednosti i nedostaci

– Nisu svi uzročnici bolesti isti. Tako mRNA cjepiva možete primijeniti za viruse, možda čak i za rak. Ali za neke druge uzročnike, tipa malarije, gdje imate plazmodijum malarije, što je potpuno drugi uzročnik, a ne virus, pitanje je može li se primijeniti mRNA cjepivo.

Možda može, ali je puno teže iskonstruirati takvo cjepivo, nego kad je uzročnik virus, objašnjava. Problem je, kaže, u naboju na ovojnici adenovirusa u AstraZenecinom cjepivu koji je dovodio do takvih tromboza. Adenovirusi, naime, imaju različite električne naboje na svojim ovojnicama, pa kad bi se našao neki tip adenovirusa koji nema naboj, ne bi izazivao takve neželjene učinke.