KONAC DJELO KRASI Zadranka Matea Ljubanović u Norveškoj ispisuje uspješnu poduzetničku priču

Da sreću i uspjeh nije dovoljno tražiti, već ih treba stvarati, govori poslovna priča Zadranke s norveškom adresom, Metee Ljubanović. Nije, kaže, rodnu grudu napustila u potrazi za boljim životom, ali ga ipak gradi vlastitim rukama – u najdoslovnijem smislu.

Pokretanje biznisa

U jeku pandemije i lockdowna Matea je jadransku obalu zamijenila fjordom, preselivši se u Norvešku. Ondje je sašila prvu turu jastuka od heljde. Jastuk po jastuk, izrada se polako pretvorila u posao pa danas Matea stoji iza brenda Zen pute, u prijevodu zen jastuk, a svoje proizvode plasira na norveško tržište putem weba.

– Upravo je selidba na drugi kraj kontinenta bila okidač za stvaranje heljdinog jastuka. Naime, baš takva dva jastuka morala su biti ostavljena u Zadru, budući da bi zbog svojih dimenzija zauzimala previše prostora u ograničenoj avionskoj prtljazi, priča nam Matea kako je sve počelo.

Međutim, ako će Matea daleko od svojih kušina, neće misli o dobrom kušinu daleko od nje, stoga im je zamjenu odlučila potražiti u novoj domovini.

– Proizvodi koje sam pronašla nisu zadovoljili moje potrebe, ni dimenzijama, ni cijenom, pa sam uzela konac u svoje ruke te pronašla nišu u kojoj će nastati moja poduzetnička priča. Šivanjem jastuka se bavim od trenutka kada mi je na pamet došla ta ideja da bih trebala početi ispunjavati svoje snove, a ne tuđe, što pripisujemo krizi srednjih godina. U jednom trenutku kad dođeš u neke godine, a ja ih sad imam 47, shvatiš da postoje dvije vrste ljudi: oni koji prate svoje snove i oni drugi koji ispunjavaju tuđe. Onda se postavlja ono legitimno pitanje tko sam ja od tih dvoje i što bih ja htjela. Splet sretnih okolnosti doveo me je do toga da iskoristim tu priliku koja mi se ponudila i koju sam, u krajnjoj liniji, ja nekako iskreirala te sam se prihvatila poduzetništva u njegovoj punini, sa svim što ono nosi. Ova moja priča sada, zajedno s edukacijom za pokretanje posla, traje od šestog mjeseca, govori nam novopečena poduzetnica o svojoj motivaciji da se baci u avanturu pokretanja vlastitog poslovanja.

Matea Ljubanović

Oku i vratu ugodni

Potaknuta uvjerenjem da je dobar san neophodan aspekt kvalitetnog života, nazvala je jednu tvornicu koja proizvodi brašno od heljde i raspitala se o mogućnostima nabavljanja heljdinih ljuskica. Bacila se potom na šivanje i proizvela desetak prvih primjeraka jastuka koje je podijelila prijateljima. Osim nastavka same proizvodnje i prolaženja edukacije o vođenju poslovanja, bilo je nužno i educirati tržište o heljdinim jastucima, budući da mnogi nikada nisu ni čuli za njih.

Osim što su oku i vratu ugodni, Zen pute proizvodi imaju karakteristike koje klasičnim jastucima nedostaju, što nam je zorno prikazala njihova kreatorica.

– Heljdin jastuk ima svojstva poput kinetičkog pijeska, kao playdough kojeg djeca stave u neki kalup pa onda on takav ostane, a kada ga takneš se raspe. Takva svojstva ima i jastuk od heljde. Heljdine ljuske su konveksne, relativno su tvrde, a iznutra imaju polutke između kojih može strujati zrak i to omogućuje jastuku da ima to neko kinetičko svojstvo. Ti kad legneš na taj jastuk, on se namjesti točno po tvom obliku tijela. Znači, pritisak je raspoređen na svim točkama jednako. Kako god legneš na njega, tako se on namjesti prema tebi. Ja sam uvijek imala problema s kušinima koji su bili ili previsoki ili preniski ili pretvrdi i trebalo mi je nešto što ima upravo svojstva koja ima ovaj jastuk. Znam da možda zvuči suludo, ali ja ne znam bi li sad kušin od heljde zamijenila za bilo što drugo na svijetu. Još ako mi u jednom trenu donese i lovu, ja sam na konju, simpatično primjećuje naša sugovornica.

Pomoć države

No, koliko god jastuk od heljde bio zanimljiv i kvalitetan proizvod, on nije Matein krajnji cilj. Idući je korak proizvodnja senzornih deka. Radi se o dekama koje su inače otežane staklenim granulama ili šljunkom i koje, svojim dubokim pritiskom, djeluju terapeutski i umirujuće na hipersenzibilne osobe. Posebno se preporučuju djeci s autizmom, Aspergerovim sindromom i ADHD-om. S obzirom da je sirovina koju koristi sama po sebi teška, proizvodnju heljdinih senzornih deka Matea vidi kao svoj obol djeci s teškoćama i njihovim roditeljima.

Priznaje nam kako sama ne bi uspjela baciti se u poduzetničke vode te ističe kako joj je poticajno okruženje predstavljalo olakotnu okolnost od samog početka.

– Pronašla sam udrugu Her space koja radi neke dobre stvari, posebno za inkluziju doseljenika. Udruga daje mogućnost da čak i na lošem engleskom pratiš edukaciju koja te upoznaje sa zakonima i informacijama koje su bitne za znati kada pokrećeš svoj posao. Nakon završene edukacije oni ti nađu mentora. Ja sam imala ludu sreću što je čovjek koji nas je koordinirao meni pronašao gospođu Anitu Hegge koja mi je i dandanas mentor i koja mi je onaj dio koji mi nije bio jasan, a to su biznis planovi, ekonomija i poduzeće, pojasnila i vodila me dok sam stvarala svoj biznis plan. Onda sam ja taj plan aplicirala prema državi koja mi je omogućila godinu dana nesmetanog rada. Oni me zapravo trenutno financiraju i ja sam oslobođena od te traume da moram pokrenuti posao pod hitno, odnosno daju mi početno vrijeme koje mi treba da se sve to skupa uigra, komentirala je Matea norveške državne poticaje za male novoosnovane firme.

»Motivacijski govornik«

Nipošto ova poduzetnica nije deluzivna u svojim očekivanjima te je svjesna kako je njen biznis tek u začetku.

– Da se razumijemo, ovo je priča koja je tek počela. Trebate me zvati za godinu dana i provjeriti je li ovo sve propalo ili nije i jesam li uspjela na ovom putu. Zapravo 92% malih startupova propadne, uz smijeh nam Matea govori kako se istoga datuma iduće godine trebamo čuti, »da vam javim di sam«. Ipak, neki će reći da svi vizionari, koliko god njihovi pothvati bili mali ili veliki, dijele određenu dozu »zdrave ludosti«.

– Ako netko o meni pomisli da sam potpuno luda što sam ušla u ovu priču, to je za mene super jer ako netko stvarno misli da sam ja luda i da paralelno s tim nešto radim, to znači da nečemu valjam. Činjenica je da ako svi misle da si super i krasan, znači da nešto stvarno nije u redu s tobom. Mora postojati nešto u tebi drugačije od drugih ako želiš nešto svoje pokretati, komentira Matea nužnost elementa nekonvencionalnosti u dobroj poslovnoj priči, ali napominje kako se nipošto ne smatra posebnijom od drugih.

– Ljudi uvijek vide samo 30% drugog čovjeka. Ljudi nas nikad ne vide onako kako mi sami sebe vidimo. Možda netko s druge strane mene vidi kao tu neku nahajpanu poduzetnicu, a to nije ni blizu stvarne slike. Ja imam, jednako kao bilo tko drugi, dane kada pomislim što mi je ovo trebalo i da sam mogla negdje raditi od 9 do 17. Onda se sjetim da sam ja bila strašno nesretna radeći od 9 do 17. Ja ne mislim da sam pametnija od nekoga tko tako radi, niti da sam sposobnija. Ja samo znam da me je ta opcija činila duboko nesretnom. Kad razmisliš o tome da imaš još nekih efektivnih 20 godina života koji će proći u tren, onda se zapitaš je li to stvarno dobra opcija za tebe, priča nam ova Zadranka s norveškom adresom te kroz šalu zaključuje da je trebala postati motivacijski govornik.