Trener mlađih pionira Dragovoljca: "Gradski momci su malo frajeri, a oni sa sela poslušniji"

Sve je više pozitivnih primjera, kako klupskih, tako i trenerskih u blizini Zadra. Na jednu stranu od Zadra to je Sabunjar iz Privlake, dok na drugoj prednjači Dragovoljac iz Poličnika. Profitirao je Poličnik posljednjih nekoliko godina što ekonomski, što kulturno, što sportski, a najveći doseg postigli su u nogometnom kontekstu. Za to jedan od zaslužnijih je Josip Bašić, trener u klubu, kapetan seniorske momčadi, dušom malonogometaš, ali i obiteljski čovjek.

– Sve je samo stvar dobre organiziranosti. Uz sve ovo navedeno još i radim. Srećom, radno vrijeme je od ponedjeljka do petka ujutro i vikendima sam slobodan, tako da stignem biti na »sto« strana. Radim do 16 sati, u 16:30 imam trening s mlađim pionirima, onda je u 18 trening seniorske momčadi Dragovoljca i u 20 sati sam imao trening za malonogometnu momčad Jezera, u Prvoj HMNL. Još se u to sve uključila i Murvica u Prvoj malonogometnoj ligi Zadarske županije. Zna se dogoditi da dođem kući poslije 22 sata »mrtav umoran«, ali drugi dan sve ispočetka. Nije toliki problem sve to zajedno kada uživate u tome svemu – započeo je Bašić.

Kvalitetna priča

Posljednjih pet godina Škola nogometa Dragovoljca doživjela je procvat. Taj epitet potvrđuje i Bašić, koji je u klubu posljednjih osam godina.

– Moji su iz Ruplja, sela koji je u sastavu Općine Poličnik. Tako da sam povezan od malih nogu s Poličnikom. Općina je prilično bogata, imamo dvije industrijske zone, a novac koji se ulaže u sport stvarno nije malen. U klubu se radi kvalitetno. Prije pet godina imali smo 40-ak djece, danas imamo preko 100. Jedino mjerilo takvog porasta je rad, i to kvalitetan rad. Trenutačno imamo pet mlađih generacija i seniorsku momčad. Za nas je trenutačno to dosta dobro, naravno da želimo probati više, no ovo je proces koji traje – objasnio je Bašić reflektirajući se na svoju selekciju mlađih pionira.

– Radim s njima otkad su bili papaline. Poznajem ih »u dušu«, znam koje igrače motivira malo stroži način, koje to demotivira. Svako dijete je zasebno i po ponašanju i po svemu drugome, tako da nema nekog općenitog pristupa. Lakše mi je pristupati njima i oko njih jer sam otac, stoga nije mi strano boraviti među djecom. Odgoj je odgoj, kako učim svojeg sina kod kuće, tako nastojim i djecu na treningu. Znaju reći roditelji i dječaci koje sam prije trenirao da sam strog trener, no volim red. Volim s njima i otići na kupanje i u kino na film, odvest ih na izlet, proširiti malo priču da nismo samo igrač i trener, nego i neki prijatelji, da sam im primjer i netko u koga se mogu pouzdati.

S obzirom na to da se radi o klubu malo izvan grada Zadra, dolazi do miješanja djece iz grada i sa sela, a tu se u izvan nogometnim stvarima razlikuju.

– Prvo i osnovno raditi s djecom je zanimljivo, puno više nego raditi s odraslima. Što se tiče dječaka iz grada i sa sela, još uvijek vrijedi ona »starinska« podjela, koliko god govorimo o modernim generacijama. Dječaci iz grada su često frajeri, ali uvijek se može s njima izaći na kraj. Oni sa sela više su privrženiji treneru i poslušniji. Vide se razlike u odgoju i pristupanju treninzima. U nogometnom aspektu nema prevelikih razlika, talenti su slični – kazao je Bašić.

Mnogobrojni sastanci

Mnogo mladih obitelji otišlo je iz vreve grada u obližnji Poličnik, što je indirektno pomoglo razvoju kluba. Osim toga, klub je osigurao i prijevoz na treninge.

– Najviše djece imamo iz Sinjoretova, Ploče, Smiljevca…kvartova na izlazu iz grada. Imamo svoj prijevoz koji ide iz Zadra u Poličnik, tako da se djecu dovozi i odvozi s treninga. Tu smo jako puno pomogli roditeljima koji teško stignu odvesti svoju djecu na trening na Višnjik ili Stanove. Živim u Zadru, imam sina od devet godina koji isto trenira u Poličniku. Da mislim da ne radimo dobro ili da mi ponekad i organizirani prijevoz ne pomogne, ne bih ga doveo u klub. Zadar ima dosta klubova s dobrim trenerima, no i mi radimo jako dobro. Naš klupski rast to pokazuje – istaknuo je Bašić.

Puno sreće, za razliku od mnogih drugih, imali su predstavnici kluba u razgovorima s Općinom i načelnikom Davorom Lončarom, koji su ujedno i glavni financijeri kluba.

– Događa nam se da su u Općini ljudi koji vole sport. Hvala Bogu, nakon tolikih sastanaka i razgovora načelnikom i ljudima koji imaju određenu moć, uspjeli smo im dokazati da je ulaganje u djecu najvažnije. Svi klubovi moraju imati određeni broj mlađih kategorija kako bi seniori mogli igrati. Onda se tu događa da mnogi klubovi slože minimum kategorija, samo da seniori mogu igrati i nije ih briga. Mi smo shvatili da se mora upravo u mlađe generacije ulagati, kako bi danas-sutra imali stabilan seniorski sastav. Svi mi imamo »rok trajanja«, ja prvi. Imam 31 godinu, neću još dugo moći igrati, a tko će me zamijeniti ako neće neko dijete iz kluba. Teško da ćemo moći dovesti neko pojačanje. Kao i velika većina županijskih klubova ovisimo o »našoj djeci«. Napravili smo zdravo temelje za budućnost kluba. Sva sreća da su to u Općini shvatili na vrijeme i dali nam priliku – objasnio je Bašić dodajući kako to da se u ove procese nije krenulo ranije.

– Jako je jednostavno. Ljudi prije nisu ulogu trenera i mlađih kategorija shvaćali ozbiljno. To je bilo »tamo nešto«. Nažalost u našoj županiji još uvijek nas je malo klubova koji tako razmišljaju, ali pomaci su konstantni, to je najvažnije – zaključio je Bašić.

Nova velika ulaganja

Dragovoljac je jedan od rijetkih lokalnih klubova koji se može pohvaliti s dva terena, no na tome ne staju.

– Trenutačno imamo teren s umjetnom travom veličine za mali nogomet, u planu je još jedan s umjetnom travom i to pravih dimenzija. Krećemo i u proširivanje i natkrivanje tribina, stavljanje atletske staze i malu teretanu. Radimo na pravom sportskom centru, za kojeg vidimo da postoji potreba, kako radi nas tako i općenito mještana kojih je sve više i više. HNS nas je i odabrao za domaćine Turnira Hrvoje Ćustić, nije to slučajno. Ne bi HNS nekoga odabrao tek tako, nego ako vidi da taj netko živi nogomet.