Vesna se očekivala ogrlicama od zvončića i crvenim jajima

Vesna, prema staroslavenskoj mitologiji, božica je proljeća i plodnosti. Ujedno je i božica ljubavi i harmonije, poput Venere u rimskoj i Afrodite u grčkoj mitologiji. Vesna je kao božica proljeća nastajala iz smrti Morane i zime, a prema legendi, Vesnu, koja je pobjeđivala zimu, donosio je bog vjetra Stribog na krilima laganog povjetarca, dok ju je njen partner Jarilo, bog rata i proljeća, pratio u kozmičkom plesu. Vesnin život i Moranina smrt simbol je smjene godišnjih doba i kontinuiranog ciklusa umiranja i ponovnog rađanja. Suprotnosti dviju božica podupiru ideju da su Slaveni na svoja božanstva gledali kao na osobe koje, kao i svi “obični” ljudi, imaju osjećaje poput ljubomore, natjecateljstva i želje za moći.

Tijekom stoljeća, Vesnin povratak slavio se tijekom ožujka, odnosno na proljetnu ravnodnevicu, procesijama na poljima pri čemu su naši preci nosili Vesninu lutku okićenu cvijećem, dok se Moranina lutka spaljivala. Tada bi nastupio novi ciklus ili Nova godina. Vesne upravo zbog te legende svoj imendan slave na prvi dan proljeća 21. ožujka, unatoč tome što kao i ove godine, proljeće ponekad dođe dan ranije.

Foto: Pixabay

Simbol novih početaka

Simbolika Vesne povezana je s igrom, emocijama, mladenačkom ljubavlju i kreativnošću. Vesnu se smatra prelijepom ženom, punom života te plodnosti. Zbog njenog simbola plodnosti, grudi su joj uvijek prikazivane kao velike. Najčešće ju se prikazuje kao prekrasnu žena s cvijećem u kosi odjevenu u odjeću od trave, grančica, lišća i cvijeća, koja u lijevoj ruci drži buket. Na kažiprstu desne ruke joj stoji lastavica, a nerijetko grožđe i jabuke. Također, često je se prikazuje i kao nasmiješenu, bosonogu, nerijetko i nagu ljepoticu duge plave kose svijetlog lica i ružičastih obraza. Njezina pojava simbolizirala je uz plodnost i brak, zbog čega je često bila obožavana među mladencima. Njoj je posvećena i lastavica koja se smatrala božanskom pticom i vjesnicom proljeća zbog povratka u proljeće sa zimskih seoba.

Slaveni su vjerovali da Vesna, suprotno opasnoj Morani, pomaže ljudima i da u proljeće popravlja zimom narušeno zdravlje, usklađujući srce i razum. Time je ljude činila dobrima i blagima pa nije bilo prepreke za međusobnim poštovanjem i slogom. Vesnina simbolika novih početaka i rasta stoga je u skladu s proljećem, koje nosi buđenje prirode. Postoje i vjerovanja kako njezina blistava figura i živa energija označavaju pomlađivanje prirodnog svijeta. Njenim dolaskom nekada neplodna zemlja buja cvjetanjem, zelenilom i vitalnošću, upravo onako kako se i priroda budi u proljeće.

Foto: Luka Jeličić

Proljeće i Uskrs

Diljem slavenskih zemalja održavala su se živahna slavlja i rituali u čast Vesne i njenog donošenja proljeća. Ovi rituali služili su kao način izražavanja zahvalnosti za ponovno rođenje prirode i obećanje plodnosti. Ljudi su se okupljali kako bi plesali, pjevali i sudjelovali u tradicionalnim običajima koji mame Vesnin blagoslov. Dolazak Vesne u našim krajevima obilježavao se šarolikim običajima, od kojih su neki bili povezani i s Uskrsom. Djeca su oko vrata nosila ogrlice od zvončića, a uskršnja jaja su se najčešće bojala u crvenu boju koja je simbolizirala sunce, vatru i toplinu koju je sa sobom nosilo proljeće. Ta jaja su se uz kruh i vino poklanjala drugima.

Vesna u germanskoj mitologiji

Svoju Vesnu ima i germanska mitologija, od koje nastaje i danas pristuna tradicija bojanja jaja i simbolika zečeva povezana s Uskrsom. Ostara, poput Vesne, božica je proljeća i plodnosti. Legenda kaže kako je pronašla ranjenu pticu u snijegu te je pretvorila u zeca kako bi joj pomogla preživjeti zimu. Ta pretvora nije bila potpuna pa je zec mogao nesti jaja. Iz svoje zahvalnosti prema božici, jaja je ukrasio i poklonio ih joj na dar. Božici su se obojena i ukrašena jaja svidjela pa ih je odlučila podijeliti. Zec, kako bi udovoljio željama božice da i ljudi osjete veselje obojenih jaja, krenuo je po svijetu ostavljajući ih ljudima.