Za presudan posao u nasadima na raspolaganju još gotovo dva mjeseca

Maslina se na naše prostore vratila nakon Domovinskog rata na velika vrata. Godinama zanemarena i zapostavljana u socijalističkoj poljoprivredi, kada se smatralo da je to kultura za zabavu otočanima, pronašla je mjesto koje joj i pripada. Podignuti su brojni suvremeni maslinici koji su sada u punom rodu.

U tim godinama falilo je znanja i iskustva. Učili su kako maslinari, tako i stručnjaci. Sortiment maslina bio je najveći problem. U to vrijeme na gotovo 70 posto površina bila je zasađena autohtona sorta oblica koja je gubila bitku s introduciranim sortama. Tako je u posljednjih pet godina glavni posao postalo precjepljivanje sorte oblica na druge sorte.

Foto: Marijan Tomac

Osim izbora sorti, problem je rezidba maslina. Brojna predavanja i radionice dali su osnovno znanje maslinarima oko rezidbe i formiranja uzgojnog oblika. Okruglasta krošnja ili kako je maslinari vole zvati obrnuta otvorena umbrela, postala je osnova u uzgojnom obliku maslina. To je i opravdano, budući da je sorta oblica, koja je i najzastupljenija, u svojem prirodnom obliku grm u obliku kugle.

Problemi s berbom maslina

Starenjem maslina prirodi su drastično porasli, a ruku za berbu sve je manje. Brojna pomagala, prvenstveno ručni akumulatorski tresači postali su glavno pomagalo da se pobere bogati urod kakav je bio prošle jeseni. Ali u berbi su nastali problemi. Prvo, većina stabala je previsoka, tako da tresač nije mogao dohvatiti vrh krošnje, a na vrhu su najkrupniji plodovi s najvećim postotkom ulja. Drugi problem je gustoća krošnje i raspored grana, tako da tresač otežano radi često puta lomeći grane.

Zbog toga se maslinari sve više okreću uzgojnom obliku polikonična vaza. Ovaj uzgojni oblik se sastoji od debla visine jednog metra na kojoj se visini izdvajaju tri skeletne grane prvog reda pod kutom od 40 do 50 stupnjeva, da bi na kraju formiranja svaka od njih poprimila oblik stošca ili piramide.

Foto: Marijan Tomac

Masline koje su na rodu vrlo teško je prevesti iz jednog uzgojnog oblika u drugi bez drastičnih rezova. Zbog toga se kod podizanja maslinika treba odlučiti za uzgojni oblik. Kod polikonične vaze na visini od približno jednog metra izabiru se najbolje razvijene grane s idealnim položajem. Na početku se puste da slobodno rastu uspravno, a počinju se otklanjati kasnije. Istovremeno se rezidbom odstranjuju konkurentne grane. Otklonjene ili nagnute grane puštamo da rastu do određene širine, da bi ih kasnije usmjerili uspravno. Vrhovi narednih skeletnih grana se prorjeđuju radi ograničavanja razvoja vegetacije u tom dijelu krošnje i radi lakšeg razvoja osnovnih skeletnih grana u bazi. Kada skeletne grane dosegnu željenu visinu do četiri metra, razvijenost provodnica vraćamo na nižu, slabije razvijenu postranu granu koja tada poprima ulogu provodnice.

Razvođenje grana

Sekundarne grane koje se razvijaju na primarnim granama u donjem dijelu trebaju na vanjskoj strani biti razvijenije i nalaziti se na odgovarajućoj udaljenosti jedna od druge da se ne zasjenjuju.

Na unutarnjoj strani skeletnih grana prvog reda razvode se skeletne grane drugog i trećeg reda grananja, koje su nešto kraće nego na vanjskom dijelu, kako bi sredina krošnje bila bolje osvijetljena. Svaka grana mora biti garnirana prema navedenom opisu ne samo radi postizanja najboljih priroda, nego i zbog ravnomjernog rasta i sklada u razvijenosti krošnje.

Najvažnije kod ovog uzgojnog oblika je održati uspravan rast mladice radi osiguranja jednolične ravnoteže između osnovnih i drugih grana, vodeći računa da se međusobno ne zasjenjuju.

Rezidbom se uvijek odstranjuju izrođene grane i izbojci. Na taj se način utječe na obnavljanje jednogodišnjih izbojaka, a taj se rez u narodu zove »rez na povrat«. Kako bi se omogućila mehanizirana berba, valja nastojati da se ojačaju sekundarne i tercijarne skeletne grane, a da se odstrane grane visećeg položaja.

Foto: Marijan Tomac

Možda ovo sve izgleda komplicirano i brojni maslinari »starog kova« ovaj uzgojni oblik ne samo da ne prihvaćaju, već uvjeravaju kako to nije dobar oblik, ali brojne radionice koje se tijekom ožujka organiziraju na našem maslinarskom području prilika su da se s teorije krene u praksu. Osim toga, oni koji ne obavljaju rezidbu sami, već im to netko radi iz usluge, prije pogodbe mogu vidjeti zna li rezač formirati ovaj uzgojni oblik. Nažalost, danas se svatko predstavlja za stručnjaka rezidbe, iako nije posjetio niti jednu radionicu ili bar pročitao o rezidbi maslina.

Ovog tjedna neće biti moguća rezidba maslina, budući da meteorolozi najavljuju obilne oborine i olujno jugo. Znatan broj maslinara je nestrpljiv i boji se da će im masline ostati neorezane, ali za to nema straha. Za rezidbu je pred nama period od puna dva mjeseca kada se rezidba maslina može obaviti pravovremeno.

Nekoliko je razloga zbog čega ne treba obavljati rezidbu po kišovitom i vlažnom vremenu. Prvo, nema smisla raditi kada pada kiša, budući da nisu mokri samo lišće i stablo s granama, već i trava, ako su masline zatravnjene. Ako se u masliniku obrađuje tlo tada ima blata koje se lijepi za obuću, a penjući se na stablo ili skale postoji velika mogućnost da se padne.

Zaraza kojoj nema lijeka

Vlažno vrijeme i iznadprosječno visoke temperature pogoduju razvoju bakterije raka masline. Rak masline je bolest koja je poznata još od vremena starih Rimljana. Danas je proširena na svim područjima gdje ima njenih domaćina, prvenstveno masline, a potom i oleandera. Bolest uzrokuje bakterija Pseudomonas savastanoi koja redovito obitava u masliniku. Tipični simptomi ove bolesti su pojava izraslina, krasti na svim vegetativnim organima masline, a najčešće na mlađim grančicama i osnovnim granama. Kraste mogu biti pojedinačne ili u grupama. Kako bolest napreduje kraste postaju sve veće i užljebljuju se u koru.

Foto: Marijan Tomac

Rak masline napada sve dijelove krošnje, mladice, deblo, rjeđe listove, pupove, korijen i cvjetove. Znakovi zaraze su najčešće vidljivi u obliku gala, to jest kvržica nepravilnog oblika na mladim granama. U početku napada na granama se nalaze pojedinačne izrasline čiji se broj tijekom vremena povećava. One se spajaju i obuhvate cijelu granu koja se suši.

Rak masline izaziva najveće štete na sadnicama i mladim maslinama. Odraslo stablo masline i pored zaraze, uz dobru njegu, ostvari život s bakterijom i plodonosi. Rak masline može prouzročiti propadanje mladih grana i izbojaka, a rijetko dolazi do odumiranja stabla. Plodovi masline sa zaraženih stabala imaju neugodan miris i ukus, što umanjuje organoleptičke osobine ulja.

Jednom zaraženo stablo uvijek ostaje zaraženo, stoga se zaštita temelji na prevenciji. U cilju sprječavanja infekcije preporučujemo tretiranje bakrenim preparatima nakon bilo kakvog mehaničkog oštećenja stabala, pa tako i nakon berbe ili rezidbe. Prilikom rezidbe treba rezati zdrava, a nakon toga i zaražena stabla i premazivati veće rane. Alat obavezno treba dezinficirati alkoholom ili nekim od preporučenih sredstava.

Na sprječavanje pojave ove vrlo opasne i opake bolesti možemo utjecati isključivo redovitim preventivnim mjerama zaštite u proljeće i jesen, a kao najvažnije preporučuje se sadnja sorti maslina otpornijih na rak, a koje struka preporučuje za određena područja uzgoja.