RAST CIJENA? Naziv 'tekuće zlato' nikad nije bolje pristajao maslinovom ulju

Izraz tekuće zlato, nikad nije moglo bolje dočarati maslinovo ulje. Cijene ovog ljekovitog prehrambenog proizvoda koji je dio svake kuhinje, drastično se penju zadnjih godinu dana. Dosta faktora ujtecalo je na porast cijena, od suše i vremenskih neprilika, posljedično slabijeg uroda, do inflacije i porasta cijene repromaterijala.

Maslinari u Zadarskoj županiji, također su bili prisiljeni podići cijene svojeg ulja, međutim, nagalašavaju kako za kvalitetan proizvod koji nosi mnogo benefita za zdravlje, ne treba žaliti novac.

O cijenama ulja i razlozima psokupljenja, razgovarali smo s agronomom Josipom Pavlicom i Radom Bobanovićem iz Poljoprivredne zadruge »MasVin«.

Okus i miris

– Cijena raste radi slabijeg uroda, to je jedan problem, a drugi su povećane cijene poput repromaterijala, gnojiva, goriva i sličnih stvari. Paralelno raste i cijena kvalitetnog i manje kvalitetnog ulja. Naravno, za kvalitetno ulje ima opravdanja rasti, ako se sve odrađuje pravilno, a manje kvalitetno se takoreći krpa uz ovo, kaže Pavlica.

S obzirom na veliku ponudu maslinovog ulja u trgovinama, treba znati kako prepoznati pravo maslinovo ulje. Pavlica nam je otkrio čime se znalci vode pri ocjenjivanju ulja, a što i kupci mogu primjeniti kako bi odabrali ulje.

– Može pisati da je pravo extra djevičansko maslinovo ulje, vjerojatno tako i je unutra, ali zapravo njegovu pravu srž, ljekovitost, možete prepoznati na okus i miris. Znači, nikakav pravi miris koji nije svojstven maslini, ne smije biti u njemu. Ništa što je užeglo, pokvareno ili bilo što što nije prirodno za maslinu, ne smije biti tu. U aromi se može osjećati aroma poput pokošene trave, zelena maslina, neke voćne svježe note, to su neke karakteristike i kad ga kušate ima određenu dozu gorčine i pikantnosti.

Agroklub

To i je ono što čini pravo maslinovo ulje i njegov zdravstveni benefit. Postoje ulja koja su isto u kategoriji ekstra djevičanskog ulja, ali imaju slabo izražena ta svojstva, što u konačnici znači manje pozitivnog utjecaja na zdravlje, ističe Pavlica te nam objašnjava kakvo ulje je ekstra djevičansko. Upitali smo ga i što je s onim uljima upitne kvalitete, za koje u narodu kažu da je »lažnjak«.

– Dosta ljudi se oslanja isključivo na kemiju, ali neko ulje može biti ekstra djevičansko po kemiji, a po organoleptici može biti lampante. Znači, iako ima odličnu kemiju, može biti ulje koje nije primjereno ishrani ljudi. Znači, kad ga panel ocjenjuje mora biti extra djevičanski i organoleptički i kemijski.

Moguće je da na tržištu ima tih ‘lažnjaka’, ali dosta je bitna kemija jer ona pokazuje neke određene parametre. Može se to detektirati samo se moraju raditi potrebne analize, ističe Pavlica i dodaje kako ne mora svaki kupac poznavati kemiju, ali mora osjetiti te pozitivne note u mirisu i okusu.

Educirati kupce

Isto tako, Pavlica naglašava kako bi se udruge koje se bave ocjenjivanjem ulja trebale angažirati i raditi radionice za širu populaciju, da se kupce educira kako prepoznati kvalitetu.

– Što se tiče kontrola, one se provode. Međutim, kad se rade kontrole ulja s polica trgovina, trebalo bi objaviti i organopetička i kemijska analiza pa da se vidi u koju kategoriju točno spadaju. Na tržištu ima dosta ekstra djevičanskih ulja koja jesu ispod cijene u odnosu na naša ulja maslinara. Ta ulja vjerojatno imaju čist miris i dobru kemiju, ona jesu ekstra djevičanska, međutim, u njima nema puno benefita za zdravlje. Zbog toga, mora biti naša cijena veća jer kupcima garantiramo ono što je bitno, a to je kvaliteta, ističe Pavlica.

U trgovinama se većinom mogu naći uvozna ulja koja dolaze iz Italije, Španjolske, Tunisa i drugih mediteranskih zemalja, a domaća ulja kod nas se većinom prodaju na kućnom pragu.

– Ulja koja su dostupna u trgovina su ona velikih proizvođača koji imaju potrebne količine da ih plasiraju. Mali proizvođači imaju manje količine koje plasiraju na kućnom pragu, kroz butike ili suvenirnice i tako riješe svoje ulje. Manji proizvođač ne može osigurati kontinuitet ponude, zato na policama prevladavaju uvozna ulja ili ulja većih proizvođača. Jedino da se kroz zadruge akumiliraju veće količine ulja, pa da se tako nastupi i u ponudi, to bi bilo nešto drugo.

Zasad, jedan maslinar sam ne može doći do trgovina, objašnjava Pavlica te dodaje kako je zanimljiv podatak da imamo više stabala nego Istra, a Istra ima veću produktivnost od nas, ali sve se količine ulja prodaju praktičkiispred kuće.

Na granici održivosti

Da cijenu diktira i potražnja slaže i Bobanović.

– Kupci trebaju razumijeti da se razlika u proizvodnji drastično mjenja zbog prirodnih uvijeta i slično, tako da bez obzira koliko mi ulagali gubimo količinski, ali ne vrijednosno. Normalno da i mi unutar toga tražimo svoj opstanak. Trenutna cijena ulja hrvatskih proizvođača, koja se vrti od oko 17 ili 19 eura, ovisno o parkiranju, u odnosu na ona ulja koja se uvoze, sigurno imaju različit cjenovni razred i kvalitetu.

Također, jedna stvar je koliko se naša ulja kontroliraju, a koliko se kontroliraju ona uvozna. Po meni je manji postatak kontrole ulja iz uvoza nego naših, ali čak ni to nije bitno jer najbitnije je da su ulazni troškovi kod hrvatskog proizvođača daleko viši od ulaznih troškova država iz kojih nam dolaze ta ulja. Mi smo na granici održivosti s cijenom od 15 eura, na granici. Što se tiče ove prošle godine, bilo je manje roda oko šezdeset posto.

Oni koji su značajniji proizvođači, oni su imali u okvirima od 25 do 40 posto manje nego ranije godine. Meni je urod bio solidan, ali smo radi jakog juga izgubili 30 tona, napominje Bobanović i dodaje kako po njegovom mišljanju u Hrvatskoj ni nema dovoljno proizvođača maslinovog ulja.

– Hrvatska proizvodi negdje između 50 i 55% svojih potreba, ostalo je iz uvoza. Od naše hrvatske proizvodnje izvozimo ekstra kvalitetu djevičanskih ulja, po kojima smo i poznati. Hrvatska proizvodi samo ekstra djevičansko i djevičansko maslinovo ulje, ali poznato mi je osam linija koje se pojavljuju na tržištu kao što su rafinirana, miješana i slično.

Međutim, trebala bi biti naglašena razlika među uljima na tržištu. Cijenu regulira kupac, regulira ju tržište, ali moramo naglasiti i prepoznati što je djevičansko, što je ekstra djevičansko, lampante ili ulje iz morske vode jer ne možemo sve staviti u isti koš, zaključuje Bobanović.