Karinsko more konkurira za titulu najmanjeg mora na svijetu

Nakon najmanjeg grada i rijeke, Huma i Omble, možda službeno dobijemo i najmanje svjetsko more – Karinsko more, prenio je LiveCamCroatia.

Područje Karinskog mora, kao ogranak Jadranskog mora, zavučeno je duboko u kopno, i naseljeno je još od najstarijih vremena. Tu se nalazilo antičko naselje Corinium, kasnije Karin, koji je imao važnu obrambenu ulogu u srednjem vijeku, i bilo je prijestolnicom Karinjana.

Morem je ovaj zaljev Jadranskog mora nazvan još 1781. godine. Tada je kartograf i javni mjernik Giuseppe Antonio Grandis na karti Dalmacije to more imenovao Mare di Carin, a susjedno Novigradsko more Mare di Novegradi.

Karinsko je more gotovo zatvoreni morski zaljev površine 5,7 četvornih kilometara koje je uskim kanalom spojen s Novigradskim morem. Nalazi se oko 30 km istočno od Zadra. Prosječna dubina u zaljevu je 12 metara. U Karinsko more se ulijevaju manji slatkovodni vodotoci koji miješanjem sa slanom vodom uzrokuju nastanak ljekovitog blata.

Najveći vodotok je rijeka Karišnica, koja se ulijeva u dnu zaljeva, a tu je i rijeka Bijela. Nanosi Karišnice ispunjavaju dno Karinskog mora, ali također i Ždrila, pa debeo pokrov mulja olakšava posvuda sidrenje. Južna je obala, oko ušća Karišnice, ravna i plitka.

JU Natura Jadera

Tu su za vrijeme turske vlasti bile solane, na što i danas ukazuje neobično bujan razvoj halofitske vegetacije. Mala dubina zaljeva i znatne količine slatke vode, koja u hladnoj polovini godine dotječe Karišnicom, uvjetuju za vrijeme hladnih zima povremeno i kratkotrajno zaleđivanje mora.

Obale zaljeva pretežno su obrasle rijetkim mediteranskim i submediteranskim žbunjem i šikarom; u mjestimično razbacanim ogradama od suhozida uspijevaju vinogradi i masline. Obale zaljeva nisu gusto naseljene, osim južne, gdje se nalazi stari franjevački samostan i današnji Karin. Naselja koja izlaze na Karinsko more su Kruševo, Gornji i Donji Karin te Pridraga, a danas se tu razvija turizam (auto-kamp te veliko turističko naselje u Gornjem Karinu).

Upola manje od Mramornog mora, tamošnji stanovnici bi kraj svog mora jamačno jako voljeli vidjeti tablu na kojoj piše »Najmanje more na svijetu«. Smatraju kako bi to itekako pomoglo popularizaciji Karinskog mora i čitavog predjela. Ovdje su zato čvrsto odlučili ići prema kandidaturi UNESCO-a, ali i prema Guinnessovoj knjizi rekorda.

Karinsko more do lipnja će dobiti i kandidaturu za ovu »prestižnu« titulu, a ne javi li se u međuvremenu netko s informacijom kako postoji još manje more na svijetu, možda i čast najmanjeg na svijetu.

Karinske dagnje

Duž čitave obale Karinskoga mora donedavna je bilo mnogo nalazišta samoraslih školjaka kamenica, koje su po tečnosti i veličini najpoznatije u Jadranskom moru. Sada su vrlo rijetke. Dagnje (Mytilus galloprovincialis) žive po svim obalama u većim nakupinama, u Karinskom Ždrilu ima i školjaka jakopskih kapica (Pecten jacobaeus), kojima pogoduje pjeskovito dno i strujanje mora. Susreće se gdjegdje i školjka srčanka (Cardium edule). Od riba se love cipli i jegulje, koji zalaze i u potok Karišnicu.

Godine 1949. bili su ondje podignuti parkovi (gajevi) za uzgoj dagnji, koji su se 1951. srušili zbog naglog razvitka i velike težine dagnji. Ostali su zdravi samo oni iz dubine, kojima je kasnije obnovljeno naselje školjaka. Samonikle dagnje Karinskoga mora pobiru (godišnje do 80 t) stanovnici Karina, Pridrage, Kruševa i Novigrada. Veći dio potroše sami, a manji ide na tržište.

Dagnje iz većih dubina vade se kacetom, malom željeznom povlačnom mrežom, i granfom, željeznim rašljama na drvenoj motki. Ljeti se vade s plićaka rukama. Novigradski ribari love ribe u Karinskome moru mrežama potezačama i stajačicama.