Netom završeno Europsko prvenstvo rukometaša donijelo je svojevrsnu "amerikanizaciju" ambijenta i igre

KÖLN Atomski rukomet u grandioznom ambijentu, zaključak je nakon velikog finala Europskog prvenstva, trijumfa aktualnih olimpijskih prvaka Francuza nad svjetskim prvacima Dancima. Igra je bila spektakularna kao što je možda još spektakularnije okruženje u kojem se odvijala, Lanxes Arena, pozornica na koju su izašli protagonisti, nakrcana gledateljima kao da je riječ o nogometu, a ne rukometu.

Sukladno velikom ambijentu odvijala se borba dvaju velikana, dramatičan loptački »sudar ovnova na brvnu« koji je izluđivao brojne navijačice i navijače, pretvorio se u triler s dramatičnim raspletom koji je s redovnog tijeka igre odgođen do kraja produžetaka u kojima je Francuska spretno i sretno konačno nekako uspjela riješiti ovu rukometnu »skandinavku«.

Sjajan ambijent

Neutralni promatrači su, istina, uživali u igri, ali uza sve ekstra poteze nekako je grandioznije djelovao onaj uistinu impresivni ambijent Lanxes Arene nego kolektivna izvedba budućih europskih prvaka. Naravno da su i jedna i druga momčad, nakrcane sjajnim zvjezdama, dvjema službeno najboljim momčadima kontinenta, novim prvacima Francuzima i velikim im rivalima Dancima svakako može nedostajati sve, samo velika kvaliteta ne. Kvaka je u tom novom načinu rukometa na tako velikim priredbama, gdje ne samo da je ambijent nekako »amerikaniziran«, nego to postaje i igra. Lijepo je da se igra ubrzava i da postaje sve dinamičnija, ali naravno da u takvom brzom osvajanju terena i vrlo brzom izlasku na streljačku liniju kao da svjedočimo nekom košarkaškom NBA obračunu, greške se množe, a i ona značajnija rezultatska prednost mnogo lakše postaje obični ček bez pokrića.

Danci posustali

Osim toga, kako su sve oči uprte prema naprijed, uza sve moguće zalaganje igrača da im golmani ne postanu kolateralne žrtve, upravo se to često događa, a i događalo se u velikom finalu. Uz takvu napadačku paljbu Danac Nielsen je dugo bio junak svoje momčadi, ali je na duži rok jednostavno posustao, a Landinove sjajne obrane ipak nisu bile dovoljne za izbjegavanje poraza. Među suparničkim vratnicama je bilo sve obrnuto, odmicanjem finala Francuz Bellachene je sve uspješnije branio, dovoljno taman toliko da bi na koncu s neizbježnim veteranom Nikolom Karabatićem i prijateljima pred brojnim navijačima proslavio naslov europskog prvaka.

Nijemci su u svom stilu uzorno organizirali ovo veliko natjecanje, dobri organizatori su na njihovu žalost ostali bez utješne nagrade, nisu uspjeli na postolje za odličja, u borbi za brončanu medalju Andreas Palicka i ostali nasljednici velikih švedskih asova su ih nadigravali od samog početka i na koncu osvojili treće mjesto na EP-u.