Filmska priča Miljenka Mikea Grgicha na putu od Dalmacije do Kalifornije

Svaki čep vina čuva priču, a svaka kap vina nosi dušu vinara. Ove riječi najbolje opisuju stvarnost nedavne smrti velikog svjetskog vinara Miljenka »Mike« Grgicha, čovjeka čije ime svijet posljednjih dana, u tuzi, zaziva kroz brojne vinske članke diljem svijeta. Kroz mirisne note Chardonnaya, Sauvignon Blanca, Zinfandela i ostalih divnih vina, Grgich Hills Estate ispisao je svoj ep o strasti, predanosti i uspjehu.

Prije nego što nas je napustio, imali smo priliku zaviriti u svijet Mikea Grgicha i njegove obitelji. Intervjuirali smo obitelj Grgić, tada ni ne sluteći kako su pred ovom divnom obitelji teški i nadasve tužni trenuci gubitka voljene osobe.

Novac u cipeli i beretka na glavi

No, da bismo dobili uvid u lik i djelo ovog velikog čovjeka, čije su ruke oblikovale neka od najfinijih vina ikada proizvedenih na svijetu, red je da se prisjetimo njegova trnovita i filmski oblikovana puta od malog mjesta Desne u Dalmaciji, Hrvatskoj pa sve do svjetske slave u Kaliforniji. Grgich je dijete vinarske obitelji, a njegova sudbina isprepletena je s vinom od samih početaka. Miljenko se rodio od majke Ivke i oca Nikole Grgića, u velikoj obitelj koju je dijelio sa čak sedmero braće i sestara.

Nakon studija na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je duboko uronio u vitikulturu i enologiju, Grgich je sanjao o vinarskim horizontima svijeta, tada ni ne sluteći kakva blistava budućnost je pred njim. Godine 1954. napustio je tadašnju komunističku Jugoslaviju i krenuo prema Austriji da odradi berbu kao student na zamjeni. Naime, Miljenko je imao skrivene planove. Namjerno nije završio finalni rad na fakultetu jer nakon završenog studija i s diplomom u rukama, znao je da neće dobiti priliku otputovati u inozemstvo. Iz Austrije je nastavio svoje putovanje prema željenoj Njemačkoj gdje je dobio stipendiju za daljnje studije. Napustio je zemlju, ne znajući hoće li ikada više vidjeti svoju obitelj, s 32 američka dolara skrivenima u cipeli. Naime, u to vrijeme bilo je zabranjeno iznositi stranu valutu iz zemlje, a Miljenko je vjerovao da s tih 32 dolara može započeti novi život u slobodnom svijetu. Osim novaca u cipeli, u ruci je imao kovčeg s knjigama o vinarstvu te plavu beretku na glavi, koja je kasnije postala njegov zaštitni znak. Danas su ovi predmeti dio postava u muzeju Smithsonian! Iz Njemačke emigrirao je u Kanadu, da bi naposljetku stigao u Sjedinjene Američke Države, privučen poslovnom ponudom jedne kalifornijske vinarije.

Nakon rada u nekoliko vinarija u dolini Napa, uključujući Souverain, Christian Brothers, Beaulieu Vineyard i Robert Mondavi, Grgich je postao glavni enolog i partner u Chateau Montelena.

Pariška presuda

Tada slijedi njegov najveći iskorak u svjetsku javnost. Naime Steven Spurrier koji je bio poprilično upućen u kvalitetu kalifornijskih vina, koja su tada bila apsolutna nepoznanica u svijetu, organizirao je usporedno ocjenjivanje vina iz Kalifornije i Francuske, 24. svibnja 1976. godine u Parizu. Kasnije je taj događaj prozvan simboličnim nazivom Jugment of Paris tj. Pariška presuda. Mike Grgich tada je obnašao funkciju glavnog enologa i partnera u vinariji Chateau Montelena, a njegovo vino, Chardonnay iz 1973. godine, odabrano je za natjecanje na Paris Wine Tastingu. Sam događaj protekao je u skandaloznom ozračju. Naime, jedanaest sudaca ocjenjivača, tada najcjenjenijih vinskih kritičara svijeta, od kojih je čak devet bilo iz Francuske te po jedan iz Britanije (Steven Spurrier) i Amerike ocjenjivalo je pristigla vina iz Amerike i Francuske skalom od 1 do 20, nasumičnim slijedom i kušanjem na slijepo.

Ono što je kroz povijest ušlo u sjećanje su neugodne dosjetke ocjenjivača koji su posprdno komentirali vina za koja su vjerovali da su iz Amerike. Neugodno iznenađenje zavladalo je na proglašenju rezultata kada se ispostavilo da su ona vina za koja se vjerovalo da su Francuska, zapravo američka i obrnuto. Naime, Amerikanci su pobijedili i u kategoriji bijelih vina i u kategoriji crvenih vina tada najprestižnije vinarije svijeta, a upravo Grgichev Chardonnay, Chateau Montelena osvojio je prvo mjesto među bijelim vinima i to pobijedivši kultne francuske vinarije kao što su Domaine Roulot, Maison Joseph Drouhin, Domaine Ramonet-Prudhon i Domaine Leflaive.

Čak i u periodu nakon proglašenja uslijedili su skandalozni trenutci u pokušajima zataškavanja samog događanja. Naime, jedna od ocjenjivačica, Odette Kahn iz Francuske, tada jedna od najpoznatijih vinskih stručnjakinja svijeta i urednica La Revue du vin de France, vidno razočarana rezultatom, tražila je da joj se vrati glasački listić. Iako uz pokušaje zataškavanja, informacije s ovog ocjenjivanja dospjele su u svjetsku javnost i sablaznile svijet.

Ovaj događaj stvorio je potpuni preokret u percepciji svjetske vinske scene, a taj trijumf postao je simbolom kvalitete i konkurencije izvan europskih granica. Za Ameriku, Pariška presuda imala je monumentalne posljedice. Do tog trenutka, europska vina, posebice francuska, smatrana su nedodirljivima. No, kada su kalifornijska vina, predstavljena Mikeom Grgichem i drugim vinarima, trijumfirala, svijet je bio prisiljen preispitati predrasude o američkim vinima. Ovo nije bila samo pobjeda za Grgića i Chateau Montelena, već i za cijelu kalifornijsku vinarsku scenu.

Pobjeda na Pariškoj presudi postala je prekretnica koja je otvorila put k globalnom priznanju američkih vina. Kalifornijski vinari dobili su legitimitet i počeli su graditi reputaciju vrhunskih proizvođača vina. Ovaj događaj postavio je Ameriku na kartu svjetske vinarske elite, a Grgićev Chardonnay postao je simbol američke vinske izvrsnosti. Ujedno od tog trenutka ime Mike Grgich, simbolizira kvalitetu i hrabrost u svijetu vina.

Slava nadišla vinske okvire

Chateau Montelena Chardonnay iz 1973. ušao je u legendu kao najznačajnije vino Amerike, a postalo je i dio izložbe »101 predmet koji je stvorio Ameriku« Instituta Smithsonian, gdje je izabrano između 137 milijuna artefakata u kolekciji Smithsoniana! Tako, Miljenkov Chardonnay iz 1973. godine ponosno stoji u vitrinama najpoznatijeg američkog muzeja uz druge kultne predmete velikih istraživača, predsjednika, sportaša, izumitelja i ostalih kao što su: šešir Abrahama Lincolna, automobil Henryja Forda, telefon Alexandera Grahama Bella, svemirsko odijelo Neila Armstronga i indukcijski motor još jednog slavnog stanovnika iz Hrvatske, Nikole Tesle.

Pregledavajući popis 101 predmeta iz Smithsonianove zbirke, Grgich je svojevremeno komentirao: »Tijekom odrastanja u malom selu Desne u Hrvatskoj, nikada se nisam usudio sanjati da će vino koje ću ja izraditi biti u istoj knjizi s američkom Deklaracijom neovisnosti ili u istom muzeju s predmetima Nikole Tesle, poznatim izumiteljem, također iz Hrvatske. Kad sam stigao u Sjedinjene Države, mislio sam da sam najsretniji čovjek na svijetu kada mi se ostvario san o proizvodnji vina u Kaliforniji, ali ovo priznanje, daleko premašuje moj američki san.«

Otac američkog Chardonnaya

Uspjeh na Pariškoj presudi omogućio je Grgichu da osnuje vlastitu vinariju, Grgich Hills Cellar, u Rutherfordu, Kaliforniji, 1977. godine. Vinarija, koja je 2007. godine promijenila ime u Grgich Hills Estate, danas posjeduje 366 hektara vinograda i proizvodi 65.000 sanduka vina svake godine. Njihov Chardonnay iz prvog godišta vinarije odmah je osvojilo The Great Chicago Chardonnay Showdown, pobijedivši 221 konkurentsko vino iz cijelog svijeta. Nakon tog događaja u vinariji su čak morali limitirati količinu koju jedna osoba može kupiti u njihovoj vinariji, s obzirom na to da su vina postala iznimno tražena. Tako je i ostalo sve dok nisu povećali proizvodnju. Sve ovo dosad navedeno i mnogo toga više, glavni su razlozi zbog kojih je Grgichu nadjenut nadimak oca američkog Chardonnaya.

Podjednako tako vrijedi se prisjetiti kako je upravo Mike Grgich, stvorio slavno američko vino Fumé Blanc, u vrijeme kada je bio glavni enolog kod danas slavnog Roberta Mondavija. Naime, do tog trenutka svijet nije poimao Sauvignon Blanc kao sortu za vinifikaciju u kombinaciji s drvetom. Robert Mondavi i Mike Grgich dokazali su suprotno, a Fumé Blanc proslavio se u svjetskim okvirima, pronijevši ime Grgicha i Mondavija svijetom. Na svom imanju Grgich Hills, Mike je nastavio proizvoditi ovaj izrazito zanimljiv stil Sauvignon Blanca, a Robert Mondavi je mudrom marketinškom odlukom dozvolio ostalim vinarima Kalifornije da proizvode vino te stilistike i slobodno se koriste nazivom Fumé Blanc, uvidjevši kako stvaranje stilistike vina određene regije može u budućnosti biti mnogo moćnije od zadovoljavanja nekih vlastitih ambicija.

Obećano – ispunjeno!

U svibnju 1990. godine Mike Grgich dolazi u posjetu svojoj zemlji Hrvatskoj, prvi puta nakon 36 godina odsustva. Kao etablirani vinar i slavna osoba, dobiva iznimnu čast, primanje kod prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. U to vrijeme mnogi Hrvati razasuti po svijetu željeli su pomoći mladoj domovini Hrvatskoj na putu k samostalnosti i u teškim trenucima rata koji je bjesnio na njenom teritoriju.

Upravo to je bila i ideja Miljenka koji je upitao predsjednika što može učiniti za svoju zemlju Hrvatsku? Vjerojatno je očekivao odgovor kako financijski pomoći zemlji u ratu. Međutim, predsjednik Tuđman mu je odgovorio: »Proizvodi vino u Hrvatskoj!« Mike je također shvatio, kako je to odlična ideja te da će na taj način najbolje pomoći Hrvatskoj, svojim znanjem i iskustvom koje je stekao na međunarodnom polju. Tako je nastala, 1996. godine, vinarija Grgić, kao obećanje prvom hrvatskom predsjedniku. Obećano – ispunjeno! Vinariju je Mike pokrenuo zajedno sa svojim pouzdanim nećakom Ivom Jeramazom i kćeri Violet Grgich. Vinarija Grgić, danas je jedna od najljepših vinarija Hrvatske, u uvali Trstenik na Pelješcu, na samoj morskoj obali i s nadahnjujućim pogledom. Vinariju vodi, u njegovo ime, rođak Krešo Vučković sa suprugom.

Pronalazak domovine Zinfandela

Još od prvog doticaja s američkim vinogradima Miljenko je zamijetio ogromnu sličnost sorte Zinfandel s Plavcem malim iz svoje domovine te je bio uvjeren da je riječ o nekoj vrsti veze ili da je riječ o istoj sorti, međutim tu je spoznaju zadržao za sebe s obzirom da tada nije imao nikakvu pozadinu i bio je tek pristigli imigrant u Ameriku. Međutim kazao je kako se oduvijek u američkim vinogradima uz Zinfandel, osjećao identično kao u svojoj domovini, vjerojatno zbog povezanosti koju tada još nije bilo moguće dokazati. No, konstantno je pratio znanstvena istraživanja i čitao nova saznanja na tom polju. Ponio je grožđe Zinfandela u hrvatske vinograde i uspoređivao ga s Plavcem malim te je tada bio gotovo siguran u poveznicu.

Kada je stekao dovoljno saznanja na tom polju kontaktirao je prof. Carole Meredith i doveo je u Hrvatsku. Ona je finalno i dokazala kroz DNA, uz pomoć profesora s Agronomskog fakulteta Ivana Pejića i Edija Maletića, kako je riječ o podrijetlu iz Hrvatske. Danas je dobro znana rodbinska veza Zinfandela i Plavca malog, a kroz projekt kasnije nazvan Dossier Zinfandel došlo je i do popularizacije Zinfandela iz Hrvatske i same zemlje. Snimljen je i film Dossier Zinfandel koji je nagrađen na Oenovideo International Grape and Wine Film Festivalu, 2014. godine. Mike Grgich oduvijek je bio strašno sretan što je upravo on bio poveznica do važnog otkrića koji je ukazao na njegovu zemlju, na koju je on bio toliko ponosan, kao domovinu svjetski važne sorte Zinfandel.

POSLJEDNJI INTERVJU S MILJENKOM GRGICHEM I OBITELJI GRGIĆ

Ekološka proizvodnja u vinogradima Hrvatske. Tu leži naša šansa!

U dogovoru sa Krešimirom Vučkovićem, direktorom vinarije Grgić pisali smo obitelji Grgić u Kaliforniji ne bismo li dobili nekoliko odgovora na pitanja, kao dodatak kolumni posvećenoj dostignućima najvećeg vinara Hrvatske i Amerike i jednog od najvećih vinara svijeta.

Obitelj Grgić proslijedila mi je odgovore na pitanja koja su obiteljski zajedno sa Miljenkom prodiskutirali unutar obitelji. No tada nisam ni slutila da ću ovu kolumnu pisati zapravo kao hommage i da više nikada neće biti prilike postaviti pitanja ovom velikom vinaru i čovjeku. Pitali smo Miljenka sljedeće…

Vinarija u Napi u samom je vrhu svjetske kvalitete, a vinarija u Hrvatskoj u samom je vrhu hrvatske kvalitete, ali zaslužuje i mnogo više. U kojem smjeru biste voljeli da vinarija u Hrvatskoj ide? Ima li neki specifičan smjer ili neka specifična stvar za koju se posebno zalažete?

– Želja nam je da se naša vinarija u Hrvatskoj, baš kao i vinarija u Americi, kreće u smjeru obiteljski orijentirane vinarije, a na tom putu trenutno i jesmo. No, ono što bismo najviše voljeli postići u Hrvatskoj jest implementacija biodinamike u vinogradima, slično kao u našim američkim vinogradima. Nažalost, u Hrvatskoj to još uvijek nije moguće jer većinu grožđa kupujemo od kooperanata, ali se nadamo tome, u što skorijoj budućnosti.

Postigli ste gotovo sve u vinskom smislu? Proslavili ste sebe, svoja vina, Ameriku, ali i Hrvatsku. Ima li nešto što još uvijek niste učinili, a izrazita vam je želja da to učinite vi ili vaša obitelj?

– Da, željeli bismo Hrvatsku kao vinsku zemlju učiniti prepoznatljivijom u svijetu, jer to je ono što ova zemlja i njezini vrijedni ljudi zaslužuju.

Gdje vidite Hrvatsku za 20-ak godina i vjerujete li u njenu blistavu vinsku budućnost?

– Bez sumnje vjerujem u blistavu vinsku budućnost Hrvatske, a zato i želim njeno dobro pozicioniranje u vinskom svijetu. Ključ je u iskrenosti i predanosti, a temeljem toga uspjeh će se zasigurno vidjeti za 20-ak godina. Posebnu pozornost moramo posvetiti prirodnoj tj. ekološkoj proizvodnji, jer upravo to je ono što ljudi najviše cijene, a toga nedostaje i u svijetu. U tome leži naša najveća šansa i uvjeren sam u naš uspjeh kroz taj segment.

POSLJEDNJE ZBOGOM VELIKOM VINARU I ČOVJEKU

U spokoju vinogorja, neka ti je vječna slava!

Dana 13. prosinca 2023. godine, svijet je izgubio velikog vinara, ali je dobio vječno nasljeđe koje će živjeti kroz svaku kap njegova čudesna vina. Njegova priča, ispričana u aromama i okusima, ostaje neizbrisiva oznaka na karti američke, hrvatske i svjetske vinarske povijesti.

Mike Grgich nikada nije zaboravio svoje korijene i uvijek je ponosno isticao i pronosio hrvatsko ime diljem svijeta. Hrvatska podjednako duguje Miljenku. Hrvatska ne smije nikada zaboraviti svog velikog sina. Neumornog perfekcionistu, čudesnog vinara i nevjerojatnog vizionara. Baš kao što je on vjerovao da je vino njegovo nasljeđe i nasljeđe zemlje iz koje potječe mi moramo cijeniti nasljeđe njegova velikog imena koje nam je ostavio na čast i ponos Hrvatske.

I zato dok pišem završne riječi ovog vinskog hommagea, srce mi je ispunjeno poštovanjem prema velikom Mikeu Grgiću. Ostati će nam u trajnom sjećanju sa onom svojom plavom beretkom koju je toliko volio. Mikeova plava beretka, bila je odraz njegovih europskih korijena, a postala je njegovim zaštitnim znakom.

Dok dižemo čašu u spomen Mikea Grgića, čujemo odjek njegovih riječi o ljubavi prema zemlji i vinu. Neka njegovo nasljeđe, bude svjetionik koji osvjetljava put budućim generacijama vinara. Neka njegova plava beretka bude, vječni podsjetnik na hrabrost, tradiciju i ljubav prema vinu.

U svijetu gdje su priče utkane u svaku kap vina, priča Mikea Grgića ostat će jedna od najsvjetlijih zvijezda na vinskom nebu. Zauvijek ćemo se sjećati njegovih doprinosa, a svaka čaša Mikeova vina bit će prigoda da podignemo svoje čaše u čast ovog velikog čovjeka. Hvala, Mike, na svemu što si podijelio s nama. Tvom vinu, tvojim rukama i tvojoj plavoj beretki, šaljemo posljednji pozdrav.

U spokoju vinogorja, neka ti je vječna slava.