Robert Nezirović predstavio novi netipični, društveni roman

Iz pera zadarskog spisatelja i člana književne udruge “ZaPis” Roberta Nezirovića izašao je novi roman “Svećenik i demoni” u nakladi izdavačke kuže “Hena com” uz uredništvo poznate književne kritičarke Jagne Pogačnik. Nije “whodunit” tip romana, a nije niti čisti krimi roman, mada se radnja razvija oko ubojstva jednog svećenika, već roman društva, njegovih mijena i tereta.

Nezirović ubijenog svećenika, koji se na prvi pogled može činiti kao protagonist romana, zapravo stavlja u epizodnu ulogu i pretvara u ljepilo koje na njegovu ispraćaju spaja stare školske prijatelje, ali i tajne iz prošlosti koje ih vežu.

Netipični društveni roman

– Kad policijski inspektor primi vijest o brutalnu ubojstvu svećenika, pa potom izađe na teren i pronađe narukvicu s ugraviranim imenom, nema druge no pomisliti da smo na početku intrigantna krimića. Ali kao što neka imena mogu biti i ženska i muška, neki romani nisu onakvi kakvima djeluju na prvu rečenicu.

Roman Roberta Nezirovića energičan je i dinamičan kako bi to zahtijevao žanr, no “whodunit” ovdje ipak nije u prvome planu, premda ćete, bez brige, i to na kraju saznati, napisala je Pogačnik u osvrtu knjige, dodavši kako uspješni neurokirurg, političar na silaznoj putanji, predstavnik zagrebačkog podzemlja i arhitektica, koji su nekada zajedno sjedili u školskim klupama primorskoga grada, sada se, svatko iz svoga kompliciranog života, nakratko upućuju na sprovod školskoga kolege, ubijenog svećenika.

Dok u pozadini teče istraga, svaki od likova, pa i inspektor koji je vodi, bori se sa svojim privatnim i profesionalnim posrtanjima, a preplitanjem njihovih priča otvaraju se brojne neuralgične teme turbulentne zbilje. I dok jedna narukvica traži svoga vlasnika, iz vrtloga života likova otkidaju se komadići dobro poznate kaljuže – sprega politike i mafije, političke turbulencije, homofobija, droga i prostitucija – u srazu s bračnim brodolomima, bolestima, usamljenostima, pa i jednom opsesijom estradnom zvijezdom.

– Nezirović kroz sudbine likova skenira razne slojeve društva i u tome se jasno osjeća kritičnost prema devijacijama, nemoralu, korupciji. Likovi ipak nisu samo figure kojima se oslikava društvo, već su pomno karakterizirani svojim unutarnjim i vanjskim demonima koji izlaze na svjetlost dana kad bismo najmanje očekivali, zaključila je Pogačnik, a nama je Nezirović u razgovoru kazao kako je ovaj roman prošao kroz mnoge prepravke, promjene i ideje, a zamalo da nije niti ugledao svjetlo hrvatske domaće scene.

Priča niče iz ubojstva

– Društveni je to roman jedne generacije. Iako je ubojstvo u središtu priče, to nije klasičan krimi roman. Životni se put likova počinje raspletati na samom sprovodu, jer sam navikao pisati o običnim ljudima u neobičnim situacijama. Jedan od stupova zapravo je inspektor koji radi na slučaju, koji se od perifernog lika prometnuo u jednog od protagonista.

Svaki od likova ima svoje opsesije, demone i ciljeve. Svećenik je epizodni lik, a romana plete vezu između ubojice i grupe prijatelja, pojasnio je Nezirović, naglasivši kako kroz roman priča razglednicu društva.

– Aktivizam nije moj tip otpora, već onaj pasivni, kroz umjetnost, što potvrđujem i ovim romanom, koji pokazuje sve kategorije društva, te isprepletenost kriminala i politike. Ovaj je roman imao jako dugačak put. Ova treća književna “trudnoća” trajala je čak pet godina. Sam roman je nastao unutar 2018. godine, a sama početna ideja proizašla je iz mog osobnog života, jer sam jedan od onih koji redovito ispija kavu s kolegama iz srednje škole. Upravo sam taj nukleus iskoristio kao osnovicu romana, rekao je Nezirović.

Poveznica u ovom slučaju upravo je ubojstvo jednog od njih. Radnja se zbiva u Zagrebu, iako su likovi porijeklom iz jednog gradića na moru. Osim svećenika, u priči se javljaju neizostavni političar i kriminalac koji je interesno vezan za nj, inspektor istrage te estradna pjevačica.

– Teško je reći da roman ima jednog glavnog lika. Ima ih i do pet, a svećenik je samo ljepilo te nipošto nije roman s ključem. U potpunosti je izmišljen, iako mnoge crtice prepisujem iz života, što moji prijatelji lako vide u recima romana, dodao je Nezirović, rekavši kako je u spisateljskom limbu započeo s pisanjem ovog romana.

Uredničke korekcije

– Mučile su me brojne dileme kao i osjećaj nedostatnosti. Nasreću sam dobru pomoć i prijateljicu imao u Ladi Vukić, autorici romana “Dobro mjesto za umrijeti” i članici udruge “ZaPis”, koja me pratila na svakom koraku.

Nakon razilaženja moje bivše urednice s njenom izdavačkom kućom ostao sam na vjetrometini i bio prisiljen rukopis romana slati svim domaćim izdavačkim kućama, od kojih mi se samo “hena com” javila, prvo za su zaprimili rukopis, a potom i da ga žele objaviti u svojoj nakladi, prisjetio se Nezirović, kazavši kako su ga glavni urednici “Hene” Uzeir i Nermina Husković i njegova supruga uvelike motivirali u daljnjem radu, iako, priznao nam je, preplašio suradnje s najpoznatijim kritičarskim perom Hrvatske – Jagnom Pogačnik.

– Jagna je od mene prvenstveno zahtijevala uvođenje još jednog ženskog lika u radnu i to ne bilo kakvog. Uprla je prstom u jedan epizodni lik – Majdu, koji sam ja na početku nakon proslave mature “izbrisao” iz priče. No, ona sada ima svoje ime, pozadinu i mjesto u fabuli romana, koja nakon ranog udovištva ostaje na vjetrometini društvenih prilika i slobodnih strijelaca na Balkanu. Unatoč svim peripetijama i promjenama, jako sam zadovoljan završnim izgledom knjige, kao i suradnjom s Jagnom, koja je ispala bogom poslana da sa mnom iznese ovu priču, istaknuo je Nezirović, dodavši kako samo dobar urednik zna premostiti umjetničke sujete.