Najmlađi atletski klub u Zadru vodi kondicijski trener olimpijskih pobjednika u jedrenju

Zadarski atletski klub Fortius osnovao je 2018. godine Edi Stipić, bivši skakač u dalj koji je posljednjih godina kao kondicijski trener sudjelovao u brojnim uspjesima najboljih hrvatskih jedriličara, uključujući i olimpijsko zlato Šime Fantele i Igora Marenića iz Rio de Janeira 2016. Sada Stipić radi s braćom Fantela, koji ciljaju medalju na Olimpijskim igrama u Parizu sljedeće godine.

„Zapravo sam se u jedrenju pojavio 2003. kada sam bio kondicijski trener Tomislavu Bašiću i Petru Cupaću i tada su oni upravo Fantelu i Marenića izbacili s Olimpijskih igara u Ateni. To je vjerojatno bila moja ulaznica u njihov tim devet godina kasnije“, pojašnjava Stipić.

Atletičari su traženi i cijenjeni kondicijski treneri u svijetu sporta, no Edi Stipić ipak nije otišao iz hrvatske atletike. Sve uspješniji AK Fortius dokaz je da je njegov povratak matičnom sportu bio pun pogodak.

„Ideju za pokretanje kluba mi je, zapravo, dao moj sin u vrijeme dok sam radio u vaterpolskom klubu Zadar jer sam shvatio da treniram jako puno djece, ali ne treniram svoje dijete, nakon što me godinu dana ranije u atletiku vratio para-atletičar Vlado Gašpar. Počeli smo s grupom od 40 djece, pri čemu sam prvo mislio ostati samo pri skokovima i sprintu, no vrlo brzo su me uvjerili da to treba proširiti i da moram napraviti pravi atletski klub. U to vrijeme se moja bivša atletičarka Ina Bogut, tada Ostojić vratila u atletiku i pridružila mi se. Nakon toga je uslijedio bum, svake godine imali smo jednog ili dva trenera više i danas ih imamo sedmero“, kaže Stipić.

U svega pet godina postojanja AK Fortius je postao vrlo bitan klub na atletskoj karti Hrvatske, a i ambicije trenera i atletičara su sve veće.

„To je danas jedna jako zanimljiva atletska priča jer mi smo, tvrdim, trenutno najbolji klub u Hrvatskoj koji tako kratko vrijeme postoji, kao i najuspješniji klub u zimskoj sezoni koji nema pristup dvorani. Mislim da bi sada bilo vrijeme i za poneku europsku juniorsku ili mlađejuniorsku normu, a bio bih jako zadovoljan kada bi ovaj klub u sljedećih 10 godina osvojio neku mlađejuniorsku ili juniorsku europsku ili svjetsku medalju. Nešto više će u Zadru biti jako teško postići jer naša djeca će vrlo vjerojatno otići dalje na školovanje ili će se jednostavno morati zaposliti.“

Najbrojniji klub na natjecanjima

AK Fortius očekuje da će uskoro biti važniji faktor i prilikom raspodjele gradskog. Novca namijenjenog sportu. Iako su u klubu u vezi s time vrlo realni i strpljivi.

„Ovo je prva godina u kojoj bismo mi trebali biti značajnije financijski prepoznati od strane grada. Mi smo ispunili sve uvjete koji su traženi i ja smatram da kao klub jako dobro kotiramo u gradu. Ne možete preko noći mijenjati one koji su tu 60-ak godina. Mislim da treba čekati svoj red i nastaviti raditi. No, mislim i da nismo oštećeni i da se grad trudi koliko je moguće ispratiti rad našeg kluba. Dobivamo sredstva maksimalno koliko ih možemo dobiti. Imali smo određeni animozitet u gradu, ali mislim da smo sada pokazali da nikoga ne ugrožavamo, nego samo podižemo standarde.“, kaže Stipić i pojašnjava zašto klub zaslužuje status koji on misli da bi trebao imati:

„Naš se klub zove Fortius. Mi radimo jako puno na svim aspektima kluba, nismo u nekoj rutini i stalno se dokazujemo. Imamo jako dobar odaziv djece i dosta velik broj trenera, njih sedam. Kod nas je svako dijete, bez obzira na talent, prihvaćeno. Pedagoški dio nam je, a to stvarno nije floskula, na prvom mjestu. Imamo specijaliste za prepone, za sprinteve, za skokove i za štafete. Mi smo najjači klub u mlađim kategorijama u Dalmaciji. Mi vrlo često radimo izvan vremena predviđenog za treninge i često organiziramo večernje treninge da okupimo djecu. Sve kategorije rade zajedničke štafetne treninge i nama bude i po 60 djece navečer na treningu. Svi treneri poznaju svu djecu s kojom rade, a 250 je najveći broj članova koji smo imali. Sada je taj broj nešto iznad 200.“

Za daljnji iskorak kluba bit će, ipak, nužna i određena nadgradnja na nekim drugim područjima, što ne ovisi o atletičarima i trenerima.

„Ovaj klub, s ovakvim pogonom, nema prostoriju koja se zove kancelarija. Niti je dijelimo s ikim niti je imamo. Dokumente ponekad dijelimo na buri. Nemamo mjesto gdje možemo popričati s roditeljima, gdje možemo primiti dokumente prilikom registracije i gdje možemo voditi nekakav sitan društveni život djece, jer mnogi od njih, osim školskih, nemaju drugih prijatelja osim onih sa sportskog terena. Kada bismo to imali, klub bi se digao za dimenziju više jer nama se sada događa da na buri prikupljamo dokumente. Ako u tom aspektu ne napravimo više, bit ćemo samo još jedna priča koja se pojavila i stala. Mi smo najbrojniji klub na natjecanjima, mi imamo prvu, drugu i treću štafetu i pokušavamo svakom djetetu dati da doživi nešto više od nastupa na lokalnoj razini. Sva su naša djeca registrirana i sva idu na natjecanja.“

Zašto Bojan Marinović više ne radi u hrvatskoj atletici?

Klub je osigurao i povremeni dolazak gostujućih trenera, pri čemu će jedno ime Stipić naročito istaknuti.

„Nama dolaze treneri koji su vrhunski u svakom smislu i dijele svoje znanje s našim trenerima. Jedan od njih je i Bojan Marinović, bivši trener Blanke Vlašić. Fantastičan čovjek koji je kod nas prepoznao dobru priču i odlučio jednom tjednom odraditi, prije svega skoka u vis, s našim mladim atletičarima. Ja ne mogu vjerovati da čovjek s takvim rezultatima može prihvatiti dijete staro osam godina i da na njega gleda jednako kao i na ono od 15, a znamo na kojoj je razini prije radio. On je ugodno iznenađen talentom, disciplinom, pa i ozbiljnošću naše djece, a mi time koliko on voli atletiku. Ono što ja smatram da je loše jest – zašto Bojan Marinović ne radi više u hrvatskoj atletici?! Mi imamo premalo stručnih ljudi da bismo ih samo tako gubili.“

Mnogi su klubovi u Hrvatskoj suočeni s ‘borbom’ za termine treninga i problemom dijeljenja sportskih objekata s brojnim drugim korisnicima. U određenoj mjeri s tim se problemom susreće i AK Fortius u Sportskom centru Višnjik.

„Moram priznati da mi imamo samo jedan problem, a to je što se mi ne nalazimo na ciljnoj ravnini, nego imamo termine s druge strane stadiona. Problem nam je i to što se ovdje često igraju nogometne utakmice, ili se održavaju neki drugi sadržaji, i mi onda ne možemo ovdje biti, pa tada uistinu imamo problema s terminima. Istina, pomažu nam svi, ali mi nigdje nismo prvi. Ako netko drugi skače mi ne možemo na skakališta“, zaključuje Edi Stipić.

Osim Zadra i Fortiusa, u Zadru još djeluju AK Alojzije Stepinac i AK Olimpionik. Tu su još i univerzalna sportska škola Start koja je prijavljena i radi kao atletski klub, maratonski klub Festina lente te Klub atletskih veterana. Klubova je puno, ali samo tri rade s brojnim članstvom. Jedan od ta tri je i AK Fortius.