Projekt generacije! Uskoro završetak obnove kompleksa crkve i Samostana sv. Nikole

Projekt generacije. Tako se može opisati poduhvat obnove kompleksa crkve i Samostana sv. Nikole, koji bi za koji mjesec trebali postati novim trajnim domom Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju. Do prije nekoliko godina samo su rijetki znali kakve se tajne, ali i problemi skrivaju iza zidova barokne ljepotice s pogledom na more. Ovaj spomenik kulture prolazniku je desetljećima ostavljao dojam nedovršene i nedorečene crkve, vanjštinom gotovo nedostojne jedinstvene i dragocjene monumentalnosti koju krije njezina unutrašnjost. No, već skoro tri godine, od kada je počela obnova kompleksa, polako se naziru obrisi novoobnovljene zgrade, zvonika crkve, gdje su otkrivene bifore i monofore iz vremena njegove gradnje, kao i veliko dvorište s posebnim dormitorijem za gostujuće znanstvenike i predavače.

Obnovom ovog kompleksa grad će dobiti još jedan biser spomeničke baštine, obnovljen i prenamijenjen u prezentacijski prostor za jednu od naših važnih znanstvenih grana – podvodnu arheologiju. Projektom se osigurava i obnova postojećih i izgradnja novih prostorija Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju, njihovo opremanje i prilagodbu novim sadržajima s primarnom svrhom unaprjeđenja kulturnog, obrazovnog i znanstvenog segmenta MCPA.

Ljepotica na zapadu Grada

Kako je u jednom od svojih znanstvenih radova napisao naš poznati povjesničar umjetnosti i konzervator Pavuša Vežić, Samostan sv. Nikole desakraliziran je prije dva stoljeća, a zvonik i crkva od tada su izloženi stalnom propadanju i prostornom narušavanju.

– Crkva sv. Nikole sa svojim klasicističkim formama zapravo je konzervativna tvorevina u razdoblju kada mašta vremena već leprša u oblinama rokokoa. Dakle, po samoj ideji o prostoru bazilika sv. Nikole u Zadru izraz je više upornosti lokalne tradicije u globalnom oblikovanju kultne građevine i vjernosti ove sredine duhu klasičnih oblika arhitekture, negoli pravom stilu vlastitog vremena. Uz to, njezin puni izgled je, nažalost, ostao trajno nedorečen jer je crkva nedovršena, bez konačnog oblika pročelja, a time i bez cjelovitosti vlastitoga oblika, osobito u vanjštini građevine, napisao je Vežić.

A da će crkva i dalje biti simbolom upornosti lokalne tradicije vidi se i na prvi pogled. Iako zrači obnovljenim sjajem, u sebi još uvijek krije sve ono što ju je oduvijek činilo posebnom. Obnova kulturne baštine je uvijek zahtjevan posao, jer se često ne može utvrditi na što će se naići kada se krene s građevinskom realizacijom projekta. Kada su u crkvi sv. Nikole i oko nje postavljene skele i otučena žbuka, stručnjaci i arhitekti su se brzo našli u »neobranom grožđu«. Ukazale su se pukotine i oštećenja, što je dodatno produžilo, ali i poskupjelo radove na obnovi ovog važnog kompleksa.

U to smo se uvjerili prije točno godinu dana, kada smo se posljednji put sastali s ravnateljem Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju (MCPA) Mladenom Pešićem, koji nas je i tada proveo gradilištem koje je tek počinjalo poprimati obrise onoga što to zdanje danas jest – kolosalno, moderno uređeno, ali istovremeno povijesno očuvano.

Foto: Arif Sitnica

Zvukovi pila i bušilica

Sada, pak, dok smo šetali kroz sada već obnovljenu unutrašnjost crkve i zamišljali kako će se prezentirati bogata zbirka zadarske podmorske baštine, jedino što nas podsjeća na sliku od prije godine dana zvukovi su pila i bušilica, jer majstori na svakom koraku marljivo rade.

– U ovo smo se vrijeme prošle godine mučili osiguranjem dodatnih sredstava i projektiranja zbog narušene statike same crkve, što nas je dosta usporilo i na kraju povećalo ukupne troškove projekta. Nakon što je crkva očišćena od žbuke i ostataka, vidjelo se da je statika građevine u puno lošijem stanju nego što smo predviđali. Radovi su tada privremeno zaustavljeni, dok projektom nije utvrđeno kako bi se struktura stabilizirala i osigurao priljev financijskih sredstava, kazao je Pešić, dodavši kako sve sada teče stabilnim ritmom, a građevinski bi radovi trebali biti gotovi do kraja godine.

– Zbog kompleksnosti samog projekta, ali i izvora njegova financiranja, predstoji nam sve troškove podmiriti do kraja godine, jer tada i istječe europsko financijsko razdoblje koje mi iskorištavamo, dodao je Pešić.

Bazilika s galerijama nad bočnim lađama tradicionalni je oblik srednjovjekovne monumentalne sakralne građevine, u Zadru njegovan vise negoli u ostali gradovima Dalmacije. Sadašnja je crkva nastala kao posve nova građevina u 18. stoljeću, nakon 1760. godine.

Mladen Pešić, ravnatelj MCPA Zadar, Foto: Arif Sitnica

Pronađeno 100 grobova

– Što se tiče same konstrukcije, otvorili smo bifore i monofore na zvoniku crkve, na koji će se moći penjati do trećeg kata. U crkvi su pronađeni ostaci starog groblja, u apsidi i oko crkve. Iza ljeta morali smo otvoriti okno za vodovodne instalacije, no čim smo zakopali pronašli smo grobne ostatke, čijeg su se proučavanja uhvatili naši arheolozi, a ukupno je pronađeno preko 100 grobova. Šezdesetak i je kompletno sačuvano, a 50-ak uništeno. Sve je to prokađeno na vrlo malom prostoru, pojasnio je Pešić, te dodao kako su grobovi istraženi i dokumentirani.

– Prikupljene su kosti, a dio je poslan na analizu u Zagreb kako bi se utvrdila njihova datacija, uzrok smrti pojedinaca i moguća slika njihova života. Arheološki su nalazi konzervirani i vrlo ćemo ih vjerojatno u budućnosti u sklopu neke od izložbi posvećenih povijesti samog kompleksa podrobno predstaviti javnosti, najavio je Pešić.

Kompleks sv. Nikole prema projektu poznatog zadarskog arhitekta Ante Uglešića, par mjeseci prije samog završetka već izaziva uzdahe oduševljenja. Bez obzira na sve probleme oko statike same crkve sv. Nikole koji su doveli do zastoja radova i dodatnog financiranja, kao i brojnih arheoloških otkrića koji su usput otkrivani, proučavani i konzervirani, MCPA će imati prostor dostojan svog statusa.

– Što se tiče samog aneksa sa spavaonicama za gostujuće predavače, pločice i sanitarije, kao i stolarija već su postavljeni, a upravo nam stiže i namještaj koji treba montirati, kazao je ravnatelj, koji zajedno s radnicima, izvođačima i kolegama radi na posljednjim detaljima »grube« faze projekta.

– S obzirom na sve probleme, odgode, poskupljenje materijala te brojne arheološke istraživačke radove s kojima se susrećemo od samog početka projekta, bilo bi čudno i nesvojstveno da projekt bude gotov prije isteka roka, našalio se Pešić, zaključivši kako obnova kulturne baštine ovisi o mnogo čimbenika, od administracije i konzervacije, preko samog stanja građevine.

Foto: Arif Sitnica

Odustajanje nije bilo opcija

U prostoru bivše crkve, na gornjim galerijama smjestit će se stalni prezentacijski i izložbeni prostor MCPA, dok će se na donjem katu urediti prostor za seminare, predavanja, koncerte. Kako smo i naglasili dio nekadašnjeg samostana prenamjenjuje se u uredske prostorije za djelatnike MCPA, a ravnatelj je najavio i nova zapošljavanja jednom kada radovi budu završeni.

– Završne bilance cijelog projekta još uvijek nema, a teško će biti sastaviti ju, jer suočili smo se, osim s produljenjem radova i s enormnim poskupljenjima u građevinskom sektoru, što nas je dodatno opteretilo. Fond iz kojeg se projekt financira je ograničen i mi smo ta sredstva iskoristili, dok je Ministarstvo kulture i medija na sebe preuzelo obvezu nadoknade svih dodatnih troškova koji su putem nastajali. Kada su prvi skokovi u troškovnicima nastajali, prestati s projektom i vratiti sva do tada uložena sredstva za nas nije bila razumna opcija. Trebalo je pregrmiti probleme, podmiriti novonastale troškove i na kraju ove duge i zamršene priče gradu podariti zaista jedinstven znanstveno – kulturni kompleks, zaključio je Pešić.