Kako na račun praznika skupiti što više novaca?

Već smo navikli na to da kao ovce idemo za novotarijama koje su izmislili bogati ljudi da bi još više zaradili, ali sada sam zbilja ostao preneražen. Prvo, što nam to uopće žele uvaliti, a drugo, da postoje tako glupi ljudi koji će na to nasjesti. Već je poznato da se u Dalmaciji nikada nešto previše nije slavio sv. Nikola, već smo imali sv. Lucu koja je danas potpuno stjerana u kut, kao da nikada nije ni postojala. Dobro, možda se njenim minoriziranjem želi kazniti nas koji smo odrastali u vrijeme mraka i jednoumlja, a svejedno išli na mise, krstili, se i pričešćivali, a što neobično nervira ove koji su vjeru prihvatili 90.-ih i postali žestoki i zagriženi, a poznato je da je poturica gori od Turčina, ali to i farizejština su već teme o kojima bismo mogli razglabati na dugo i na široko.

Ali, vratimo se mi na temu. Nakon što se uporno gura Valentinovo, koje se u Hrvatskoj nikada nije ni spominjalo, osim u lošim američkim filmovima, sada nam čak pokušavaju uvaliti heloven ili kako se to već zove, ne bi li i naša dječica išla od kuće do kuće i gađala ljude jajima ako im ne daju novca. A kako bi izgledala ta balkanska verzija? Jednostavno. Djetetu pametni otac da pištolj da iđe od kuće do kuće i tko mu ne da novce… Zna se. A, ako bi se netko pokušao i obraniti, onda bi ga se kaznilo jer ne poštuje lijepu hrvatsku tradiciju iz 2019. godine.

Opet sam odlutao. Dakle, makla se sv. Luca vjerojatno stoga što se ne može dovoljno komercijalno iskoristiti i sve se bacilo na sv. Nikolu i njegovog vjernog pratioca Krampusa. Da si u moje vrijeme pitao moje vršnjake što je to Krampusek vjerojatno bi te gledali s čuđenjem, a danas…

HOĆETE LI KUPITI ŠIBU ZA SVETOG NIKOLU I ŠTO NA TO SVE KAŽE KRAMPUSEK?

Danas čitam kako se razvila prava anketa među građanima hoće li ove godine kupovati krampusekovu šibu svojoj djeci ili ne? Malo sam se zanio pa nisam odmah primijetio zanimljivu riječ, a ta je – »kupovati«. Zamislite za kakve nas idiote smatraju kada su zaključili da će netko trošiti novce za kupiti svome djetetu šibu. Da, šibu. Prvo, tko danas tuče dijete sa šibom? Danas se djecu tuče mentalno tako da im dozvoljavaš da slušaju cajke, da bulje u mobitel i da sada ne nabrajam što sve ne. Drugo, i ako ti treba šiba pa nisi valjda lud za to davati novac. Lijepo se prošetaš po rodnom selu i tamo nabereš šibe i doneseš ih doma. A što će ti doma? Pa da svi vide kako držiš do tradicije, kako si dobar kršćanin bla, bla, truć, truć, a onda se opet vraćamo na one koji su vjernici postali 1990. jer prije »nisu smjeli«. Da, kako da ne… Nisu smjeli… Nisu htjeli!!!

TREBAMO LI UVESTI PROMETNE ZAKONE IZ SLOVENIJE?

U Dnevniku smo mogli vidjeti kako su u susjednoj nam i (valjda prijateljskoj) Sloveniji uveli neka nova pravila u prometu pa se odmah postavilo pitanje što mi radimo po tom pitanju i trebamo li i mi malo pooštriti zakone. Ja kao pametan i iskusan vozač moram reći da je to sve uzalud ako se već postojeći zakoni ne poštuju i ne provode. Po stoti put se vraćam na moju priču iz Murvice od prije desetak godina. Vozio ja noću i nešto se zamislio, kad tamo kraj apoteke maše policajac s nečim okruglim pa sam stao i kaže mi on vrlo pristojno kako sam pretjerao i kao ovo kako ono i da sam vozio 31 km/h preko dopuštenog, a ja znam da vjerojatno i jesam, ali se sjetim da imam neki svoj ponos i da nemam rojake na nekim mjestima i pošteno kažem da jesam, da sam svjestan prekršaja i da ću platiti koliko treba. Policajac, vjerojatno zapanjen tim gestom (bolje rečeno – nenavikao na tako nešto) smanji mi ona dva km/h da ne budem u težem prekršaju i ja mu odmah platim, pozdravimo se pristojno i ja nastavim vožnju. I od toga dana, kada god prolazim kroz naseljeno mjesto ja se sjetim kako sam ostao bez novca zbog prebrze vožnje i kako ta prekomjerna brzina ne donosi nikakvu bitnu vremensku uštedu i automatski smanjujem kada sam u naseljenom mjestu. Eto, kratka, poučna priča. Nema reda dok se ne oplete po džepu.

A sada, za kraj i malo filozofije, tj. moj omiljeni Schopenhauer – Kad bi u ljudi dobro bilo jače od zla moglo bi se računati na njihovu zahvalnost, pravednost i ljubav, ali kako je u stvarnosti obratno, bolje je računati na njihov strah.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.