Povjesničar Ante Uglešić značajno osvijetlio zagonetnu povijest Višeslavove krstionice

Krsni zdenac s imenom kneza Višeslava, popularno zvan Višeslavova krstionica, predstavlja jedan od najosporavanijih hrvatskih spomenika koji je dugo vremena zaokupljao znanstvenu javnost. Njegova povijest, značaj i neriješena pitanja potaknuli su tako i arheologa i povjesničara, profesora Antu Uglešića na dugotrajno istraživanje koje je kulminiralo u knjizi »U potrazi za Višeslavom krstionicom« (2022). Njegova nova interpretacija ovog povijesnog spomenika postigla je izniman uspjeh, čemu svjedoči brza rasprodaja prve tiraže u manje od dva mjeseca.

Nedavno je ovaj ugledni znanstvenik održao predavanje u Matici hrvatskoj u Zadru na temu »Krsni zdenac s imenom kneza Višeslava – Najpoznatiji nacionalni i vjerski simbol Hrvata« nastojeći sažeto objasniti ključne argumente koji doprinose konačnom razrješenju dugogodišnjih dilema oko ovoga povijesnog spomenika.

Nova tiraža

– Krsni zdenac kneza Višeslava predstavlja jedan od najosporavanijih hrvatskih simbola i upravo me to nagnalo da napišem knjigu »U potrazi za Višeslavom krstionicom«. Iako je popularno zvana Višeslavova krstionica, zapravo je riječ o krsnom zdencu zato što krstionica predstavlja prostor unutar kojeg se nalazio zdenac za pokrštavanje. U knjizi sam pokušao prikazati najvažnije aspekte spomenika, ali i podijeliti sve spoznaje do kojih sam došao tijekom dugog istraživanja. Rezultati moga rada i knjige dočekani su s velikim interesom u hrvatskoj znanosti i među javnosti, što se ogleda u brzoj rasprodaji prvog tiraža u manje od dva mjeseca, započeo je Uglešić i najavio novu tiražu knjige s nadopunjenim izdanjem za sljedeću godinu.

Krsni zdenac, čije je ime kasnije povezano s vladarom po imenu Višeslav, prvi je put zabilježen i postao poznat u znanstvenoj zajednici 1852. godine. U to vrijeme, spomenik se nalazio u Veneciji, smješten unutar kapucinskog samostana Il Redentore (Presvetog Otkupitelja) na otočiću Giudecca. Ovaj ključni trenutak u istraživanju zdenca dokumentiran je u pismu talijanskog pisca, učenjaka i kolekcionara knjiga, Emmanuela Antonija Cicogne, upućenom Vincenzu Lazariju, upravitelju muzeja Correr. U tom pismu, datiranom 19. prosinca 1852. godine, Cicogna je detaljno opisao lokaciju zdenca i njegov izgled, postavljajući temelje za daljnja istraživanja i razumijevanje ovog zagonetnog spomenika.

– Prva osoba koja je uočila krsni zdenac, poznat kao Višeslavova krstionica, unutar samostana Il Redentore na otočiću Giudecca, te je na to skrenula pozornost, bila je friulijski erudit Federigo (Federico) Altan (1714. – 1767.). To se dogodilo putem pisma koje je uputio kapucinu Filipu iz Verone, a koje je zatim tiskano u Padovi 1749. godine. Altanova poruka zapravo je bila dio šire rasprave o obredima krštenja unutar Akvilejskog patrijarhata, a tekst je napisan na talijanskom i latinskom jeziku. Prilikom svojih istraživanja posvetio sam veliku pažnju samostanu Il Redentore u Veneciji. Tijekom tog procesa, posjetio sam Veneciju čak tri puta i imao sam sreću da sam tijekom jednog od tih posjeta naišao na mladog fratra prilikom čega mi se pružila prilika da dobijem dodatna saznanja o povijest krsnog zdenca, ispričao je Uglešić.

Različite interpretacije

Od dolaska spomenika u Muzej Correr 1853. do 1860. mnogi su se bavili ovim zagonetnim spomenikom i tumačili na različite načine njegovu povijest. No, ono što je značajno izmijenilo prethodne pretpostavke bila je revolucionarna hipoteza Giuseppea Ferrari-Cupillija, objavljena 1860. godine u časopisu »La Voce Dalmatica«.

– Ferrari-Cupilli je svoj članak zamislio kao »pismo« upućeno Ivanu Kukuljeviću-Sakcinskom, predsjedniku Društva povjesničara tog vremena. Koristeći danas izgubljen rukopis znan kao tzv. »Anonim Filippi«, koji datira s kraja 18. stoljeća i sadržava obilje informacija o prošlosti Zadra, kao i dragocjene podatke o arheološkim spomenicima Nina i prvih istraživanjima provedenima tamo, Ferrari-Cupilli je iznio svoju teoriju. Pretpostavio je da bi krsni zdenac s imenom kneza Višeslava najvjerojatnije potjecao iz sjeveroistočnog dijela kompleksa crkve svetog Asela u Ninu, koja je bila srušena 1746. godine. Prema opisu Anonima Filippija, tamo se nalazila krstionica okruglog oblika, presvođen s četiri niše, unutar kojeg se središnje nalazio zdenac s uklesanim grbovima i natpisima. Ferrari-Cupilli je također sugerirao da bi presbyter Iohannes mogao biti ista osoba kao svećenik Ivan koji se spominje u pismu pape upućenom hrvatskom knezu Branimiru. Prema toj teoriji, krsni zdenac bi mogao datirati u kraj 9. stoljeća. Fascinantno je da je ovaj članak objavljen 25 godina nakon Ferrari-Cupillijeve smrti u časopisu »La Domenica«, a ovaj talijanski učenjak, koji je tada radio u Biblioteci Comunale Paravia u Zadru, bio je prvi koji je uspješno povezao spomenik s Filippijevim djelom iz kasnog 18. stoljeća, ističe Uglešić te dodaje kako je Nin, kao i ostalo zaleđe, spaljen tijekom 1746. godine po naredbi venecijanskog kneza kako bi se spriječio prodor Osmanlija u Zadar.

Krsni zdenac s imenom kneza Višeslava prenesen je iz Muzeja Correr u Veneciji u svibnju 1942. godine u Zagreb. Međutim, tomu su prethodila dva desetljeća ustrajnih nastojanja kako bi se spomenik vratio u Hrvatsku. Napori su se temeljili na uključivanju ovog spomenika kao predmet kompenzacije u pregovore o restituciji nakon završetka Prvog svjetskog rata.

– Najzaslužnija osoba za donošenje krsnog zdenca u Hrvatsku bila je tadašnji zagrebački nadbiskup, a kasnije kardinal, Alojzije Stepinac. Stepincu je osobito bilo stalo da se ovaj spomenik vrati jer se pripremala proslava 1300. godišnjice pokrštavanja Hrvata, uz veliku izložbu sakralne umjetnosti u tu čast. Kako bi ostvarili povratak spomenika, postignut je ugovor između vlasti tadašnje Nezavisne Države Hrvatske i Kraljevine Italije, gdje je krsni zdenac zamijenjen za dvije slike Vittorea Carpaccia, konkretno »Svetog Petra Mučenika« i »Svetog Sebastijana«, koje su bile izložene u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu, ispričao nam je Uglešić, i dodao kako je krsni zdenac 1959. godine premješten u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se i danas nalazi.

Per immersionem

Većina stručnjaka i istraživača povezala je kneza Višeslava, kao i krsni zdenac s njegovim imenom, s razdobljem oko 800. godine, odnosno prijelazom iz 8. u 9. stoljeće, ili s početkom prvih desetljeća 9. stoljeća. Manji broj istraživača povezao je ovaj spomenik s kasnijim razdobljem, poput posljednje trećine 9. stoljeća ili početka 10. stoljeća. Postoji i manjina koja ga smatra povezanim s 11. stoljećem.

– Gotovo svi istraživači koji su proučavali krsni zdenac s imenom kneza Višeslava mahom navode da je najvjerojatnije bio namijenjen za krštenje uranjanjem (per immersionem). Međutim, važno je napomenuti da se takav način krštenja odraslih osoba postupno prestao koristiti već krajem 8. stoljeća, što je u suprotnosti s vremenom kada je datiran ovaj zdenac. Osim toga, iz same konstrukcije spomenika i njegovog izgleda proizlazi da nije prikladan za takvu funkciju, objasnio je ovaj ugledni arheolog i povjesničar te rekao nešto više o samom izgledu zdenca.

– Kada je riječ o samom zdencu, njegova prednja strana ukrašena je križem koji predstavlja jedini dekorativni element. Natpis na latinskom jeziku na spomeniku proteže se sa svih šest strana i u njemu se spominje ime svećenika Ivana i kneza Višeslava. Svaka strana ima po dva stupca s kapitelima na uglovima. Na stražnjoj strani zdenca nekad je bila rupa, koja je sada zatvorena. Očigledno je da je ta rupa namjerno izdubljena, što postavlja pitanje zašto. Pretpostavlja se da je na to mjesto u određenom trenutku postavljena ploča, vjerojatno grb ninskog biskupa koji je odlučio da se to učini. Simbolika zdenca ogleda se u njegovom šesterokutnom obliku, budući da je brojka šest simbolizirala šesti dan stvaranja, a označavala je i savršenost i nosila duhovno značenje koje obuhvaća božansku moć, veličanstvo, mudrost, ljubav, milosrđe i pravednost, opisao je Uglešić i istaknuo kako se zdenac u tipološkom i stilskom smislu može povezati s drugim sličnim spomenicima, prvenstveno po načinu ukrašavanja, primjerice s ostatcima zabata iz Biskupije i Uzdolja, a koji su bili produkt tzv. Branimirove radionice.

Nova interpretacija

– Krsni zdenac s imenom kneza Višeslava nastao je u posljednjoj četvrtini 9. stoljeća. Izrađen je u tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici koja je djelovala u vrijeme kneza Branimira, a vjerojatno je počela s radom još u doba Domagoja. Petrografska analiza otkrila je da je krsni zdenac izrađen iz prokoneškog mramora. Važno je napomenuti da trgovina takvim kamenom u ranom srednjem vijeku nije bila toliko razvijena kao u antičko doba. Stoga se može pretpostaviti da je za izradu ovog zdenca iskorišten spolij, vjerojatno dio baze nekog stupa, a moguće čak i iz samog Nina, objašnjava Uglešić.

Štoviše, krsni zdenac je, kako nam otkriva, napravljen u svrhu osnivanja Ninske biskupije te opremanja crkve sv. Asela, koja je služila kao katedrala za hrvatskog biskupa u to vrijeme.

– Uspostava Ninske biskupije započela je tijekom vladavine kneza Domagoja (864.-876.) i potvrđena tijekom vladavine kneza Branimira (879.-892.). Ključnu ulogu u ovom procesu imao je svećenik Ivan, koji je bio istodobno povjerenik i za hrvatske knezove i za papu, što jasno proizlazi iz pisma pape Ivana VIII. upućenog ovim dvama hrvatskim vladarima. Svećenik Ivan donirao je krsni zdenac s imenom Višeslava, što sugerira da je riječ o istoj osobi koja se spominje u pismima. Opremanje katedrale u Ninu bilo je jedan od ključnih koraka u procesu uspostave biskupije. U tom kontekstu, treba razmotriti i ulogu kneza Višeslava. Prema svim dostupnim podacima, vjerojatno je bio jedan od sinova kneza Domagoja. Iako se njegovo ime ne pojavljuje u ranim povijesnim izvorima i spomenuto je samo implicitno u ljetopisu Ivana Đakona, vjerojatno je vladao između Domagoja i Branimira, točnije u razdoblju od 876. do 878. godine. Tim se može doprinijeti rješenju dilema koje su mučile povjesničare, posebice one koji su se bavili ranom hrvatskom poviješću i genealogijom hrvatskih narodnih vladara, zaključuje Uglešić.

Svojim temeljitim i dugotrajnim istraživanjima objavljenim u knjizi »U potrazi za Višeslavom krstionicom« ugledni arheolog i povjesničar Ante Uglešić je značajno osvijetlio zagonetnu povijest tzv. Višeslavove krstionice i pomogao riješiti mnoge znanstvene nedoumice koje su je okruživale tijekom godina.