U sklopu razmjene, učenici iz Njemačke boravili u Starigradu

Trinaest učenika iz njemačkog gradića Angermündea, 80-ak kilometara udaljenog od Berlina, proteklih tjedan dana proveli su u Starigradu-Paklenici, a glavni fokus učeničke razmjene bilo je očuvanje bukovih šuma.

Bukva je, naime, europski endem, a osim u nacionalnim parkovima Paklenica i Sjeverni Velebit, raste na još 92 lokacije, uključujući i rezervat biosfere Schorfheide-Chorin, smješten nedaleko od Angermündea.

Planinarenje

– Ovo je prvi put da sam u Hrvatskoj, jako je uzbudljivo. Nikada prije nisam ni letjela avionom. Naučila sam nekoliko riječi na hrvatskom i puno stvari o Paklenici, kazuje njemačka učenica Elfrida.

– Družili smo se s kolegama iz Njemačke, pokazali smo im Paklenicu i Starigrad, bili smo u špilji Grabovača kod Perušića, kao i u Muzeju Nikole Tesle. Sprijateljili smo se, puno smo pričali i komunicirali i mislim da nas razlike nisu razdvojile. U nekim smo trenutcima mislili da nećemo uspjeti izdržati, ali na kraju smo sve zajedno uspjeli prebrodili, kazuje Lucija Matak, učenica 7. razreda u OŠ Starigrad.

– Ovo je druga razmjena koju smo organizirali sa Starigradom, djeca su jako zainteresirana i to me motivira jer puno truda treba uložiti za pripremiti ovakvo što. Ali čitav ovaj tjedan djeca su prezadovoljna, ovakvi im projekti mnogo toga omogućuju. Tako da se definitivno planiramo vratiti i dogodine, kazuje Maren Michaelsen, organizatorica zaposlena u pripremi projekata u Gradu Angermünde.

Osim penjanja i planinarenja, 13 njemačkih gimanazijalaca i učenika 10. razreda te 14 učenika OŠ Starigrad pobliže su se upoznali s prirodnom baštinom Paklenice, učili su o orijentaciji u prostoru, okušali su se i u paljenju logorske vatre, a uz to su i jednu noć proveli u Planinarskom domu Paklenica, što je od učenika ipak iziskivalo da se naviknu na drukčije uvjete koji vladaju u planini, tumači nastavnica biologije Ana Katalinić Bach, koja je s nastavnicom njemačkog jezika, Lucom Knežević, vodila organizaciju projekta sa strane OŠ Straigrad. Djeca su, kazuju nastavnice, najviše uživala u planinarenju i penjanju.

– U njihovom je dijelu Njemačke najveći vrh visok 130 metara, tako da su imali određeno strahopoštovanje kada su se penjali do planinarskog doma, to je jedno probijanje granica i testiranje samopouzdanja. A naša su djeca bila jako ponosna što im mogu pokazati svoju prirodnu baštinu, koja se često uzima zdravo za gotovo, govori nastavnica Katalinić Bach.

Zaštita bukovih šuma

– Djeca na ovaj način šire svoje vidike te uočavaju, doživljavaju i čuvaju svoju baštinu, a uz to uživaju u svim ljepotama našeg kraja. Ovakvim razmjenama i našim učenicima omogućujemo da izađu izvan granica Hrvatske, da upoznaju drugu kulturu, surađuju i nauče strane jezike, dodaje nastavnica Knežević.

Suradnja Angermündea i Starigrada Paklenica započela je još 2021. godine, kada su starigradski đaci po prvi put posjetili svoje njemačke kolege. Sljedeće putovanje u sklopu ovog projekta zakazano je za travanj sljedeće godine, kada će đaci iz Starigrada tjedan dana provesti u Njemačkoj.

Bukove šume po velebitskim obroncima uvrštene su 2017. godine na popis UNESCO-ove svjetske baštine. Osim u Hrvatskoj, bukovih šuma ima u još 17 država u Europi, a UNESCO je zaštitio ukupno 94 takva lokaliteta.

– UNESCO štiti bukove šume na 94 točkasta lokaliteta od Ukrajine pa sve do Španjolske. Kod nas su bukove šume dosta očuvane, ali u zapadnim zemljama Europe, naročito u Njemačkoj, one su smanjene na mala područja i jako ih je važno zaštiti, i šumu i bioraznolikost koja se uz njih veže, ističe ravnateljica Nacionalnog parka Paklenica, Natalija Andačić.

Naime, kako objašnjava Nadja Erdmann, rendžerica u rezervatu biosfere Schorfheide-Chorin u blizini Berlina, za razliku od Hrvatske, u Njemačkoj ima jako malo planina, a upravo su strme litice odigrale važnu ulogu u zaštiti bukovih šuma na Velebitu.

– Paklenica je predivna, pogotovo u ovo vrijeme. Fascinantno mi je kako planina, šuma i more mogu biti tako blizu jedno drugome. Važno je da djeca budu u kontaktu s prirodom, oni su nada naše budućnosti. Ne radi se samo o bukvi, nego općenito o prirodi. Trebamo ovakve projekte u kojima djeca i mladi mogu doći zajedno i učiti o kulturi, jeziku, razlikama i da ne postoje granice među nama. Kako priroda nema granica, ne bi ih trebali imati ni ljudi, zaključuje Erdmann.