Priora i Materra razbile predrasude o Slavoniji: Ovo je koncept nove specijalne bolnice s luksuznim hotelom

Dominantna misao, koja se već neku godinu vrti hrvatskim medijskim i političkim prostorom, je kako su Slavonija, posebno županija što nosi naziv po toj hrvatskoj povijesnoj regiji, i više nego depopulirani, iseljeni, kako je njezinih stanovnika više u Irskoj nego doma, kako od nje skoro da nije ostao ni »kamen na kamenu«.

Iako u svemu tome ima i istine jer iseljavanje je u jednom periodu bilo veliko, posjet Osijeku, u jedno sasvim sunčano listopadsko dopodne, u kavani tik do katedrale, na središnjem osječkom trgu što nosi naziv po Anti Starčeviću, krenuo je pokazivati kako su predrasude, kad se stigne na konkretnu poziciju samo – prazne priče.

Grad je iznimno dinamično strukturiran u svakom segmentu, a i graditeljski zamah je – vrijedan divljenja. Uostalom upravo je Osijek grad u kojem je nakon 1990. godine sagrađena tek druga nova zgrada namijenjena srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj, konkretno gimnazija i to upravo na osnovi imaginacije riječkog arhitektonskog studija Mapa, odnosno arhitekata Maje i Vojka Stanića te Martine Vivoda, za što su dobili i prestižne nagrade.

Ono što je, također u graditeljskoj domeni, prošlo jako zapaženo, bilo je otvorenje novog stadiona, jednog od uistinu rijetkih izgrađenih u Hrvatskoj nakon Univerzijade od koje je prošlo gotovo četrdeset godina, odnosno prve prave hrvatske nogometne arene naziva Opus.

Temeljito je obnovljena i Tvrđa, povijesni prostor koji je danas prepun stalnih i prigodnih sadržaja, zanimljivih turističkih kapaciteta, ugostiteljskih objekta… Vrlo bi se slična priča moga ispričati i za županiju, Baranja je vjerojatno najsadržajnija i najposjećenija hrvatska kontinentalna destinacija, dok su vina s erdutskog područja – ona malih vinarija kao što su to Antunović, Brzica ili Siber – istinski sjajna ostvarenja podunavskog vinogorja, pa tako i ponajbolja hrvatska bijela vina.

Istina, hrvatski kontinentalni turizam, izuzme li se Zagreb, u ukupnom hrvatskom turističkom kolaču participira sa samo 2,5 posto – ovogodišnje ostvarenje mjereno noćenjima bit će iznad 105 milijuna – no da bio upravo na osječkom području i taj segment mogao početi okretati smjer, pa tako i u duhu Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine kao i njegovog marketinškog plana, uvjerili smo se u mjestu koje se nalazi svega nekoliko kilometara južnije od slavonske metropole, na staroj cesti prema Đakovu – Čepinu.

Poliklinika Priora

Završetak trilogije

Cilj su nam bila dva objekta o čijem smo otvorenju prije nekoliko dana iscrpno izvijestili: poliklinika Priora i luksuzni hotel Materra. A prije no što krenemo u reportažni dio ove priče, odnosno trilogije koju smo započeli s razgovorom u kojem smo predstavili dr. Milomira Ninkovića, uglednog plastičnog kirurga koji i predstavlja središnji dio ove nove zdravstvene galaksije, je ispravljanje jedne – površnosti, prirodne pratiteljice novinskog izvješćivanja u kojem kvalitetu dozira kratkoća vremena u kojem se izvještaj mora poslati, uvijek nestrpljivim, urednicima.

Istaknuli smo da Prioru i Materru arhitektonski potpisuje arhitektica, djelatnica Žito Grupe Jelena Kapraljević. Dakako da velike zasluge idu i njoj u svakom smislu tog dijela priče, ali nije to učinila sama. Arhitekti koji su dali idejno rješenje hotela su Oliver Grigić i Branimir Kljaić dok je bolnica arhitektonsko rješenje Jane Kocbek i Davora Katušića.

Učinili su to na jedan jako dobar način poštujući funkcionalnost, čistoću i jednostavnost linija, ali i jednu zanimljivu pojedinost koju je prilikom predstavljanja objekta i njegovih sadržaja ministrici turizma i sporta Nikolini Brnjac te ministru zdravstva Viliju Berošu istaknuo dr. Ninković.

– Radio sam godinama u Münchenu, u zdravstvenoj ustanovi što ima na desetke operacijskih sala. Znate koliko njih ima prozor? Jedna jedina. Vidite, ovdje u Priori svaka ima prozor, a pogled, makar i vrlo kratak kroz njega, na slavonsku ravnicu, jako mnogo znači liječnicima koji sate i sate provode u tom prostoru potpuno posvećeni vrlo zahtjevnim, iscrpljujućim operacijama, impresija je Ninkovića.

Ministrica i ministar su iznimno pozorno slušali kako vlasnika Pipunića, tako i liječnika Ninkovića, ali i arhitekticu Kapraljević koji su im stalno bili na usluzi. Posebno ih je impresionirala tehnološka opremljenost za koju je, a ne treba sumnjati da zna što govori, Ninković istaknuo kako je u ovom trenutku jedna od najmodernijih na svijetu.

Iako je ministar Beroš stalno imao ogradu kako je kvaliteta javnog zdravstva apsolutno na prvom mjestu, što mu je dakako i osnovni zadatak, jasno se vidjelo kako je i on bio impresioniran viđenim u tih 6,5 tisuća »kvadrata« Priore. Ministrica je pak s oduševljenjem popratila i viđeno u hotelu jer je jasno kako će taj objekt dati silni vjetar u leđa slavonskom turizmu u čiji se razvoj i na nacionalnoj razini već dulje vrijeme ulažu jako velika sredstva.

Uostalom i sama Materra je svjedok partnerskog ulaganja, ne dakle same Žito Grupe, a jako je važno i to da se na taj način podiže i broj kreveta u visokokvalitetnim hotelima što je jedna od najvećih manjkavosti hrvatskog turizma.

Neobično otvaranje

Oduševljenje nije krio ni osječko-baranjski župan Ivan Anušić. Što bi ga i krio kad je najnovija transformacija Čepina savršen dio razvojnog mozaika koji je svojoj županiji i on sam namijenio, a nisu bježali od iskrenih čestitki investitoru Pipuniću i Ninkoviću ni kolege liječnici, primjerice vlasnik zagrebačke klinike Svjetlost Nikica Gabrić.

Susreli smo na tom pomalo neobičnom otvaranju novih objekata Marka Pipunića i Riječanina Vladu Čohara koji je već nekoliko godina član Uprave NK Osijek, a s njim je u društvu bio i Zoran Zekić koji upravo večeras u Splitu ima novu trenersku premijeru na klupi Osijeka.

S obzirom na to da je itekako bdio nad rastom Opus Arene, i Čohar je sa zanimanjem, pa i divljenjem razgledao kako Prioru, tako i Materru koja bi sasvim sigurno mogla pružiti odlične uvjete, »karantenu«, prije važnih utakmica Osijeka kao što će primjerice biti ona 2. prosinca kad mu u goste dolazi – HNK Rijeka.

Dakako bio je i silno zanimljiv, nadasve prijateljski i susret Milomira Ninkovića s Hajrudinom Harijem Varešanovićem, jednim od najuspješnijih bosanskih glazbenika svih vremena, jedinstvenim vokalom koji je ponikao u Ambasadorima da bi najveću slavu postigao s grupom Hari Mata Hari, mada su mu i danas nastupi jako traženi.

– Prijatelji smo od mladosti, Hari je dio mog sarajevskog odrastanja, jako mi je drago da je danas ovdje, istaknuo nam je Ninković što je i sam Varešanović popratio s iskrenim osmijehom da bi se nakon toga i otputili u razgledavanje Priore.

Zadovoljan osječko-baranjski župan Ivan Anušić

Marko Pipunić s ministrima, Nikolinom Brnjac i Vilijem Berošom

Član uprave NK OSijeka, Riječanin Vlado Čohar i novi trener osječkog prvoligaša Zoran Zekić

Trilogija o Žitu

Impresivno. Korisno kao primjer. Vraćanje vjere i nade kako Hrvatska ima snage za preokret. Baš onakav kakvom svjedočimo u Slavoniji. Regiji u koju će se dolaziti, kako zbog struke, tako i zbog liječenja ili naprosto odmora.

Zahvaljujući prije svega altruistu i gospodarskom vizionaru, privredniku koji nije htio sebi priuštiti Ferrari, a radnicima neizvjestan datum isplate plaće, nego vrhunski spa centar u kojem se besplatno mogu opuštati i rekuperirati za nove poslovne iskorake. Ima u Hrvatskoj i ideja, i inicijativa, i dobrih radnika, i velikih poslovnih uspjeha.

Ima ih, ali je sposobnih menadžera i vizionara malo. Da je Pipunića klonirati, brzo bi nam krenulo. Ali i ovako, ako ga se samo slijedi, moglo bi nam s vremenom biti bolje. Ili barem dobro, kako se naziva jedna od njegovih najnovijih tvrtki, ona zadužena za suhomesnatu proizvodnju.

Trilogija o Žitu. S razlogom jer Priora i Materra razbile su čitavo more predrasuda koje imamo o potencijalima Hrvatske, o stanju u Slavoniji, o intelektualnom kapitalu, o međuljudskim, međunacionalnim i međudržavnim, susjedskim odnosima. Sve je to s treskom otišlo u prah i pepeo nakon što je prije nekoliko dana, uz prisustvo najmanje 1,5 tisuća razdraganih gostiju, otvorena čepinska čarolija.

Sve se može, sve je bolje, sve se mijenja kad se bez predrasuda – udruže snage. Znamo da niz iznimno zahtjevnih, međunarodno znanstveno verificiranih operacija ima autorstvo Ninkovića, jedna za koju je malo tko vjerovao, rekonstruktivna, čak i nosi naziv po njemu. Ali sigurni smo da će se mnogi transformativni, u gospodarskom ali i socijalno-društvenom smislu, procesi nazivati Pipunić-Ninkovićevim.

Što su prijateljstvo i međusobno uvažavanje sposobni stvoriti, čak ni hrvatski jal, crnilo i depresivnost ne mogu uništiti.

Slavonija siromašna, bez ljudi i ideja, Osijek prazan grad. Samo smo se grohotom nasmijali, nedaleko Čepina ušli na Slavoniku te odjurili put Rijeke. Da, uistinu bi se dalo razglabati o siromaštvu, idejama i perspektivama.